www.bihor-petnica.com      
             
Bihor
Home                  .. Gradovi              .. Kniževnost
Bihorski Junaci
Bihorci u svijetu
Bihorski Alimi
Ekonomija
Intelektualci
Geografija
Karta Bihora
Bihorska Sela
Bihorski Običaji
Zanimljivosti
Istorija            .. Štrpci-Otmica
Vijesti 
Islam
Kur`an
Kur`an-Njemački
Predavanja
Lijek u Kur`anu
Odbor IZ
Islam u C.Gori
Džamije

Ilmihal
Hutbe
40 Hadisa
Islamske Vijesti
.
Audio-Video
.... Ilahije / Sevdah
Džemati
Petnica
Trpezi
Savin Bor
Vrševo
Kalica
Berane
Lozna
Bijelo Polje
Rasovo
Bistrica
Korita               .... Murovac         ...... Vorbica
Džamije
Sandžak
Sandžački alimi
Geograf. Karta
Karakteristike
Stanovništvo
Gradovi
Pešter
          ..... Vijesti             .. Sandžaklije  CH.
Slike Sandžaka
Džamije
Medresa
Univerzitet
Političke Partije
Ekonomija
 
Linkovi
BiH
Alija Izetbegović.. Bošnjački Alimi
Geograf. Karta
Karakteristike
Stanovništvo
Gradovi
Vijesti
Slike BiH
Džamije
Medresa
Univerzitet
Političke Partije
Ekonomija BiH
Bosanski Linkovi
Dijaspora
Sandžačka Dijas.. Statut   ............. Islam u CH ...... Strani jezik....... Pomoć Domovini.. Intelektualci..... Studenti            .... Sport ..........      .... Musafirhana
Bihorske Vijesti

                                  Bismillahirrahmanirrahim

Cjenjeni posjetioci, draga braćo i poštovane sestre, dragi prijatelji, Es selamu alejkum Ve Rahmetullahi Ve berekatuhu

                                         

Sandžački velikani prošlosti i sadašnjosti

 

CRNA GORA SE OPRAŠTA OD 44 ŽRTVE ŽELJEZNIČKE NESREĆE

Bol koji se ne može izmjeriti


 
 


 

 

POTRESNA ISPOVIJEST VODNIKA GORANA FILURIJE I VELIMIRA PEROVIĆA
Kočnicu nijesmo mogli da pomjerimo


 
Putovanje iz roditeljskog doma u Kragujevcu do radnog mjesta u Baru kobnog 23.januara zauvijek će ostati u sjećanju dvadesettrogodišnjeg vodnika Gorana Filurije. Uspio je da preživi tešku željezničku nesreću, a zbog spasavanja mališana Vasilija i Lole Vučković unaprijeđen je u čin starijeg vodnika.
- Po dolasku iz Kragujevca, ukrcao sam se u voz koji je krenuo sa 15 minuta zakašnjenja. Sjeo sam u drugi vagon koji je bio prepun djece i studenata. Voz je prvi put stajao 45 minuta, zatim još dva - tri puta. Kad je stao posljednji put, osjetili smo da je kvar u pitanju. Sjedjeli smo i pričali u kupeu i voz je krenuo. Onda je jedan čovjek potrčao kroz vagon i uzviknuo: "Nema kočnica". Pomislio sam da to ne može biti istina. Odjednom je zavladala panika. Svi su stajali. U tim trenucima pokušao sam da sačuvam prisebnost. Govorio sam putnicima da sjednu, da se smire. Zajedno sa dva mladića bezuspješno sam pokušavao da povučem ručnu kočnicu. Nijesmo mogli da je pomjerimo ni za milimetar. Oni su odustali, a ja sam, opirući se nogama, i dalje svom snagom vukao kočnicu - priča Goran.
Voz ulazi u tunel, ne odvaja se od kočnice, ali voz počinje da se prevrće. Trenuci postaju vječnost. Voz staje, ali on ne smije da se pomjeri.
- Osjećaj od trenutka kad smo ušli u tunel, pa do momenta kad je voz stao ne mogu da opišem riječima. Najprije muk i tišina, a zatim panika, plač, vrisak... Znao sam da je ispod nas provalija i rijeka, jer često putujem. Na meni je bilo nekoliko osoba. Pomjeram najprije jednu nogu, a onda sam uspio da se izvučem. Prizor je bio stravičan. Razbacana odjeća, cipele, krvava glava odmah pored mene. Četvoro mrtvih sam pokrio. Kroz prozor se najprije izvukla jedna djevojka, ja za njom. Ugledao sam u vagonu uplakanu djevojčicu. Ne znam koliko je imala godina. Rekla mi je da se preziva Šebek i da je povrijedila ruku. Tražila je roditelje i brata, ali njih nijesam vidio. Kad sam je izvukao iz olupine, ugledao sam drugu djevojčicu, bosu i krvavih ruku. Plakala je za bratom Vasilijem. Kod jednog starijeg čovjeka, koji je dozivao ženu, ostavio sam djevojčice. Zatim sam ugledao dječaka. Povrijedio je oko. Bio je bos i uplakan. Kazao mi je da se zove Vasilije. Pokrio sam ga nekom jaknom, a jedna žena mi je dodala kapu. Uzeo sam ga u naručje i poveo kod sestre. Zatim su stigli mještani - ispričao je vodnik Firulija, koji je sa mališanima ubrzo vatrogasnim kolima prebačen u Klinički centar.
Tamo su slike bile jednako potresne kao u kanjonu gdje su, kasnije će se ispostaviti, ugašena 44 života. Više nije mogao da izdrži.
- Otišao sam na autobusku stanicu. Jedan kolega je došao po mene i odveo me u Vojno-medicinski centar. Imao sam veliku sreću. Prošao sam sa lakšim povredama i ogrebotinama - istakao je Goran i dodaje da je čuo za izjave da su ručne kočnice bile ispravne, ali je ubijeđen da to nije tačno.
Dok leži u bolesničkoj postelji, prebira po sjećanju. Jezive slike pokušava da zaboravi, ali one će ga dugo mučiti.
 


OTKUD JA MEĐU ŽIVIMA


 
Vodnik Velimir Perović sa lakšim povredama glave i noge u postelji Vojno-medicinskog centra prisjeća se drame iz putničkog voza 6103.
- Bio sam u trećem vagonu sa 60 putnika. Atmosfera je bila prijatna, zahvaljujući žagoru 15 mališana. Kad smo nakon zastoja od 45 minuta krenuli, začuo se zvižduk i aplauz. Tako je bilo i kad je voz krenuo treći put, ali sam brzo osjetio da nešto nije u redu. U prva dva vagona su već znali da su kočnice otkazale. Jedan radnik je ušao, otvorio ormarić i pokušavao nešto da popravi, a zatim je uzviknuo: "Kukala nam majka". Tajac, panika, počinje borba za život. Voz juri prugom. Kad smo prošli most na Maloj rijeci, osjetio sam olakšanje. Kao da smo se tog trenutka zaustavili. Kad smo ušli u tunel izletjeli smo iz šina, ostalo je, nažalost, poznato. Nakon prevrtanja samo sam se zapitao: "Otkud ja među živima" - priča Perović.
Bez jedne cipele, izašao je kroz prozor na vrh vagona. Ugledao je jednog mladića koji je izlazio iz olupine. Zajedno su izvukli dječaka, dvije djevojčice i jednu ženu.
- Djeca su plakala i molila da im spasemo majku. Kad smo i nju izvukli, dječak je rekao: "Čiko, možeš li mi torbu izvući". Vratio sam se u vagon. Uz prozor su bile prislonjene dvije žene i čovjek, obliveni krvlju, ali živi. Poslije 15 minuta stigli su policajci -ispričao je Velimir.
I njega “bole izjave pojedinaca da su ručne kočnice radile”.
- To su laži. Vukli smo ih uzaludno. Da su radile, vjerovatno bi bilo drugačije - tvrdi Velimir, koji je kao i Filurija unaprijeđen u viši čin.

POMOĆ I DALJE PRISTIŽE
“Rusal” dao 150 hiljada


 
Podgorica - Povrijeđenima i porodicama tragično stradalih u teškoj nesreći i juče je pristizala pomoć iz svih krajeva Crne Gore i van njenih granica. Na račun Crnogorske komercijalne banke do juče u 17 sati je uplaćeno 1.422.135 eura.
Posebna briga pokazuje se djeci. Predstavnici Pošte juče su povrijeđenim mališanima u Institutu za bolesti djece uručili “Milka paketiće”, "Dječji savez" Podgorica saopštio je da će ona moći besplatno da ljetuju u Dječjem odmaralištu u Sutomoru, dok će kupac KAP-a ruska kompanija "Rusal" izdvojiti 20.000 eura za rehabilitaciju košarkaša podmlatka KK "Mornar".
Predsjednik kompanije "Rusal” Oleg Deripaska, kako je javila agencija Beta, je obavijestio ambasadora SCG u Moskvi Milana Roćena da će porodicama nastradalih dodijeliti 150.000 evra.
Pošta Crne Gore je kao pomoć unesrećenima opredijelila i 20 hiljada eura, koliko i Fond zadravstva, te Univerzitet.
“Hemofarm” iz Vršca je uplatio 20 hiljada i lijekove u vrijednosti od 30 hiljada eura, dok su DPS, Fond penzijsko-invalidskog osiguranja, Montenegrobanka,Regionalni vodovod, Crnogorsko primorje, Barska plovidba, Direkcija za izgradnju autoputeva, Agencija za telekomunikacije i “Grand kafe” dali po 10 hiljada eura.
Pomoć za žrtve nesreće pružili su i Poslovni centar "Maša", Privredna Komora Crne Gore, benzinske stanica “FAB LIVE” iz Podgorice, Mesna industrija “Goranović, AD “Prive petrol”, Tehnoput d.oo.,”Dr Simo Milošević”,”Provladex”, Pravoslavna mitropolija crnogorsko-primorska, Stadion Podgorica, “Gradnja promet Spuž”, Regulatorna agencija za energetiku, Bellevue hotels grup, Sindikat AD Rudnika Nikšić,KIPS, “Panto market”,Crnagora put, Uprava pomroske sigurnosti,Zavod za izgradnju Bara, MEX, Knjaz Miloš Montenegro, i Zoran Bećirović - koji su odvojili po 5.000 eura.Kuća hemije i Savez udruženja penzionera dali su po 3.000.
Pored pomoći na republičkom nivou, brigu o stradalima posebno vode i njihove matične opštine. Gradonačelnik Cetinja Milovan Janković posjetio je juče povrijeđene sugrađane u KBC, obavijestivši ih da računaju na podršku Opštine -koja je preuzela i troškove sahrane Slavice Grabovice sa Cetinja.
Opština Budva uplatila je 30.000 eura, Opština Kotor 10.000 eura, a to su učinili i Direkcija za izgradnju i uređenje Kotora, Vodovod, Dom studenata- Dobrota, “M renta kar”, “Niksen”, “Ekspokomerc”, “Jadran Perast”, porodica Nikole S. Popovića sa Njeguša i još dvadesetak Kotorana. Izvršno vijeće Vojvodine odlučilo je juče da Vladi Crne Gore uputi dva miliona dinara kao pomoć porodicama žrtava i povrijeđenima. Islamska zajednica Sandžaka organizovaće sjutra u svim džamijama akciju prikupljanja pomoći za stradale, saopšteno je iz Mešihata.
Povodom najveće željezničke nesreće u Crnoj Gori i juče je na adrese najviših državnih zvaničnika i porodica stradalih pristizao veliki broj saučešća, među kojima i predsjednika Evropske komisije Žoze Manuela Baroza.


RAČUNI I ZA INOSTRANSTVO


 
Vlada Crne Gore otvorila je kod Crnogorske komercijalne banke poseban žiro-račun solidarnosti za pomoć nastradalima i povrijeđenima u željezničkoj nesreći: 510-0-40 sa pozivom na broj 293908-23012006.
Za uplate iz inostranstva:
Incoming payment instruction
59: Beneficiary customer: /293908-23012006
Pomoć nastradalima u željezničkoj nesreći
81000 Podgorica Montenegro
57:Account with institution:
Crnogorska komercijalna banka AD
81000 Podgorica - Crna Gora
Swift Code: CKBC CS 22
Acc.No 400876851700 EUR/USD
56:Intermediary bank:
Commerzbank AG Frankfurt/Main Germany
Swift Code: COBA DE FF
Intermediary Bank
CITIBANK N.A. New York
ABA Routing: 021000089
Swift Code: CITI US 33


Kući otišlo 60 pacijenata


 
Podgorica - Iz Kliničkog centra Crne Gore u protekla dva dana na kućno liječenje otpušteno je 60 pacijenata, tako da je u toj ustanovi trenutno na liječenju 138 putnika iz voza koji se u ponedjeljak sunovratio u ambis kod Bioča, rečeno je sinoć “Vijestima” u KC-u.
Sa Instita za bolesti djece kući je otišlo 25 mališana, dok je sa ostalih odjeljenja KC otpušteno 35 pacijenata.
Zbog stabilnijeg zdravstvenog stanja, sa intenzivne njege na Odjeljenje ortopedije juče je smještena Ivana Janjić.
Direktor klinike za anesteziju i intenzivnu terapiju dr Ljubica Pejakov kazala je da je stanje ostalih 12 bolesnika na intenzivnoj terapiji “bez promjene”.
Ona je kazala da su ovi pacijenti “stabilizovani na svim mjerama intenzivne potpore”, ali nije željela da prognozira kako će teći oporavak tih pacijenata, napominjući da je “to nezahvalno, jer do promjena može doći iz minuta u minut”.
Ranije juče, na konferenciji za novinare načelnik Centralne intenzivne terapije dr Zoran Jovančević je kazao da je stanje dva pacijenta na tom odjeljenju kritično, dok su ostali “vitalno stabilniji i očekuje se njihov oporavak”.
Pejakov sinoć nije željela da detaljnije komentariše stanje tih pacijenata, navodeći da su “svi oni ugroženi čim su na intenzivnoj njezi”.
U Kliničkom centru je rečeno da nema potrebe da se neki od bolesnika prebacuju u neku drugu bolnicu radi nastavka liječenja.
Sa Neurološke kllinike juče je na kućno liječenje otpuštena Milica Popović, a stanje ostalih pacijenata je stabilno, rekao je direktor te klinike dr Novak Lakićević.
Slična situacija je i na Ortopedskoj klinici na kojoj je nakon nesreće zbrinuto 35 pacijenata. Načelnik tog odjeljenja dr Žarko Dašić kazao je da je tokom jučerašnjeg dana na kućno liječenje otpušteno osam pacijenata, dok je stanje ostalih stabilno.
- Operisano je 13 pacijenata, a planirano je da danas i sjutra završimo i ostale hirurške intervencije kod pacijenta kod kojih je to neophodno - kazao je on.
Prema Dašićevom mišljenju, pravo je čudo da nije došlo do najtežih povreda, koje bi mogle da izazovu amputaciju ili paralizu, s obzirom da je riječ o udesu ravnom zatrpavanju ili zemljotresu.
Dašić je kazao da je stanje mašinovođe Slobodana Drobnjaka stabilno.
- On ima prelom desnog kuka. Planirano je da bude operisan sjutra - kazao je Dašić.
Juče je povrijeđene posjetila predstavnica Svjetske zdravtsvene organizacije za SCG dr Dorit Nitzam. Ona je kazala da je zdravstveni sistem Crne Gore “uspio da odradi sve što je bilo neophodno” i istakla da je “impresionirana” onim što je urađeno nakon nesreće.
Desetogodišnji Srđan Radanović, koji je nakon nesreće smješten u kotorsku bolnicu, sinoć je otpušten kući. Stanje njegove majke Vesne, koja je zadobila povrede glave je bolje, ali će još nekoliko dana biti zadržana u bolnici.


TELEFONI ZA INFORMACIJE


 
U Kliničkom centru sinoć je počeo da radi “kol centar”, odnosno otvorene su posebne telefonske linije na kojima se građani mogu informisati o zdravstvenom stanju pacijenata koji su povrijeđeni u nesreći na Bioču. Na pozive građana javljaće se isključivo ljekari specijalisti u terminu od 8 do 23 sata.
Telefoni za informacije su: 081 412 306, 069 858 858 i 067 444 412

ISTRAŽNI SUDIJA SINOĆ TRI SATA SASLUŠAVAO MAŠINOVOĐU “VOZA SMRTI”
Drobnjaku određen pritvor


 
Podgorica - Istražni sudija Osnovnog suda u Podgorici Zoran Radović sinoć je u Kliničkom centru u Podgorici saslušao mašinovođu Slobodana B. Drobnjaka (46) i odredio mu pritvor do 30 dana.
Drobnjak je osumnjičen da je počinio “teško djelo protiv bezbjednosti saob-raćaja”. On je upravljao vozom broj 6103 koji se u ponedjeljak u 16.03 sunovratio u ambis kod Bioča i u smrt odnio 44 putnika, dok ih je 198 povrijeđeno.
Tročasovnom saslušanju, koje je obavljeno na Ortopedskom odjeljenju Kliničkog centra, gdje Drobnjaka sjutra očekuje operacija kuka, prisustvovao je osnovni državni tužilac Veselin Vučković, njegov zamjenik Olivera Ražnatović i branilac Dragana Vujović.
- Mašinovođu sam ispitao po krivičnoj prijavi CB Podgorica. Za sada je samo on osumnjičen da je odgovoran za tešku saobraćajnu nesreću - izjavio je sinoć oko ponoći “Vijestima” sudija Radović.
On je dodao da osnovni državni tužilac Veselin Vučković ima rok od 48 sati da podnese zahtjev za sprovođenje istrage, što će prema izvorima “Vijesti” i biti učinjeno.
- Nakon podnošenja zahtjeva, obavezan sam da ponovo ispitam Drobnjaka u roku od 48 sati i da donesem odluku - rekao je Radović.
Drobnjakov branilac, advokat Dragana Vujović sinoć je “Vijestima” kazala da je mašinovođa pred istražnim sudijom ponovio odbranu koju je dao policiji, o tome kako je preduzeo sve radnje da bi obezbijedio voz od samopokretanja, postavio kočione papuče ispod točkova i zategao pritvrdne kočnice. Drobnjak tvrdi da je morao da zaustavi voz na oko 700 metara od stanice u Bratonožićima, na mjestu gdje je najveća nizbrdica oko 25 promila, jer nije mogao da uključi glavni prekidač za dovod struje.
- Pošto nije imao pomoćnika, poslao je konduktera da pronađe lokalni telefon na pruzi i zatraži pomoć. Kazao je da je dobio povratnu informaciju da je kondukter nazvao stanicu Lutovo i da su odatle pozvali Podgoricu. Rečeno im je da sačekaju pomoć. Čekao je oko pola sata. Pomoć nije stizala, a onda se kompozicija pokrenula. Ušao je u voz pokušavajući da nešto uradi, ali je voz dobio ogromno ubrzanje. Ispričao je da ne zna kolika je bila brzina, “možda i 200 na sat”. Drobnjak misli da je riječ o velikom kvaru, jer nije normalno da voz krene nakon svih preduzetih mjera. Izjavio je da mu je žao što je ostao živ. Ne može svega da se sjeti, ali je pokazao želju da ispriča sve o tragediji - kazala je Vujovićeva.
Ona je rekla da je mašinovođa ispričao kako je u Bijelom Polju otpravnik vozova u putni list upisao da je na Drobnjakovom vozu sve ispravno.
- Pregledač kola mu je upisao da svi kočioni blokovi rade i on je krenuo. U Mojkovcu je prvi put imao problem sa glavnim naponskim prekidačem kada je prolazio ispod trafostanice, ali je to sanirao. U Kolašinu nije imao nikakvih problema - prenijela je Vujovićeva.
Drobnjak u Željeznici Crne Gore radi 15 godina, a saznajemo da nikada nije disciplinski odgovarao. Otac je četvoro djece.


VJEŠTACI IZ BEOGRADA NA MJESTU NESREĆE


 
Četvoročlani tim vještaka iz Beograda, eksperata za željeznički saobraćaj i kočione sisteme, juče je sa istražnim sudijom Zoranom Radovićem bio na mjestu gdje je voz izletio iz šina.
- Upoznao sam ih sa tragovima. Ulazili smo u voz, vještaci su gledali upravljački mehanizam. Pokušavali smo da pronađemo materijalne tragove koji bi bili bitni za njihov nalaz. Bili smo i u Bratonožićima da bi ih upoznao sa svim detaljima istrage - kazao je sudija Radović.
U ekspertskom timu su Milan Marković sa Saobraćajnog fakulteta, kao i Vladimir Vajnhal, Vojislav Marjanović i Josip Vujičić sa Instituta za saobraćajna vještačenja “Kirilo Savić”.


RADOVIć: KOMISIJA ŽELJEZNICE šTETI ISTRAZI


 
Istražni sudija Zoran Radović upozorio je sinoć upravu Željeznice Crne Gore da svojim saopštenjima o tome da je ljudski faktor uzrok nesreće prejudicira istragu i krši načelo da je svako nevin dok se drugačije ne dokaže.
- Željeznica Crne Gore očigledno prejudicira tok krivičnog postupka i time krši načelo pretpostavke nevinosti. Na ovaj način se samo šteti istrazi. Oni ne bi smjeli da izlaze u javnost sa takvim zaključcima, prije završetka krivičnog postupka - rekao je Radović "Vijestima".
Uprava Željeznice saopštila je sinoć da je njena drugostepena Komisija za vanredne događaje, na osnovu do sada prikupljenih podataka utvrdila da vozno osoblje nije preduzelo "predviđene radnje za obezbjeđenje voza od samopokretanja".
"Vozno osoblje je trebalo da nakon zaustavljanja na otvorenoj pruzi obezbijedi voz od samopokretanja, upotrebom sve četiri pritvrdne kočnice i četiri zaustavne papuče", kaže se u saopštenju.
Komisija Željeznice tvrdi da je vozno osoblje upotrijebilo tri zaustavne pločice, od kojih dvije nijesu pravilno postavljene, te da to nije bilo dovoljno za obezbjeđenje voza od samopokretanja.
Uprava Željeznice već prvog dana poslije nesreće izašla je sa sličnim ocjenama, uz tvrdnje da je voz bio ispravan, a da osoblje voza nije uradilo sve što procedura nalaže.


MAŠINOVOĐE SPREMAJU PODRŠKU KOLEGI


 
Predstavnici četiri sindikata mašinovođa formirali su juče Komisiju, čiji je cilj da pomogne rasvjetljavanju uzroka tragične nesreće i da ukaže da “ljudski faktor” ne može biti isključivi krivac nesreće - kao što je to utvrdila posebna komisija Željeznice.
- Petočlana komisija u kojoj su predstavnici Nezavisnog, Jedinstvenog, Samostalnog i Sindikata mašinovođa Bara počeće danas sa radom, rekao je “Vijestima” predsjednik nezavisnih Anđelko Rogač.
On je kazao da mašinovođe rade u lošim uslovima, da su vozovi veoma stari i dotrajali i da zbog toga oni ne mogu biti krivci zbog kvarova na vozovima i posljedica toga.


DVOJE DJECE U TEšKOM STANJU


 
Podgorica - Iz Instituta za dječije bolesti juče je na kućno liječenje otpušteno šestoro djece, dok je u bolnici zadržano osmoro od kojih je dvoje u kritičnom stanju - saopštio je sinoć “Vijestima” direktor tog Instituta dr Omer Adžović.
On je juče oko 14 časova kazao da medicinsko osoblje Odjeljenja intenzivne njege i dalje pomno prati teško stanje devetogodišnjeg Gojka Gardaševića iz Sutomora, koji je u nesreći zadobio više različitih povreda glave, grudnog koša i trbuha.
- Poslije složenog operacionog zahvata, dječaku je bila uključena mehanička ventilacija. Međutim, preksinoć je primijećeno izvjesno poboljšanje, jer je počeo da diše spontano. Njegovo stanje je i dalje veoma ozbiljno - objasnio je Adžović.
U teškom stanju, prema Adžovićevim riječima, je i beba Beranke Grozdane Selimović, koja se nakon zadobijenih povreda u željezničnoj nesreći, porodila četiri sedmice prije predviđenog termina.
- Novorođenče je na aparatima i u teškom je stanju, bez promjena u protekla dva dana. Beba na glavi ima hematom, nastao najvjerovatnije od udaraca, koje je primila njegova majka - kazao je direktor Instituta za dječije bolesti.
On je, takođe, istakao da je djevojčica Amina Kuč, koja se do juče nalazila na Odjeljenju intenzivne njege, prebačena na Hiruršku kliniku tog Instituta, te da je njeno zdravstveno stanje stabilno.
Šestoro povrijeđenih mališana, Barani Slobodan Stojanović, Lazar i Lara Pavićević, Bogdan Mićović, Lola Vučković i Petar Šćekić iz Tivta, juče su uz simbolične poklone otpušteni kući.
- Boli me noga. Sve me boli - kratko je promuklim i drhtavim glasom prokomentarisao Bogdan, sa bolnom grimasom na licu.
Lazarev i Larin otac, Đoriđije Pavićević, inače trener Košarkaškog kluba “Mornar”, u trenutku nesreće nije bio u vozu sa svojom djecom i drugim mališanima iz kluba, već ih je čekao na željezničkoj stanici.
- Zadovoljan sam što su u ovakvoj tragediji moja djeca uošte ostala živa. Osjećam kao da su se ponovo rodila. Međutim, ne mogu biti srećan, jer je gubitak ogroman. U nesreći je stradao njihov drug i član kluba - veliki talenat i uzoran dječak, četrnaestogodišnji Milosav Žugić - kazao je Pavićević.

GLAVNI INSPEKTOR ŽELJEZNIČKOG SAOBRAĆAJA RADOMIR KNEŽEVIĆ ZA "VIJESTI"
Prvo se voz osigura da ne krene pa se popravlja


 
Podgorica - Ono što je za prvaka bukvar za mašinovođu je pravilo da kada voz zaustavi, posebno na otvorenoj pruzi prvi njegov zadatak je da ga obezbijedi od samopokretanja - kaže glavni republički inspektor željezničkog saobraćaja Radomir Knežević.
- To moraju da učine on i voznopratno osoblje-kondukteri, jer su oni, u tom trenutku, jedino službeno osoblje na pruzi. Mašinovođa odmah mora da aktivira pritvrdne ili ručne kočnice. Istovremeno se ispod svakih kola mora postaviti po jedna zaustavna papuča, koje se obično stavljaju ispred jednog od točkova prednje osovine svakih kola. Takvih papuča ima četiri. Ako se one postave pravilno i ako se aktiviraju kočnice, voz je obezbijeđen od samopokretanja, bez obzira na nagib terena na kojem je zaustavljen - kazao je Knežević.
Svake godine uz vozni red Željeznica donosi saobraćajno-transportno uputstvo kojim se precizira za koju vrstu voza je predviđeno koje osoblje.
- Tim uputstvom predviđeno je da lokalni voz nema pomoćnika mašinovođe. Njega imaju samo putnički vozovi - kazao je Knežević.
On je rekao da mašinovođa nije u obavezi da otklanja kvarove na vozu.
- On nije neko ko treba da održava vozno sredstvo. Ukoliko je siguran da može da otkloni lakši kvar, može to da uradi. Ako to nije slučaj, on treba da obezbijedi voz od samopokretanja i čeka pomoć, posebno ako je voz pun putnika - kazao je Knežević.
On objašnjava da su vazdušne kočnice osnovne kod vozova.
- Pretpostavljam da su u ovoj nesreći, zbog nekog kvara, vazdušne kočnice ostale bez komprimovanog vazduha tako da su te osnovne kočnice bile neupotrebljive - kazao je on.
Koliko god se ulagalo u željeznicu i koliko god bude moderna oprema, Knežević kaže da će uvijek veliku i presudnu ulogu igrati ljudski faktor, koji je nemoguće zaobići.
- Ja se bavim bezbjednošću željezničkog saobraćaja više od deset godina. Za to vrijeme nije bila nijedna nesreća na željeznici izazvana propustom željezničara. Isto tako nijedan alkotest nije potvrdio da su mašinovođe konzumirale alkohol. To sve govori da se i te kako vodi računa o ponašanju. Nažalost, i pored tolikog truda nesreće se, ipak, dogode - kaže Knežević.


NAJSTRMIJA PRUGA U EVROPI


 
Radomir Knežević kaže da je dionica pruge Beograd-Bar od Podgorice do Kolašina jedna od najtežih u Evropi zbog visine nagiba.
- Na samom izlazu iz tunela gdje je došlo do izlijetanja voza sa pruge nagib iznosi 21,4 promila, što odgovora padu, odnosno usponu od 214 centimetara na svakih 100 metara pruge. Na dijelu pruge prije tunela, prema Bratonožićima, taj nagib ide i do 25 promila. Na kilometar takve pruge pad-uspon iznosi 25 metara. To su izuzetno visoki nagibi jer je u željeznici maksimalno dozvoljen nagib 27 promila - kazao je Knežević.

CRNA GORA SE OPRAŠTA OD 44 ŽRTVE ŽELJEZNIČKE NESREĆE
Filip Vujanović:Rane su cijele Crne Gore


 
Podgorica (MINA) - Crna Gora vječno će se sjećati žrtava katastrofalne željezničke nesreće u kanjonu Morače, kao jedne od najtužnijih stranica svoje istorije, poručio je juče crnogorski predsjednik Filip Vujanović.
Na komemorativnoj sjednici državnih organa, u kongresnoj sali crnogorske Vlade, on je kazao da je “Crna Gora u crnini”.
“Tragedija u kanjonu Morače jedna je od najvećih mirnodopskih katastrofa u istoriji Crne Gore, koja je često puna ljudske patnje”, rekao je Vujanović.
Kako je naveo, ova se tragedija čini najvećom i najbolnijom i zbog toga što je zadesila toliko mladih i djece.
“Malih anđela koji život nijesu ni udahnuli, a već ih nema ili su u ranama, a rane su cijele Crne Gore i mnoge su neizmjerne i, nažalost, neiscjeljive”, naglasio je Vujanović.
Napominjući da su na liticama moračkog kanjona ugašena 44 ljudska života, on je istakao da od tog gubitka oporavka i utjehe nema, ni za porodice nastradalih, niti za Crnu Goru.
“Svaki od nastradalih života odnio je jedan dio nas, naših duša i naših bića. Njima nijesu mogli pomoći ni hrabri spasioci, požrtvovane medicinske službe, građani, rodbina i cijela Crna Gora koja je bila kao jedno biće te kobne večeri”, kazao je crnogorski predsjednik.
Crna Gora je, prema njegovim riječima, obavijena teškom i dubokom tugom, i dijeli neprebolnu bol sa porodicama nastradalih.
“I ne samo Crna Gora. Ova naša nezapamćena tragedija pobudila je snažno saosjećanje mnogih zemalja i naroda, što ne može umanjiti razmjere katastrofe, ali pokazuje da u ovoj velikoj nesreći nijesmo sami”, rekao je Vujanović.
On je naveo da Crna Gora i njeni državni organi moraju učiniti sve da se porodice nastradalih ne osjećaju same u svom tragičnom gubitku.
“Svjesni da ovu tragediju ne može ništa, pa ni vrijeme, zacijeliti, Crna Gora vječno će se sjećati žrtava ove katastrofalne nesreće, kao jedne od najtužnijih stranica crnogorske istorije”, istakao je Vujanović. Komemorativnoj sjednici prisustvovali su najviši crnogorski zvaničici, premijer Milo Đukanović i predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić, kao i predsjednik Državne zajednice Svetozar Marović, svi članovi Vlade i predstavnici ostalih državnih organa.

NIKŠIĆ I SUTOMORE TUGUJU ZA 10-GODIŠNJIM FILIPOM GARDAŠEVIĆEM
Suzana javila ocu da voz nema kočnice


 
Nikšić - Desetogodišnji Filip Gardašević iz Sutomora, koji je preksinoć u podgoričkom KBC-u podlegao povredama zadobijenim u katastrofalnoj željezničkoj nesreći na Bioču, biće sahranjen danas u 14 sati na Gradskom groblju u Nikšiću.
Bol porodica Gardašević i Anđelić, i njihovih brojnih prijatelja koji su juče bili pred nikšićkom kapelom za preminulim dječakom pomiješan je sa brigom za zdravlje Filipove majke Sonje, braće Ljubomira (13) i Gojka (8) i sestre Suzane (14) sa kojima je tog najtragičnijeg crnogorskog dana nakon zemljotresa 1979, bio u kupeu voza broj 6103.
U najtežem stanju je Gojko koji je na Odjeljenju intenzivne njege, Ljubomir i Sonja su na Klinici za neurohirurgiju, a Suzana je na Ortopedsko- traumatološkoj.
Gardaševići su se vraćali sa odmora. Djeca, koja su godinama navikla da idu kod majčinih u Tomaševo kod Bijelog Polja, tog dana su se pozdravili sa djedom i babom Radonjom i Granicom Anđelić i krenuli za Sutomore, gdje ih je nestrpljivo čekao otac Radosav.
Njegovi najbliži rođaci, koji su juče smogli snage da govore o tim teškim momentima, ispričali su da je Suzana mobilnim telefonom razgovarala sa ocem kada je primijetila da voz dobija ubrzanje.
“Rekla mu je da voz nema kočnice i veza se prekinula”, kazao je jedan od mladića koji je primao saučešće. Djevojčica je, prema njegovim riječima, najvjerovatnije prilikom prevrtanja vagona ispala u žbunje, a probudila se u naručju čovjeka koji je iznosio.
U trenutku kada je shvatila da voz ne može da stane, Sonja je čvrsto zagrlila četvoro djece i držala ih dok ih je zaglušujući udar rastavio.
“Sonja je, kada je došla svijesti, prvim spasiocima rekla da je Filip najviše povrijeđen, a ispričala je kako se sjeća da joj je Gojko prvi ispao iz zagrljaja”, kazao je mladić.
Radosav, kao i njegova dva brata, od prije desetak godina žive u Sutomoru. Njihov otac Tomo iz Nikšića je odselio u Spuž, a oni na primorje.


Djeca za ponos


 
Bar - Nesreća na Bioču bolno je odjeknula i širom Sutomora, zbog tragedije porodice Gardašević koja se u ovo mjesto doselila iz Nikšića.
Ova nadasve skromna i čestita porodica podstanarski živi u naselju Gorelac. Majka Sonja je zaposlena u jednom lokalnom minimarketu, otac Radosav je radnik, a djeca im pohađaju osnovnu školu. Vaspitani, mirni, svi odreda odlični đaci, Suzana u sedmom, Ljubomir u šestom, Gojko u trećem i preminuli Filip u drugom razredu. Svi u školi kažu da su djeca - za ponos roditeljima.
Gardaševiće je u podgoričkim bolnicama u utorak obišla delegacija OŠ "Kekec", a predstavnici škole i roditelji danas u 9 sati putuju u Nikšić na sahranu malog Filipa. Predsjednica Opštine Anka Vojvodić i odbornici SO Bar juče su se u Nikšiću poklonili sjenima malog Filipa.

HILJADE PODGORIČANA U KOLONAMA NA GRADSKIM GROBLJIMA
Oproštaj od komšija


 
Podgorica - Hiljade Podgoričana u mimohodu odalo je posljednju poštu i oprostilo se juče od sugrađana poginulih u nezapamćenoj željezničkoj nesreći.
Među 44 žrtve ove tragedije, bilo je 18 stanovnika glavnog grada.
Na tri gradska groblja, Čepurcima, Zagoriču i Cijevni sahranjeno je sedam poginulih, dok je 11 kovčega položeno u grobnice van Podgorice.
Plato ispred kapele na groblju Čepurci bio je tijesan da primi sve koji su željeli da porodicama izraze saučešće i riječima, makar na trenutak, pokušaju da ublaže bol. Na tom groblju sahranjeni su ugledni advokat Mirko B. Petričević (52) i Branka Bojović (61).
Na vječni počinak na groblju u mjestu Cijevna ispraćeni su četvorogodišnji Damir M. Tuzović i Enisa E. Šabotić (21).
Na groblju u Zagoriču sahranjena je Lidija Bulatović (24) i Neđeljko V. Kojović (45).
Predsjednik Republike Filip Vujanović, gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša i ministar rada i socijalnog staranja Slavoljub Stijepović, u pratnji više opštinskih rukovodilaca izrazili su saučešće porodicama Boričić, Petričević, Tuzović, Šabotić, Knežević, Bulatović, Bojović.
Nastradali Milić Delić (57) sahranjen je na groblju Krstac kod Mojkovca, Sofija Šoć (63) na cetinjskom groblju, Đorđije Boričić (52) na groblju u selu Nožice u Lijevoj Rijeci.


Grad u koloni tuge


 
Bijelo Polje - Veliki broj građana Bijelog Polja, okolnih mjesta i drugih crnogorskih gradova oprostio se juče od posmrtnih ostataka nastradalih u željezničkoj nesreći kod Bioča.
U tužnoj povorci, u sportskoj dvorani u Nikoljcu, bili su i predsjednik SCG Svetozar Marović, predsjednik crnogorskog parlamenta Ranko Krivokapić i premijer Milo Đukanović.
Tokom dva dana pored 16 kovčega nastradalih Bjelopoljaca prošla je kolona od 50 hiljada ljudi koji su željeli da podijele makar djelić tuge sa njihovim porodicama.
Opraštajući se od tragično nastradalih sugrađana, gradonačelnik Tarzan Milošević je naglasio da su ovi prostori zapamtili ratove i tragedije, ali da ovakvu ne pamte.
- Nesreća koja nas je zadesila 23. januara ljudskom umu je neobjašnjiva. Ona je toliko velika, nepregledna i toliko surova da o tome najbolje govore slike prethodna dva dana u Crnoj Gori: tišina bezglasje, muk, ćutanje. Pokazala je Crna Gora hrabrost, dostojanstvo, snagu - dovoljno da tragedija ne bude mnogo veća. Nažalost, nedovoljno za 44 ugašena života - kazao je Milošević.
On je rekao da su zahvaljujući naporima svih građana i službi posljedice užasne nesreće makar ublažene. Milošević se potom obratio porodicama žrtava nesreće:
- Danas ovdje nikakve riječi nemaju značenje, nikakve riječi ne mogu biti utjeha ranjenim srcima djece, braće, roditelja, supružnika, rođaka, prijatelja, kumova i čitave Republike. Ako može biti utjeha za sve što vas je u ovom momentu zadesilo, neka vam je čast i ponos što ste imali ovakve članove porodice i prisustvo ovoliko svijeta. Nepregledne povorke, bol i tuga na licima i u srcima ljudi koji su vam izjavili saučešće, govore sve. I sada, kao i mnogo puta kroz našu istoriju, pokazali smo da smo grad ljudi koji se međusobno uvažavaju, poštuju, koji su jedni sa drugima, bez obzira na vjeru i naciju. Neka to i bude mala utjeha i porodicama i našem gradu za neprebol. Ove moje riječi neka ne remete vaš mir, nek ne povređuju vaše rane, neprebolne za sve nas. Plače i jeca Bijelo Polje, tuguje Crna Gora jer gubitak je veliki i nenadoknadiv - kazao je Milošević.
On se zahvalio prijateljima iz svijeta koji su ponudili pomoć i uputili podršku.
U ime porodica nastradalih, Miško-Bato Knežević izrazio je zahvalnost svima koji su pomogli da se ublaže posljedice tragedije, kao i institucijama koje su uputile materijalnu pomoć.


BOL KOJI SE NE MOŽE IZMJERITI


 
- Nema riječi utjehe porodici Čabarkapa. Ko će zamijeniti Dejanov osmijeh, ko će čekati njegove petice. Ko može zamijeniti Snežanu, nema utjehe za supruga Radomira, djecu Maju i Dragana. Pitaće se drugovi Nikola, “kada će izaći Rosi”. Ima li utjehe za Haliloviće, zar opet tragedija, ko ima sada snage da živi bez sedmogodišnje Naide. Može li mir Bistrice, da nadoknadi Lakov gubitak, ćerkama, sinovima, braći i unucima. Zar je bila Esadova sudbina tako gorka, da ga pored djece i braće, na put bez povratka prate roditelji. Umjesto majčine milosti i topline, ledeni je rastanak majke Mare sa svojim ćerkama i ostalom rodbinom. Nema suza, ne može se izmjeriti bol oca Stevana i majke Nade, kad od danas njihova mezimica, jedinica Bojana, nije više sa njima. Petnaest Anelinih godina, ostavilo je tugu u srcu, praznu kuću njenim najrođenijim i žalost svima nama za čitav život. Dragoje, šta si uradio svojim najbližim, zar si morao da ostaviš kuću punu žalosti i sam da biraš sudnji dan. Zar je poslije 40 godina za volanom, Mahova sudbina i njegove porodice, morala biti okrutna da pogine u željezničkoj nesreći. Nema riječi i utjehe za Edisu, Amelu i Seada, da izgube majku na takav način, a otac se bori za svoj život. Dvadeset Bojaninih godina malo je za jedan život, premalo za sve nas, vječni neprebol za Popoviće, brata Ivana, majku Vesnu i oca Veska. Dragane, tebe žale tvoje četiri mezimice i supruga. Ostavio si ih bez očinske zaštite i topline. Dušanov put bio je posljednji bez zagrljaja Ljiljane i Smilje i njegovih najbližih. Smiljana, zašto si ostavila Vuka i Biljanu, bez tople sestrinske ljubavi. Rajna, ima li riječi utjehe za sina Neđeljka, kćerke Bosu, Katu i Gordanu... rekao je Tarzan Milošević nad odrom stradalih sugrađana.

BERANE
Sahranjeni Dostana i Luka


 
Berane - U prisustvu velikog broja građana, u beranskom selu Mašte, juče je sahranjena Dostana Bajić (72), a u selu Bubanje Luka Bubanja (45) koji su stradali u željezničkoj nesreći nadomak Podgorice.
Sahrani su prisustvovali ministri Milutin Simović, Boro Vučinić i Predrag Bošković, kao i predstavnici Opštine Berane i svih političkih partija.

BAR SE DANAS OPRAŠTA OD MILOSAVA ŽUGIĆA (14) I DRAGANA NIKOTIĆA (41)
Medo ostao bez supruge i sina


 
Bar - Barani se danas opraštaju od tragično preminulih Milosava B. Žugića (14) i Dragana V. Nikotića (41). Rodbina, prijatelji, poznanici - cijeli grad - sa neizmjernom tugom ispratiće ih iz gradske kapele na vječni počinak na groblje Gvozden brijeg. U 13 sati biće sahranjen Milosav Žugić, a potom u 15 sati Dragan Nikotić.
Crni bilans užasa na Bioču u barskoj opštini dosegao je broj od pet žrtava. Osim Žugića, Nikotića i malog Filipa Gardaševića, udes voza nijesu preživjeli ni majka i sin Ajsela (31) i Selmo Kuč (10), đak OŠ “Jugoslavija”.
Njih dvoje su sahranjeni prekjuče popodne na seoskom groblju u Zaljevu, u prisustvu velikog broja Barana. U vrletima Bioča, skromna i čestita porodica Kuč koja živi u barakama kod JP Komunalne djelatnosti, pretrpjela je nenadoknadivi gubitak.
Ajsela se Selmom, drugim, jednoipogodišnjim sinom i kćerkom Aminom, starom osam godina, vraćala se iz posjete majci u Nedakusima, kod Bijelog Polja. Supruga i oca Meda, stolara, vijest o tragediji zatekla je u kući. Preživjeli članovi porodice Kuč pretrpjeli su teške povrede. Kćerka Amina je i dalje na odjeljenju intenzivne njege u Institutu za bolesti djece i nalazi se u teškom stanju. Drugi, jednoipogodišnji sin je na hirurškom odjeljenju Instituta i van je životne opasnosti.


Amfilohije služio liturgiju


 
Cetinje(MINA/Beta)-Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije služio je jutros u Cetinjskom manastiru liturgiju žrtvama teške željezničke nesreće.
"Značajno je da je ta velika nesreća koja se nadvila nad nama probudila u svima duboko sastradanje i ljubav. Budi se ljudska solidarnost i kod ljudi od kojih ne očekujete da se u njima može roditi takva sastradalna ljubav", kazao je u besjedi Amfilohije, podsjećajući na veliku solidarnost ljudi iz zemlje i inostranstva sa žrtvama tragedije.
"Ne zna se kako je i zašto došlo do te tragedije, ali je sigurno da se iza njih često skriva i ljudska nebriga, nebriga ljudi jednih za druge, previđanje opasnosti zbog nebrige oko željeznice, oko kola kojima se vozimo", kazao je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.
Amfilohije je kazao da su “takvi potresi i zato da bi u nama probudili, ne samo solidarnost nego i savjest i dublju brigu jednih za druge.
Povodom željezničke nesreće kod Bioča nadbiskup barski monsinjor Zef Gaši i monsinjor Petar Perkolić, nadbisku