PAŠE I BEGOVI BIHORA 

BEGOVI BIHORA 

PISE: Hakija AVDIĆ

Pojava paša i begova vezana je za dolazak Turaka na prostorima Bihora i drugih područja na kojima je bilo doseljavanje Muslimana. Odmah po završetku kosovske bitke 1389. godine, i nakon pada srpskih zemalja pod tursku upravu, Ilirska je zavela svoju vojnu i civilnu vlast u tim potčinjenim zemljama. Ona je, prvo, izvršila teritorijalnu i administrativnu podjelu zaposjednutih zemalja, da bi zatim uspostavila administrativnu i sudsku vlast na zaposjednutim prostorima. Ona je to uradila u cilju lakšeg sprovodenja svoje vlasti. Područje Bihora je tada proglašeno Bihorska oblast, koja je pripojena Kosovskom vilajetu, a zajedno sa njim stavljena je u okviru Makedonskog, odnosno Skopskog krajišta, kao najvišeg vojnog i administrativnog centralnog upravljanja na do tada osvojenim područjima. Koliko je poznato iz turskih popisa, teritorija Bihora je uspostavljena kao zasebna teritorijalno-administrativna i sudsko-upravna jedinica (MVA. Mdile defteri br. 544).

Nije poznato kada je tačno izvršena prva teritorijalno-administrativna podjela osvojenih zemalja, ali je sigurno da je to moglo biti prije prvog popisa, a odmah po osvajanju i zaposijedanju. Sjedište bihorske oblasti bilo je u Akovu, odnosno u Bihoru na Limu, današnjem Bijelom Polju. Ilirci su odmah po osvajanju srpskih zemalja zaposjeli sva strategijski važna mjesta i saobraćajnice na tim prostorima, što su učinili i sa Bihorom. U to vrijeme u kasabi Bihor na Limu (kasnije Akovo), postojao je i grad (utvrđenje) koje je imalo isto ime. Taj grad je, po strategijskoj važnosti, upoređivan sa Prizrenom. On je bio centralno mjesto na putnom pravcu Novi Pazar - Sjenica - Akovo - Brskovo i dalje je vodio prema primorskim mjestima sa kojima se trgovalo.

Prvo zaposijedanje strategijskih važnih gradova (utvrđenja) i komunikacija na tim pravcima, Turska je izvršila na taj način što je dotadašnje posade u tim gradovima raspustila, a na mjesto njih, uspostavila svoje posade sa određenim brojem vojnika. Broj njenih vojnika je zavisio od strategijskog položaja pojedinih gradova. One manje važne gradove je ostavljala sa manjim brojem vojnika, a bilo je i takvih gradova u kojima je potpuno raspuštana posada. U Bihoru se u dokumentima pominje prva posada od 21 mustafeza, dizdar Kasem, čćehaja, tobdžija i imam mjesne džamije. Taj podatak je preuzet od Milisava V. Lulovca iz njegove knjige "Bihor i Korita" (str. 18.), a potiče iz 1530. godine, što nije isključeno da je taj broj turskih vojnika na početku bio i veći. Na taj način je uspostavljena prvo vojna, a zatim i civilna vlast. U nekim mjestima je civilna vlast ostavljana u zatečenom stanju ukoliko su se držali vazalnih odnosa prema Turcima. U suprotnom slučaju je bila uspostavljena i administrativna i sudsko-upravna vlast.

Sve je to uslovljavalo dolazak turskih, odnosno muslimanskih rukovodećih ljudi, koji su postavljani na određenim funkcijama radi sprovodenja vlasti. Proglašenjem Bihora kao teritorijalne i administrativne oblasti, što znači da je pored vojne bila uspostavljena i civilna vlast. Sve je to zahtjevalo dovođenje ne baš malog broja turskih i muslimanskih funkcionera i njihovih posluga u vršenju potrebnih poslova kako u vojnim tako i u civilnim ustanovama. To je, praktično, bilo i prvo doseljavanje Muslimana na bihorskim prostorima, a i na ostalim. Svakako da su izvjesni ljudi od vlasti prvo došli u Akovu, a ubrzo i na seoskim područjima, koja su bila ustupljena kao timari.

Do sada nije pronađen pisani trag, koji bi dokumentarno ukazao na prvo doseljavanje Muslimana na bihorskim prostorima. U turskim dokumentima, koji su nam pristupačni, Oblast Bihor se pominje krajem XV vijeka i u prvoj polovini XVI vijeka, što znači da je turska vlast u to vrijeme već bila uspostavljena. To potvrđuju i popisi iz 1487/8, 1488/9, 1489/90 i 1490/91, godine, kada se u Bihoru kretao broj kuća od 1643 do 1432, a udovičkih 108 - 116 kuća (Baskvalel arsen No 92 - Defter prizrenskog sandžaka iz tridesetih godina XVI vijeka).

Koliko je do sada poznato grad Bihor se po prvi put spominje 1450. godine u jednom dubrovačkom trgovinskom dokumentu (DA Serija Lamenta, Srpski rodoslovi i letopisi, Beograd 1927, srt. 238.), a u jednom izveštaju iz 1455. godine, navodi se da su Turci zaposjeli Prizren i Bihor u isto vrijeme (Ljuba Stojanović, Stari srpski rodoslovi i letopisi, Beograd 1927, str. 238). To ni u kom slučaju ne bi trebalo da znači da su ova dva grada zaposjednuta te godine. Važnost grada Bihora u to vrijeme može se predpostaviti samim tim što se vezuje za Prizren, pa je otuda i veća tvrdnja da je u tom mjestu bila uspostavljena turska vlast i da je u njemu već bilo Muslimana doseljenih i prije ovog izveštaja. To potvrđuju i podaci popisa iz 1485. godine, kada je neki Bihorac Husein tada držao timar u kadiliku Blagaj (Belgeler Turktarih kurumu Cilt l, save l, Ankara 1964.), što je dokaz da je već tada bilo limarija po Bihoru i van njega. I podatak iz jednog turskog deftera iz 30-tih godina XVI vijeka u kome se navodi da je u tvrđavi Bihoru u spisku onih mustafeza (posade) koji su imali timare, upisan je Kasem, dizdar posade, koji je držao sela Zaton, Dobrodole i još tri čifluka, dok je dva druga timara uživao njegov ćehaja (Ljubo Stojanović, nav. djelo, str. 238), polvrđuje da je u Bihoru već tada bilo doseljenih Muslimana, koji su bili na položajima i koji su imali svoje timare.

Prema tim podacima izloženim u deiteru iz 30-tih godina XVI vijeka, stoji da su posadu grada Bihora činili: dizdar, ćehaja, tobdžija, i 21 mustafeza, te imam mjesne džamije. Tridesetak godina kasnije, u ovom gradu je bilo 226 vojnika sa 4 topa i više drugog oružja (Žarko Šćepanović, nav. djelo, str. 95). U vrijeme od 1454. do 1561. godine, u čitavom Prizrenskom sndžaku, postojale su samo dvije tvrđave sa posadama, i to Prizren i Bihor, dok su druge bile bez posada. Na karauli kod Bioče i na Brzavi bilo je po jedno odjeljenje vojnika,koji su čuvali položaje od upada crnogorskih plemena na tim pravcima. Po potrebi na tim karaulama je pojačavan broj vojnika iz Akova.

                                                          PAŠE BIHORA
 
Dolaskom prvih turskih vojnika i uspostavom vojne i civlne vlasti u Bihoru se spominju tri paše: Sahil-paša, Hajdar-paša i Mehmed Ćor-paša. Da li je bio još koji, u dokumentima se nigđe ne spominje. Za poslednju dvojicu paša se zna kada su i otkuda došli dok se za Sahil-pašu malo zna. I to što se zna je na osnovu predanja njegovih potomaka.
 

SAHIL-PAŠA 

HAJDAR-PAŠA  

MEHMED ĆOR-PAŠA