Hadži Izet Osmanović
je rođen 05 Februara 1965 god.
u selo Kalica opština Petnica-Berane od oca Haruna i majke Džane rođene
Ćeman. Treći je po redu od sedmoro djece svojih roditelja. Osnovno
vaspitanje je stekao u nižoj Osnovnoj školi u svom rodnom selu Kalica do
četvrtog razreda dok je punu osmogodišnju školu zavrsio i to sa odličnim
uspjehom u Trpezima 6 km udaljenom od svog rodnog sela.
Kao i sva druga
djeca iz bratstva Osmanovića uz velike napore i oskudice u mnogo čemu po
završetku osnovne škole upisuje se u srednju Ekonomsku školu u tadašnjem
Srednjoškolskom centru „Mileva Vuković u Peći-Vitomirica gdje je isto
tako udaljen oko 6 km od svoje kuće u Vitomirici pješke pohađao i
uspješno zavšio četvorogodišnju ekonomsku srednju školu i 1983 god. na
istoj i Diplomira.
Odmah po završetku srednje škole upisuje Višu
Pedagošku školu odsjek Matematike u Prištini kao redovan student, a isto
i Ekono-mski fakultet kao vanredni student. Po upisu fakulteta odlazi na
osluženje vojnog roka zajedno sa svojim starijim bratom Abazom u
tadašnjoj JNA u Karlovcu u Hrvatskoj sa Oktobarskom klasom. Kao budući
student vojni rok mu traje samo 12 mjeseci i oktobra 1984 god. dolazi sa
osluženja vojnog roka i počinje studije na Prištinsk-om Universitetu.
Za
vrijeme svojih studija se isticao i bio veoma aktivan na sportskom polju
kao karatista
šoto-kan tehnike,
u borbama, kao i u
atletici gdje je postigao vrhunske reziltate a još
uvijek je i
služ-beni rekorder na
100 m, 400 m sa takmičenja
održatog 1987 god u Prizrenu na Kosovskom Atletskom Mitingu.
Vrstan je borac u džudou.
Jula 1988
godine sklapa brak sa Mujesirom Aljković
iz Bobovika
–Novi Pazar iz kojeg je braka rođeno
troje djece Selma,Aldin i Amra.
1989
godine odmah po rođenju
svoje kćerke
Selme ostavljajući
je kod svoje majke odlazi trbuhom za kruhom sa svojom hanumom u dalekoj
Švicarskoj gdje je i do današnjih
dana u jednoj srećnoj
i Bogu zahvalnoj porodici.
Ratna previranja i političke
promjene u Bivšoj
SFRJ su ga natjerale da se potpuno predao i okrenuo sebi,
svome narodu,
svojoj Bosni i Hercegovini i svome Sandžaku
i kao takav se stavio u službi
Boga i nežaleći
od svoga imetka,
slobodn-og vremena među
prvima stupa i organizuje Bošnjački
narod u in-stitucije Islamske Zajednice t.j.
Džemata.
Veliki je njegov udio u organizaciji i
uspostavljanju reda u Islamskoj zajednici u kojoj pol-ahko prebacuje sve
svoje aktivnosti .
Svojim znanjem i organizacijskim sposobnostima je
uspostavio i uspješno
riješio
krize Džemata
Neuhaus 1995
god.
sadašnjeg
Džemata Schmerikon,
tako da taj Džemat
postoji i danas i uspješno
obavlja sve svoje aktivnosti kao i vjeronauku za djecu.
Nakon jednogodišnje
pauze u aktivnostima Džemata
ponovo se stavlja u službu
Stvaraoca svega Allaha Džel.
i početkom
2003 godine sa grupom aktivista pokreće
i uspješno
formira
Džemat
Wa-ttwil pod nazivom
I.K.C.
“Rah.Faruk
ef.
Demić“
na čijem se čelu nalazi skoro osam godina. U tom vremenskom intervalu pod
njegovim vođstvom nakon nepunih dvije ipol godine
Džemat Wattwil kupuje
vlastiti objekat i zemljište od 2000 m2 na prelijepom mjestu u
Wattwil-u. Sa opremanjem i osposobljavanjem objekta te njegovim
stavljanjem u funkciju povlači se i mlađima pr-edaje u amanet vođenje
džemata.
Podjednako vrijedno spomena jeste i njegova nezaobilazna
i klju-čna uloga u formiranju i utemeljenju Džemata Wetzikon sastavljen
od džematlija sa prostora Novo-Pazarskog dijela Sandžaka.
On je na dan ukazanog mu
povjerenja od strane izborne skupšt-ine u džematu Wattwil da još četiri
godine bude na kormilu lađe zvane
"Džemat Wattwil" marta 2007
godine, osmislio, pokrenuo i organizovao formiranje
IKC "SANDŽAK"
u Wetzikonu, ZH-kanto-nu.
Njegovo iskustvo
potpomognuto iskrenim nijetom da se Uzvišeni Gospodar nebesa i zemlje
zadovolji postupcima i dobročinstvom svojim, te da svoj Bošnjački narod
sa prostora Sandžaka napokon objedini pod zastavom kelime i šehadeta
urodili su plodom te se nakon inicijativnog savjetovanja održatog
11.marta 2007 god.
u prostorija Turskog Džemata u neposrednoj blizini sadašnjih prosto-rija
donosi konačna odluka o formiranju još jednog t.zv.
Sandžač-kog Džemata