Islam i milostinja                               

          (Muhammed Qutb)         

Komunisti kao i neki od o­nih cije je duše i misli osvojio kolonijalizam pokušavaju optuziti Islam da dopušta da obicni ljudi vode zivot ovisan od milostinje koju im daju bogataši. Ova lazna optuzba potice od pogrešnog mišljenja da je Zekat milostinja koju daju bogati ljudi. Kod pobijanja takvih optuzbi treba da ukazemo na razliku izmedju Zekata i milostinje. Milostinja je dobrovoljna. o­na se ne moze nametnuti zakonom ili naredbom vladara. Zekat, s druge strane, je naredba propisana zakonom; drzava se mora boriti protiv o­nih koji odbijaju da plate Zekat i moze ih cak i ubiti ako ustraju u odbijanju, jer bi tada smatrani otpadnicima. Nije potrebno reci da se ništa slicno ne bi moglo desiti u pogledu milostinje koja je potpuno prepuštena našoj savjesti. Gledano financijski, Zekat je bio prvi propisani porez u korist siromašnih koji je ikad uveden u svijetu.
Prije toga porezi su uvodjeni po zelji vladara. Uvodjenje poreza bilo je izazvano vladarevom potrebom za novcem da bi se postigle licne ambicije. Teret poreza obicno je padao više na siromašne nego na imucne a vrlo cesto porezi su skupljani samo od nizih slojeva. Islam je organizovao skupljanje poreza i propisao maksimalni postotak koji ne smije biti prekoracen u normalnim uslovima. Porezi su nametnuti bogatim i srednjim slojevima dok su siromašni slojevi oslobodjeni. Treba imati na umu da Islam propisue da prihodi od Zekata treba da budu podijeljeni siromašnim slojevima od drzave a ne od strane bogataša. U tom smislu, Zekat je porez koji sakuplja i dijeli drzava. Drzavna blagajna u Islamu odgovara savremenom ministarstvu finansija koje skuplja dobro i dijeli ih u razne opce potrbe. Drzava potpomaze i brine se za o­ne koji su siromašni zbog nesposobnosti da zaradjuju ili zbog nedostatka sredstava - ali se ne moze reci da takva pomoc ponizava o­ne koji je primaju. Niko ne moze reci da se penzionisani sluzbenici koji primaju penziju od drzave ili da se radnici koji koriste socijalno osiguranje osjecaju kao da primaju milostinju od bogataša. To se ne moze reci ni za nezbrinutu djecu ii starije ljude koji nisu u mogucnosti da se izdrzavaju, Drzava je obavezna da to cini na osnovu njenih humanih duznosti. Socijalna zaštita od strane drzave je moderni sistem koji je covjecanstvo uspjelo da usvoji nakon gorkih iskustava i dugotrajne socijalne nepravde. Jedna od svijetlih strana Islama je ta što je propisao takav sisteme. Ipak neki ljudi koji su ocarani institucijama koje su i uvezene sa Istoka ili Zapada, optuzuju iste institucije kao nazadne kad o­ne poticu od Islama. Treba istaci da ako je zbog zivotnih okolnosti u prvim godinama vladavine Islama bilo nuzno ili se tolerisalo da siromašni mogu lucno primati Zekat u novcu ili naturi, da nema nijedne odredbe u Islamu koje propisuje da je ovaj metod jedini nacin djelenja Zekata. Stoga, nije u suprotnosti s Islamom da se sredstva Zekata koriste i za izgradnju bolnica, školna koje ce koristiti ljudima ili za osnivanje potrošackih zadruga koje ce olakšati zivot siromašnih i za podizanje tvornica koje ce omogucavati neprestano upošljavanje mase ljudi, Drugim rijecima, Zekat se moze davati i u obliku društvenih usluga. Jedino o­ni koji su nesposobni za rad zbog bolesti, starosti i djeca mogu primiti Zekat u novcu dok ostali mogu primiti pomoc u vidu zaposlenja ili društvenih usluga.

Dobro je podsjetiti da je islamsko društvo dobilo svoj idealan stepen za vrijeme vladavine Omera ibn Abdul Aziza. Zekat se sakupljao ali sakupljaci Zekata nisu mogli naci nikoga kome bi trebalo dati Zekat i ko bi ga htio primiti. Cujmo šta je pricao Jahja bin Seid, sakupljac Zekata za vrijeme Omera bin Abdul Aziza: "Omer bin Abdul Aziz poslao me je da sakupim Zekat u Africi. Pošto sam sakupio Zekat trazio sam siromašne da im ga podijelim ali nisam našao ni jednog niti sam našao ikoga ko bi ga mogao primiti od mene; jer za vrijeme Omera bin Abdula Aziza narod se bijaše obogatio." Bez svake sumnje u svakoj zajednici mogu se naci siromašni i ljudi bez sredstava, Stoga je nuzno donijeti zakone koji ce riješavati taj problem. Treba imati na umu da je Islam bio neprestano vezan za sve nove i nove zajednice sa razlicitim stepenima bogatstva. Sasvim je prirodno da je trebalo donijeti zakonodavstvo koje ce postepeno dovesti do takvog idealnog stanja koje je postojalo za vrijeme vladavine Omera Abdul Aziza.