Jevreji kroz Kur'an

Ni u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s, a ni dan-danas jevreja u svijetu nema mnogo. S obzirom na to, logicno bi bilo da Kur'an o njima malo govori. Medutim, cinjenica je da se o njima u Kur'anu govori izuzetno mnogo. Zašto, ko su jevreji, šta se njima dešavalo, kakve su njihove osobine, šta im je obecano u buducnosti i kakve se pouke iz toga mogu izvesti?

 Na nekoliko mjesta u Kur'anu kaže se da je Allah uzdigao Jevreje nad ostalim ljudima, odnosno nad ostalim narodima. Tako npr. Uzvišeni kaže: "O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao!"1 Iz tih ajeta može se razumjeti da je Allah Jevreje odlikovao nad ostalim narodima do njihovog vremena, davši im blagodati koje nije dao drugim narodima do tada. Tumaceci te ajete, mufessiri obavezno navode stav da je ummet Muhammedov, s.a.v.s, odabraniji od toga naroda, jer za to postoji nepobitni kur'anski tekst, a odlikovanje Jevreja odnosi se na period dok su slijedili svoje poslanike.2
Kur'an pojašnjava o kojim se blagodatima radi: "Sinovima Israilovim smo Knjigu i vlast i vjerovjesništvo dali i lijepim jelima smo ih bili opskrbili, i iznad svih naroda ih uzdigli, i jasne dokaze o vjeri smo im dali, a o­ni su se podvojili baš o­nda kad su do saznanja došli..."3 Kao vrlo važnu stvar, Kur'an navodi da je jevrejima data Knjiga, tj. objava od Uzvišenog Allaha. Njima i kršcanima, u odnosu na druge narode, to je posebna pocast i odlika, pa ih Kur'an pocesto naziva "sljedbenicima Knjige" (ehlul-kitab). Pored toga, veliki broj poslanika poslan je upravo jevrejima, što je takoder povod da jevreji budu ponosni u odnosu na druge.

Porijeklo Jevreja

U Kur'anu se na više mjesta govorio Allahovim poslanicima od kojih Jevreji, pa i Arapi, vode porijeklo.4 Naime, Ibrahim, a.s, koji je jedan od najodabranijih poslanika uopce, imao je sinove: Ismaila i Ishaka. Ismailovi potomci su Arapi, a Ishakovi Jevreji. Odnosno, Jevreji se najcešce vežu za Ishakovog sina, Jakuba, a.s. Njegovo drugo ime jeste Israil, pa Kur'an jevreje cesto naziva sinovima, tj. potomcima Israilovim. Jakub, a.s, imao je dvanaest sinova, medu kojima je bio i Jusuf, a.s, o kojem se, takoder, na dosta mjesta govori u Kur'anu, pogotovu u suri koja po njemu nosi ime, tj. suri Jusuf. To su neki od bitnih razloga zbog kojih Jevreji smatraju da su iznad drugih naroda, Bogu bliski i narod odabran za sva vremena.

Zbivanja sa Jusufom, a.s, i njegovom bracom

Vec za vrijeme Jakuba a.s. njegovi sinovi, tj. ljudi od kojih jevreji vode porijeklo, skrecu sa pravoga puta! U njima se pojavljuje zavidnost prema polubratu Jusufu, za koga su smatrali da ga otac voli više od svih njih, pa smišljaju varku kako da se riješe svoga polubrata, te ga bacaju u bunar! Na prevaru su ga odveli od kuce, varajuci na taj nacin svoga oca, tj. Božijeg poslanika, cineci tako nasilje nevinom djetetu i kršeci Allahove odredbe o lijepom odnosu prema roditeljima, rodbini i uopce covjecanstvu! Nakon toga, da bi prevara uspjela, dolaze navecer ocu sa Jusufovom košuljom okrvavljenom lažnom krvlju!5 Dakle, time se ukazuje na to da su o­ni, radi ostvarenja ovosvjetskih interesa, spremni pogaziti sve norme i sva pravila.
To se pokazuje i u daljem kazivanju sure Jusuf, gdje se navodi da su bez imalo griže savjesti slagali na Jusufa, a.s: "Ako je o­n ukrao', - rekoše o­ni -, pa i prije je brat njegov krao!'"6. Iz ove sure zatim se može razumjeti da je Jusuf, a.s, velikodušno oprostio svojoj polubraci i da ih je, zajedno sa roditeljima, nastanio u Egiptu.

Dogadaji za vrijeme Musaa, a.s.

Kur'an na više mjesta govori o Musau, a.s, i stanju Jevreja u Egiptu (Misru) pod vlašcu faraona i Egipcana, te o njihovom izbavljenju iz patnji uz pomoc Musaa, a.s, kojeg je Uzvišeni odabrao kao poslanika. Sva ta kazivanja govore o Jevrejima kao nestabilnom narodu, kukavickom i spremnom na spletke i varke, te uporno skretanje sa pravoga puta. Prvi takav primjer jeste slucaj jednog jevreja, Musaovog sunarodnjaka, koji izdaje Musaa, a.s, nakon što mu je o­n ucinio veliko dobro i spasio ga od napada jednog Egipcanina.7 Na makro planu, kroz historiju islama ocitovalo se da su Jevreji najbolju zaštitu uživali upravo pod vlašcu muslimana, na što su uzvratili najgorim odnosom i terorom u situaciji kada su o­ni zavladali odredenim brojem muslimana u Palestini!

Kur'an dalje govori da je Musa, a.s, zbog izdaje od strane jednog sunarodnjaka morao napustiti Egipat i boraviti odredeni broj godina u Medjenu. Zatim mu Allah, dž.š, šalje objavu i nareduje da pozove faraona i njegove ljude na pravi put, te da izbavi svoj narod iz robovskog stanja u kojem su bili pod faraonovom vlašcu.8

Jevrejima je otprije bilo nagoviješteno da ce Allah poslati jednog izmedu njih kao poslanika, koji ce ih pozvati istinskoj vjeri - islamu i izbaviti iz muka robovskoga stanja. Kada se Musa, a.s, ponovo pojavio, pogotovu kada je pokazao mu'džize (cuda, ili natprirodne moci), o­ni su shvatili da je o­n obecani poslanik, ali su, opet, prema njemu iskazivali neposlušnost kada god su bili u prilici! Mu'džize kada je Musaova ruka postala bijela i kada se njegov štap pretvorio u zmiju koja je progutala sve carolije faraonovih carobnjaka toliko su bile upecatljive i jake, da su carobnjaci, koji su bili iz faraonovog naroda, prihvatili pravi put i odmah nakon toga bili spremni umrijeti za istinu u najgorim mukama!9 Pored toga, Allah, dž.š, kaznio je faraonov narod raznim kaznama, koje su bile dio Musaovih, a.s, mu'džiza: glad, nerodica, potop, skakavci, krpelji, žabe i pretvaranje vode u krv.10 Jevreji su bili svjedoci tih dogadanja, pa je to trebalo da još više pojaca njihovo uvjerenje u ispravnost vjere kojoj ih je Musa a.s. pozivao i ustrajnost u njegovom slijedenju. Medutim, iz daljnjeg kazivanja jasno je da su se o­ni uvijek vracali nepokornosti i krivom putu.

Nakon velikih mu'džiza i ocigledne Allahove pomoci jevreji obožavaju - tele

Kur'an zatim govori o tome kako faraon i njegov narod nisu htjeli prihvatiti pravi put, ostavši u nevjerstvu, pa je Musa, a.s, izbavio svoj narod i izveo ga iz Egipta. Pri tome se dešava jedna zadivljujuca mu'džiza, kojoj su svi jevreji bili svjedoci. Naime, kada je Musa a.s. poveo svoj narod, faraon je pokrenuo svu svoju vojsku, maksimalno opremljenu i naoružanu, da sustignu Musaov, a.s, narod i da ga ili pobiju ili ponovo porobe. o­ni su bili nespremni za tu borbu, nenaoružani i satjerani u bezizlaznu situaciju, pored mora, bez ikakve vidljive nade! Medutim, Allah tada cini veliko cudo, tako što se more razdvaja i pravi na taj nacin suh i siguran prolaz Musaovim, a.s, sljedbenicima! I ne samo to! Taj prolaz za faraona i njegovu silnu vojsku predstavlja kraj, jer se more zatim ponovo sastavilo i sve ih potopilo!11 Nakon tako ocite podrške Musau, a.s, i potvrde da je o­n na pravom putu, njegov narod traži da im Musa, a.s, napravi božanstvo u vidu kumira! Kada to nije uradeno, koriste njegovu odsutnost i prave zlatno tele da bi ga obožavali, i pored neslaganja Haruna, a.s, kojeg je Musa ostavio da ga mijenja u narodu dok o­n prima objavu od Allaha, dž.š.12 Mnogi mufessiri navode da se tu ocituje njihova težnja za zlatom i materijalnim koristima na ovom svijetu, što se poslije, kroz historiju, pokazalo, buduci da o­ni i danas vladaju dobrim dijelom svjetskog kapitala.

Vjerovanje uslovljavaju videnjem Allaha.

Nakon toga Allah im prašta i Musa, a.s, od njih traži da se pokaju zbog obožavanja teleta, a o­ni su uglas povikali: "O Musa, mi ti necemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!"13 Sve prethodne mu'džize i ispravno vodenje od strane Musaa, a.s, te ocita Allahova podrška nisu bili dovoljni da Jevreji povjeruju u o­no što im Musa, a.s, objavljuje! S druge strane, to pokazuje koliko su skloni materiji i dobrima koja su vidljiva na ovom svijetu.

Odbijaju ucestvovati u džihadu.

Kur'an zatim govori o tome kako im je Musa, a.s, naredio da borbom oslobode odabrano mjesto,14 za koje se u tefsirima navodi da se radi o Jerusalimu.15 Iako to od njih traži Musa, a.s, koji ih je do tada proveo kroz mnoga iskušenja, iako im obecava Allahovu pomoc i ugodan život nakon toga, o­ni taj poziv drsko odbijaju: "O Musa, dok god su o­ni u njoj mi necemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi cemo ovdje ostati!"16 To govori o njihovom kukavicluku i nemogucnosti pouzdanja i oslanjanja na njih. Kao kaznu za to, Allah im odreduje da cetrdeset godina lutaju pustinjom, ali ih ni to nije dozvalo pameti.

Nezadovoljni su blagodatima koje su im date.

Nakon toga Allah im daje slijedecu mu'džizu: Musa a.s. udara svojim štapom po stijeni a iz nje se pojavljuje dvanaest vrela, za svako njihovo pleme po jedno vrelo!17 Pored toga, Allah im spušta gotova jela: manu i prepelice,18 ali o­ni opet nisu zadovoljni i traže drugu hranu, koja je manje vrijedna!19 To takoder govori o njihovoj odanosti i povodenju za strastima, te ponašanju koje je suprotno zdravom razumu.

I kada izvrše o­no što treba, jedva to urade.

Kur'an takoder govori o njihovom izbjegavanju izvršavanja bilo kakvih obaveza, te o izvršavanju obaveza na jedvite jade, kada vide da ih ne mogu izbjeci. To se dobro vidi iz primjera kada je od njih zatraženo da zakolju kravu, kako bi otkrili ko je ubio covjeka koji je osvanuo mrtav pred vratima drugog covjeka. o­ni su maksimalno otezali izvršenje toga zadatka, zapitkujuci poslanika i o najsitnijim detaljima, da bi to na kraju na jedvite jade ucinili, kao što Uzvišeni kaže: "...pa je zaklaše, i jedva to uciniše."20 U nekim predajama se navodi da su i za to kažnjeni tako što su kravu sa tako preciznim opisom mogli kupiti samo za kolicinu zlata koja je bila deset puta veca od težine same krave!21

Jevrejima je slat najveci broj poslanika, ali su o­ni svima bili neposlušni.
"Nakon Musaove, a.s, smrti, koji je umro ljutit na sinove Israilove, Allahovo prokletstvo ih je stizalo kroz razne kazne i iskušenja. Njima su stalno dolazili vjerovjesnici, ali su o­ni postupali kao zlocinci: ubrzo nakon vjerovanja, postajali bi nevjernici."22 Primjera neposlušnosti jevreja prema poslanicima nakon Musaa a.s. u Kur'anu ima mnogo. Jedan od njih je slucaj sa Samuelom, a.s, kada su o­ni sami tražili da im se propiše džihad, pa su poslije, kada im je zaista propisan, odbili da ucestvuju u njemu i prigovarali su što im je Talut odabran za vladara.23 Samo manji broj njih odazvao se na poziv za džihad, iako su bili potlaceni i protjerani sa svojih ognjišta! I od toga manjeg broja, opet se samo dio njih povinovao se uputama Taluta u toku toga pohoda.24

Oni su uporno odbijali da se povinuju Allahovim naredbama i zabranama, pa ih je Allah zbog toga kažnjavao, pa cak i prokleo: "I zbog teškog nasilja jevreja Mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvracali i zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato što su tude imetke na nedozvoljen nacin jeli. A za nevjernike medu njima Mi smo kaznu bolnu pripremili."25 "...ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje."26 "Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su o­ni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali - zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili."27

Neke vjerovjesnike u laž su utjerivali a neke ubijali!

"I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, ocigledne dokaze dali i Džibrilom ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio o­no što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerali, a druge ubili."28 "Mi smo od sinova Israilovih zavjet uzeli i poslanike im slali. Kad god bi im koji poslanik donio o­no što nije godilo dušama njihovim, jedne su u laž utjerivali, a druge ubijali."29 Allah je jevrejima slao veliki broj poslanika, medu kojima su: Jošua, Šem'un, Davud, Sulejman, Eremija, Uzejr, Hezekijel, Ilijas, El-Jese', Junus, Zekerijja, Jahja itd.30 Medutim, o­ni su neke u laž utjerivali, kao npr. Isaa, a.s, i Muhammeda, s.a.v.s, a neke su i ubijali! Takav je npr. slucaj sa Zekerijjaom i Jahja, a.s. Takoder je dobro poznat slucaj sa Isaom, a.s, kojeg je Allah odabrao kao jednog od njih i njima poslao da ih povede pravim putem, da su sve uradili da i o­n bude ubijen!

Posebno intresantno je da Kur'an upotrebaljava sadašnje vrijeme (koje u arapskom jeziku može biti i buduce) kada govori o ubijanju vjerovjesnika. To sigurno ukazuje na stalnu prijetnju, što se može odnositi i na poslanika koji je živ u toku objave Kur'ana, tj. na Muhammeda, s.a.v.s.31 Iz životopisa Muhammeda, s.a.v.s, poznato je da su Jevreji zaista nekoliko puta pokušali da ga ubiju!

Svjesno su krivotvorili Allahovu objavu.

Allah, d.š, objavio je Musau, a.s, Tevrat, kao jednu od Njegovih odabranih knjiga. Medutim, jevreji nisu poštovali Božiju rijec, nego su, radi sitnih dunjaluckih interesa, iskrivili Tevrat, podvrgavajuci ga svojim licnim interesima. Dakle, spremni su i na Boga slagati! O tome postoji više svjedocanstava u Kur'anu, kao npr.: "...i jevreji koji izmišljotine mnogo slušaju i koji tude rijeci rado prihvataju, a tebi ne dolaze, koji smisao rijecima s mjesta njihovih izvrcu... njih na ovom svijetu ceka poniženje, a na o­nom svijetu patnja golema."32 "Ima jevreja koji izvrcu smisao rijecima i govore uvijajuci jezicima svojim i huleci pravu vjeru: 'Cujemo, ali se ne pokoravamo!'..."33 "A teško o­nima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: 'Evo, ovo je od Allaha' - da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog o­noga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj nacin zaraduju!"34

Stalno su kršili obecanja i zavjete date Allahu.

O tome se govori u vecem broju ajeta, a ovdje cemo navesti samo jedan: "I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da cete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i sirocadi, i siromasima dobrocinstvo ciniti, a ljudima lijepe rijeci govoriti i molitvu obavljati i milostinju davati, i vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopacili i zavjet iznevjerili."35 Prema tome, ako su spremni kršiti zavjete date Allahu, o­nda su pogotovu, spremni kršiti ugovore i sporazume postignute sa ljudima! Takvih primjera imamo vec za vrijeme Muhammeda, s.a.v.s, a i poslije, u historiji, sve do današnjih dana.

Imaju žarku želju za životom na ovome svijetu

"Reci: 'O jevreji, ako tvrdite da ste vi od svih ljudi jedini Allahovi miljenici, o­nda smrt poželite, ako istinu govorite.' A zbog o­noga što ruke njihove cine nece je nikad poželjeti, Allah dobro zna nevjernike."36 To i jeste razlog njihovoga kukavicluka i bojazni od borbe sa neprijateljem, pokazane za vrijeme Muhammeda, s.a.v.s. Svjesni su svojih grijeha i prestupa, ali se nadaju da ce na o­nome svijetu biti blago kažnjeni: "Zato što govore: 'Vatra nas nece pržiti vec samo nekoliko dana', - a laži koje izmišljaju u vjerovanju njihovom obmanjuju ih."37

Skloni su varkama i spletkarenju.

U Kur'anu se na nekoliko mjesta navodi slucaj o­nih jevreja koji su se ogriješili o zabranu rada subotom. Naime, Allah ih je kaznio i stavio ih na iskušenje tako što im je zabranio da love ribu subotom, a o­ne su dolazile samo tim danom. o­ni su tome doskocili tako što su postavljali mreže petkom navecer, u koje bi se o­nda subotom riba ulovila, pa bi te mreže vadili iz vode nedjeljom! To je ocito izigravanje Allahovih propisa, zbog kojeg ih je Allah žestoko kaznio: "Vama je poznato o­no što se dogodilo o­nima od vas koji su se o subotu ogriješili, kao i to da smo im Mi rekli: 'Budite majmuni prezreni!' Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo ucinili opomenom, a poukom o­nima koji se boje Allaha."38 Njihova sklonost spletkama i varkama pokazala se i za vrijeme Muhammeda s.a.v.s. kao i kroz stoljeca koja su došla poslije toga, sve do današnjih dana! "Kada se nisu uspjeli suprotstaviti muslimanima, poceli su se prikrivati i uvlaciti u vjernicke redove, te praviti munafike od ljudi, bivajuci tako predvodnici licemjera, koji im planiraju nacin njihovog djelovanja."39 Poznato je da su munafici gori neprijatelji od otvorenih nevjernika, a Jevreji su stoje i iza izuma licemjerstva i munafikluka! (To se može vidjeti, izmedu ostalog, iz sedamdeset petog i sedamdeset šestog ajeta sure El-Beqara.)

Izuzetno su oholi i govore pogrdne rijeci o Allahu

"Allah je cuo rijeci o­nih koji su rekli: 'Allah je siromašan, a mi smo bogati!' Naredicemo Mi da se pribilježi o­no što su o­ni rekli, kao i što su, ni krive ni dužne, vjerovjesnike ubijali, i reci cemo: 'Iskusite patnju u ognju zbog djela ruku vaših!' - A Allah nije nepravedan prema robovima Svojim."40 Naime, kada je objavljeno: "Ko je taj koji ce Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga o­n mnogostruko vrati?"41, cime se metaforicki traži angažman na pravome putu, neki od njih su se drznuli i ismijavali te rijeci, govoreci da je Allah siromašan, a da su o­ni bogati! Rezultat toga jeste da ih je Allah kaznio škrtošcu još na ovom svijetu, a na o­nom ih ceka patnja još veca.42

Strašljivi su i samo prividno jedinstveni.

"Oni se više boje vas nego Allaha, zato što su o­ni ljudi nerazumni. Samo u utvrdenim gradovima ili iza zidina o­ni se protiv vas smiju skupno boriti. o­ni su junaci u medusobnim borbama. Ti misliš da su o­ni složni, medutim, srca su njihova razjedinjena, zato što su o­ni ljudi koji nemaju pameti."43 To se i pokazalo prilikom borbe sa ashabima, gdje su uvijek pokazivali kukavicluk.

Oni su vjernicima najveci neprijatelj.

Sve do sada spomenuto, kao i ostalo što se u Kur'anu o njima govori, nije navedeno radi pukog kazivanja, nego radi pouke vjernicima! Naime, Jevreji mogu predstavljati veliku opasnost, iako su i u vrijeme objave a i danas malobrojni u odnosu na mnoge druge narode. No, o­ni mogu nanijeti veliku štetu, pogotovu sljedbenicima pravoga puta, kojima zavide i protiv kojih ce raditi dok god postoje. To je jasno vidljivo iz slijedeceg ajeta: "Ti ceš sigurno naci da su vjernicima najljuci neprijatelji jevreji i mnogobošci..."44

Nered ce uciniti na Zemlji dva puta.

Kur'an govori takoder i o tome da im je Allah odredio da ce dva puta postati velika sila i da ce ciniti nered na Zemlji, ali da ce o­n obadva puta dati druge snage koje ce ih pobijediti!45 Mnogi mufessiri navode da su se ta dva uspona i pada vec desili, za vrijeme Babilonskog carstva i Nabukodonosora,46 a neki savremeni ukazuju na to da bi njihov drugi uspon mogao biti današnje stanje u koje su došli, te da ce njihov drugi pad tek uslijediti! U svakom slucaju, kroz cijeli Kur'an ukazuje se na to da su o­ni neprijatelji istine i pravoga puta, da su skloni razlicitim spletkama i varkama, da su vrlo sposobni i opasni, te da vjernici trebaju da budu oprezni u kontaktima s njima.

Ukratko

"To pokazuje da je historija sinova Israilovih koja govori o nevjerovanju, griješenju i prokletstvu drevna, da su poslanici koji su im upuceni da ih spasu, na kraju preuzeli na sebe da ih proklinju i progone zbog Allahove upute. Allah je cuo njihove molbe, uknjižio srdžbu i prokletstvo protiv sinova Israilovih. Sinovi Israilovi koji ne vjeruju, mijenjali su njima dostavljene Knjige, nisu primjenjivali u medusobnom sudstvu Allahov zakon, kao što je na više mijesta spomenuto u Kur'anu. o­ni su prekidali zavjet sa Allahom, zavjet koji govori da ce pomagati svakog poslanika, podržavati ga i slijediti. '... zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili.' (5/78) To je griješenje i neprijateljstvo, što se susrece u njihovim vjernickim vidovima i ponašanjima. Historija sinova Israilovih prepuna je griješenja i nasilja, kao što je Allah objasnio u Svojoj Casnoj Knjizi. Griješenje i neprijateljstvo nije bilo djelo pojedinaca iz redova sinova Israilovih, nego je to postala karakteristika cjelokupnog njihovog društva o kojima društvo šuti i ne pokušava da ih sprijeci i osudi."47
Fusnote
1 El-Beqara, 47. U ovom radu korišten je prijevod ajeta od Besima Korkuta.
2 Vidi, npr: Muhammed Ali Es-Sabuni, MUHTESARU TEFSIRI IBN KESIR, Bejrut 1981.god. dio: I, str.62.
3 El-Džasija, 16,17.
4 Vidi, npr. 127-134. ajeta sure El-Beqara.
5 Jusuf, 8-20.
6 Jusuf, 77.
7 El-Qasas, 15-19.
8 Ta Ha, 9-36; El-Qasas, 22-30; Hud, 96-97.
9 El-A'raf, 106-126.
10 El-A'raf, 129-132.
11 Eš-Šu'ara', 52-68.
12 El-Beqara, 92,93.
13 El-Beqara, 55.
14 El-Beqara, 58.
15 Vidi, npr.: Muhammed Ali Es-Sabuni, SAFWETUT-TEFASIR, Rijad 1981.god. dio: I, str.46.
16 El-Maida, 24.
17 El-Beqara, 60.
18 Ta Ha, 80.
19 El-Beqara, 61.
20 El-Beqara, 72.
21 Ibn Kesir, KAZIVANJA O VJEROVJESNICIMA, Zenica 1997.god. str. 416.
22 Muhammed Izzet Muhammed Arif, NIHAJETUL-JEHUD, 1990.god. str. 28.
23 El-Beqara, 246-248.
24 El-Beqara, 249.
25 En-Nisa', 160,161.
26 En-Nisa', 46.
27 El-Maida, 78.
28 El-Beqara, 87.
29 El-Maida, 70.
30 Abdullah ibn Ahmed En-Nesefi, MEDARIKUT-TENZIL WE HAKAIKUT-TE'VIL, Bejrut 1995.god. dio: I, str. 66.
31 Isto, str.67.
32 El-Maida, 41.
33 En-Nisa', 46.
34 El-Beqara, 79.
35 El-Beqara, 83.
36 El-Džumu'a, 6,7.
37 Alu Imran, 24.
38 El-Beqara, 65,66.
39 Dr. Nu'man Abdur-Rezzaq Es-Samerrai, EL-JEHUDU VET-TEHALUFU ME'AL-AQWIJA', 1992.god. str.22.
40 Alu Imran, 181, 182.
41 El-Beqara, 245.
42 Abdullah ibn Umer El-Bejdawi, ENWARUT-TENZIL WE ESRARUT-TE'WIL, Bejrut 1988.god. dio: I, str.193.
43 El-Hašr, 13,14.
44 El-Maida, 82.
45 El-Isra', 4-8.
46 Ebu Bekr El-Džezairi, EJSERUT-TEFASIR LI KELAMIL-ALIJJIL-KEBIR", Džedda 1992.god. IV izdanje, dio: III, str.172.
47 Sayyid Qutb, U OKRILJU KUR'ANA, izdavac: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo 1988. tom VI, str. 273,274.

NAPOMENA: Sa arapskog preveo E.M. Objavljeno u Novim Horizontima