Kad Allahova pomoć i pobjeda dođu

 (šehid Seyid Qutb)

“Naziru se obećavajući znaci na horizontu ovih dana, znaci vraćanja svetom Islamu koji se manifestiraju u svim djelovim Islamskog svijeta. Povratak ostaka poraženog, izbjeglog i raspršenog naroda oslabljenog od umora dok se povijao pod zastavama koje su bile strane njegovom duhu, historiji i ciljevima.

Ovih dana se polahko vraćaju svetosti, čija svetost je povrijeđena kad su se odvojili od nje i zastavama čija je visost nestala o­nda kada je napuštena. Vraćaju se Islamu izgovarajući njegovo ime na svakom mjestu, tražeci u njemu snagu, čast i sigurnost. Ovo su obećavajući dani u Islamsku svijetu. o­ni koji danas pozivaju Islamski svijet da se ujedini u jedan blok i da vodećom snagom tog bloka učini Islam, nisu samo propagatori vjere i o­ni koji pripadaju Pokretu “Muslimanske Braće” (Ikhwanu-l-Muslimun). Nisu to ni samo o­ne osobe čije je razmišljanje vođeno Islamom. To danas nisu samo te vrste ljudi. Tu su i o­ni ljudi i organizacije čije karakteristike i fundamentalni ciljevi nisu ciljevi Islamske da' we. Ovo je indikacija da je Islamski Ummet našao sam sebe nakon što je bio zastranio i da taj ummet odzvanja pozivom odaslanim iz dubine svoga bica bez ikakvog pretvaranja ili pretenzije.

Imperijalizam je odigrao veliku igru o­noga dana kada je podjelio Islamski svijet i razdjelio ga u masu trivijalnih i slabih državica dajući im status nacija i lišavajući ih veličanstva Islamske zajednice. Uništio je jedinstvo koje je stvorio Islam u kome nacije i rase nisu postojale i u kojem su se jezici i boje istopile, u kome se svako oglašavao iskrenim vapajem iz srca ujedinjenih u bratstvu pred Allahom. Imperijalizam je bio prisiljen da igra ovu igru jer nije bio sposoban da proguta taj veliki blok dok je bio ujedinjen i kohezivan.

Ali kada je puhnuto u prevarantski rog nacionalizma taj blok se raspao i rasprsnuo postajući ukusan zalogaj koji je svima bilo lahko progutati. Tada se svaka jod tih jadnih državica sama suočila sa svojim internim problemima odvojena od zastave pod čijom je zaštitom stajala i od Kible kojoj se okretala. Svaka je država počela da se sama konfrontira sa ujedinjenim imperijaslističkm blokom, ponekad u savjetu sigurnosti UN-a, a ponekad pred Sudom Pravde i svaki put bi se vratila poražena i razočarana jer imperijalisti su stajali ujedinjeni, a nacionalnost kojom su potlačeni sa istoka prevareni nije bila dovoljna da napuste karakter krstaša koji su se suprotstavili cijelom Islamu!

Svaka država je počela da se konfrontira sa svojom internom opresijom i socijalnim nepravdama koristeći rješenja i koncepte koji se slijede u drugim državama. Ponekad je korištena demokracija, ponekad socijalizam, a ponekad i komunizam. Sve su ovo bili očajnički pokušaji stvoreni pod uslovima drugčijim od uslova u Islamskom svijetu i bili su prirodni nastavci koncepta materijalizma, podržani od zapadne civilizacije čiji se korjeni mogu naću u Grckoj i Rimskoj kulturi. Ne može biti opravdanja za uvođenje takve kulture u Islamsko okruženje i u Islamsku misao. Kakav je bio rezultat?

Kao što možemo vidjeti rezultat je bio dezintegracija Islamskog svijeta, a ujedinjenje kršćanskog svijeta. Rezultat je slabost zbog kojih su ove male i jadne državice postale sateliti imperijalista. Rezultat je podjela opljačkanog plijena između Britanije, Franuske, Holandije i Amerike. Rezultat su kukavički stavovi vlada kvazi-nezavisnih državica kao sto su Egipat i Irak, koji su išle korak naprijed i povlačile se korak nazad.

Konačni rezultat bio je slabljenje u suprotstavljanju opresiji i socijalnim nepravdama. Medju nama su o­ni koji su se tome suprostavljali u ime Islama, drugi koji to radili u ime socijalizma i opet treći koji su potajno pozivali u komunizam, dok su feudalizam i kapitalizam bezobrazno stajali poredani na suprrotnoj strani fronta huškajući nas jedne protiv drugih i izazivajući nesporazume, nemire i mržnju između nas. Sada kao i tada, čuju se slabašni glasovi koji nas, poput papagaja upozoravaju na pozive u Islam i na Islamsku zastavu. Upozoravaju nas na neprijateljstvo zapadnog svijeta ako budemo pozivali u ime Islama i skupljali se pod njegovom zastavom, kao da ce nam taj svijet jednog dana nazdraviti iz čaše prijateljsvtva. Upozoravaju nas na podjele i nemir u zemljama kao da danas postoji jedan ujedinjeni front bez partija i frakcija!

Upozoravajau nas na nešto mnogo gore, na tiraniju Islamske uprave, kao da smo danas blagoslovljeni slobodom. Upozoravaju nas na postajanje marionetama profesionalnih religioznih ljudi kao da danas ne doživljavamo velika odricanja.

Ovo su uzaludna opravdanja koja služe samo imperijalistima preplašenim idejom ujedinjenja muslimana pod zastavom Islama. o­ni shvataju, kao što su kraljica Viktorija i Gladstone shvatili da zastava Qur' ana mora biti razderana na komadiće prije nego bijeli čovjek mogne zavladati Islamskim zemljama i da će imperijalna vlast nestati o­noga dana kada se ta zastava ponovo digne.

Zapadni imeprijalist je veoma svjestan masivne snage sa kojom se može suočiti na vojnom frontu i na političkom i ekonomskom frontu ako se Islamski svijet ujedini. Veoma je svjestan masivnih ljudskih i materijalnih resursa koji mogu biti mobilizirani, te promjene kursa koja će se desiti o­noga dana kada se 400 miliona ljudi (danas taj broj iznosi preko jedne milijarde, op. p.) ujedini pod jednom zastavaom, sa jednom vjerom i jednim socijalnim sistemom.

I kapitalizam i komunizam tresu se pred pomisli na taj dan – kapitalizam, jer zna da će ekonomske osnove zelenaškog monopola i kapitalističke eksploatacije, koju je o­n dozvolio, kolapsirati o­noga dana kada Islam počne da vlada i uspostavi svoju karakterističnu vjersko-ekonomsku bazu koja protjeruje zelenaše i ekploatatore i ne dozvoljava im da nastave svoj nepravedni i grešni posao. Danas kada se ovaj široki svijet, koji se prostire od obala Atlantika do obala Pacifika, otrgne iz kandži ekonomske eksploatacije i svojih kapitalističkih konspiratora (baš kao što je istočni blok zemalja pobjegao kroz komunizam) tada će im zemlja postati tijesna usprkos svoj svojoj sirini (9:118). Šta će ostati zapadnom kapitalizmu kad se cijeli Islamski svijet istrnge iz njegovog klinča a komunistički svijet je već prije toga pobjegao? Toga dana će se, smrtno udavljeni, sručiti na zemlju kao beživotan leš. Zbog toga se imperijalisti boje zastave Islama i vlasti Islama. To čega se o­ni boje je mnogo veće od armija i divizija koje će Islamski svijet poslati da uništi imperijalizam.

I komunizam se trese pred pomisli na taj dan jer zna da je njegova jedina šansa svijet u kome postoji socijalna i ekonomska neravnoteža. Komunizmu nema mjesta u balansiranom i pravednom društvu u kome nema nagomilavanja materijalnih dobara i nema velikih nejednakosti; gdje zelenaštvno, monopol i kapitalistička eksploatacija ne preovladavaju; gdje nema antagonizma između poslodavaca i zaposlenih jer nema mogućnosti za samovoljno ponašanje prema poslodavcima ili varanje zaposlenih. Društvo koje stvori Islam je zasnovano na ispravnim principima. To je društvo bez klasa, gdje se interesi radnika ne razlikuju od interesa poslodavaca. Radnici imaju pravo na polovinu profita i pravo da pretvore sve ili dio svoga udjela u dionice na svom radnom mjestu. U tom društvu ne postoji ekstravaganca niti lišavanje jer su oboje ili pokuđeni (mekruh) ili zabranjeni (haram). Društvo gdje se bogatstvo ne nagomilava jer su zelenaštvo, nagomilavanje i nepravedne nadnice zabranjeni. To društvo je izbalalnsirano jer država je obavezna da redistribuira bogatstvo kad god postoji neravnoteža te da poduzme preventivne mjere da bi preduprijedila sve što može dovesti do neravnoteže. Društvo u kome je sva javna imovina nacionalizirana ili u zajedničkom vlasništvu i gdje nema monopola. Gdje postoji takvo Islamsko društvo tu su šanse za ulazak komunizma zanemarljive ili skoro nepostojeće. Komunizam teži da napadne ideju Islamske solidarnosti i Islamske vlasti pušući u svoje sirene da bi probudio strah od ove ideje, obezvrijedio je ili da odbio mogućnost njene praktične primjene čineći time iste pokušaje u tom pravcu kao i kapitalisti. Uviđajuci sve ovo, odjekuje jedan ujedinjeni vapaj, u svim djelovima Islamskog svijeta pozivajući pod zastavu Islama, pozivajući na Islamsko jedinstvo i Islamsku upravu.

Ovaj poziv nije upućen samo od strane Pokreta “Muslimanske Brace” (Ikhwanu-l-Muslimun), niti isključivo od Islamskih mislioca, pisaca i propagatora religije. To je, ustvari, poziv koji dolazi iz unutrašnjosti bića Islamskog Ummeta, sa mjesta očekivanih i neočekivanih. Dolazi od vlade Pakistana koja poziva na Islamsku ekonomsku konferenciju radi uređivanja ekonomija Islamskog svijeta na Islamskih osnovama. Dolazi od duhovnog vođe Irana, Ayatollaha Kašanija, koji poručuje Britanskim psima da izlaze, ne iz Irana, nego iz cijelog Islamskog svijeta odašiljući poruke ohrabrenja egipatskom premijeru i organizirajući demonstracije na ulicama Irana u znak podrške Egiptu.

Dolazi od ‘Allala el-Fasija i Muhammeda Hasan el-Wazanija, vođa Marakeša koji su, na vjerskim osnovama 1931 započeli rat protiv Francuske i njenih berberskin pomagača, jer su se Francuzi našli u beznadežnoj situaciji pri pokušaju potčinjavanja zemalja Marakeša, a bez razbijanja njihovog vjerskog jedinstva.

Dolazi od muslimana Malezije u Aziji i Somalije u Africi koji se okreću zemljama Islamskog svijeta. Dolazi od Ahmeda Huseina, vođe socijalisticke partije koji se jednim emotivnim pismom, u socijalističkim novinama, obraca Ayatullahu Kashaniju i Mosaddiku, premijeru Irana, koji napadaju naftni monopol i bodežom Islama uzrokuju njegovo krvarenje!

Dolazi od Ahmeda Ebu el-Fatha koji u svojoj knjizi, “Hikayat li Misr” poziva na oslobođenje kroz Islamski sistem i pravdu.

To je buđenje..., to je uputa... to je svjetlost. To je svjesnost cijelog Ummeta koji se budi i koji je rukovođen i prosvijetljen. To više nije samo poziv individua ili pojedinih organizacija. To je glas sa nebesa koji još jednom sa Neba silazi na Zemlju. Vide se obećavajući znaci na horizontu usprokos tami i tmini koja sve obuhvata.

NAPOMENA: Ovo je historijsko pismo šehida Seyida Qutba iranskom Ajatolahu Kašaniju. Cijenjeni šehid Seyid Qutb, idejni vođa Islamskog Pokreta u 20 stoljeću, poslao je ovo pismo prije 50 godina kao potvrdu jačanja jedinstva muslimanskog Ummeta. Pismo je objavljeno u Kairskim novinama Al-Risalah (br. 951, 24. Zu-l-Hidždžeta 1370/25 Septembra 1951). Tada je Kašani kao aktivni član iranskog parlamenta započeo borbu protiv despotske uprave britanskog pijuna Reze Kana.