Manifestacija mubarek dana

Stigao je mubarek dan. Dan izlaska iz određenog vremena u drugo, a ograničen je na samo jedan dan.
To je jedno kratkotrajno, ljupko i nasmijano vrijeme. Vrijeme koje ljudima upriliči vjera ili ideologija, da bi od vremena do vremena imali neki normamlan dan u životu koji se udaljio od svega što je ustvari prirodno i normalno.
To je dan sigurnosti, radosti, povjerenja, bratimljenja, dan kad ljudi jedan drugog oslovljavaju sa 'i tebi svako dobro'.
To je dan nove odjeće kod svakoga, kao nagovještaja novog izgleda svakoga ljudskog lica, posebno osmjehnutog za tu prigodu.
To je dan uljepšavanja i ukrasa kojima se želi oraspoložiti ljudska duša kako bi svi ljudi sudjelovali u tom danu ljubavi.

***

Praznični dan je dan nuđenja slatkiša svim ustima, da bi riječi koje iz njih izlaze bile slatke.
To je dan u kojem se u jedan glas stapaju riječi svih ljudi u upoćivanju dove, lijepih želja i čestitanja, uzdižući se iskonskom snagom iznad preokupacija ovozemaljskim životom.
To je o­naj dan u kojem čovjek sebe iznutra osmatra pogledom koji zrači srećom i nadom. Dan u kojem svoje bližnje gleda s ljubavlju, u kojem svoje ognjište doživljava ljepšim, a druge ljude vidi kao prijatelje.
Iz svega toga čovjeku proistječe uznosit osjećaj s kojim ljepše vidi i život i sav svijet oko sebe. Usljed toga je i ushićen svijetom i životom.
Kako je divno to ushićenje s kojim čovjek razotkriva da se ljepota svega sastoji upravo u samoj njegovoj sveukupnosti?!

***

Izađoh i uvjerih se u draži tog mubarek dana koji se istinski ogleda na licima te srećne dječice, na tim čistim licima na kojim su se smijuljci dojenčadi pretvorili u pravi razdragani smijeh.
Na licima su iste o­ne sanjalačke okice, koje i kad kroz plač suze liju, nikoga ni za šta ne terete.
Ta mala ustašca, dok razdragano uzvikuju, izgovaraju nježnosti tradirane u majčinom oslovljavanju.
Ti mali nježni stasovi, tek poustajali iz bešike natkriljene majčinim bdijenjem i poljupcima, jednako su i sada okružena pažnjom od srca, pažnjom iz dubine duše.

***

Ova razdragana dječica, zapravo, ne bi ni trebala znati za mjerenje vremena, ni po čemu drugome osim kroz smjenjivanje radosti. Svako od njih je kralj u svome kraljevstvu. Njihov okvir bi trebao biti samo ta njihova vladarska briga.
Ovaj razdragani skup u odjeći raspjevanih šara je poput spektra duginih boja. U izradi te odjeće su se sjedinila umijeća i mnoga srca, a od sve te ljepote ništa ne bi bilo kad je na svojoj djeci ne bi gledali očevi i majke.
Obućena u novu odjeću, ta dječica i sama su nekakva odjeća kojom se zaodjenuo ovozemaljski svijet.

***

To su mali čarobnjaci koji na osnovu nekoliko novčića maštaju o basnoslovnim riznicama.
Upravo o­ni čarobnim čine taj mubarek dan, premda je to sasvim običan, mali dan, mali kao što su i o­ni sami, koji je došao da ih pozove u igru.
Oni taj dan iščekuju sa zorom. Međutim, i nakon što zora mine, taj ushit s njima ostaje sve do predvečerja. Nadahnjuju se svijetom oko sebe, a sve što rade zasnivaju na samo dva znamenja čvrsto ukorijenjena u dječijoj duši: iskrenoj ljubavi i iskrenoj igri.
Daleko su o­ni i od pomisli na ovosvjetske laži, a upravo to i jeste ishodište njihove bliskosti i obistinjenja njihove sreće.

***

Ta dječica su ničim oskrnavljena lahkoća. o­na svijet prihvaćaju prema prvom utisku formiranom u dječijoj mašti, koji nesputano nadograđuju i upotpunjavaju.
Ona o veličinama sude na prvi pogled, ničim neopterećena. Ne unose se duboko, da se ne bi zamarala tričavim stvarima.
Iz svijeta oko sebe uzimaju o­no što je njima po mjeri. Ne uspostavljaju mjere stvarima po nečemu besmislenom, da ne bi sebi pronašla suvišne brige.

***

Dječica se zadovoljavaju orahom iz hlada krošnje. Ni ne pomišljaju da izvale stablo na kojem oraha ima u izobilju.
Ona shvaćaju suštinu realiteta. Razumijevaju da je zadovoljstvo u samom kušanju mubarek odati a ne u njenoj količini.
Ona se prigodnom zamjenom odjeće obraduju više nego što se vojskovođa može obradovati izmjenom lica osvojenih prostranstava.

***

Dječica su mali mudraci od kojih svako ponaosob sliči Ademu (s.a.v.s.) kad je stigao na ovaj svijet, o­nako kako se o­n osjećao kad između nebesa i Zemlje nije postojalo ništa od svega što je kasnije 'civilizovan' čovjek proizveo.
Njihova vrhunska mudrost počiva na čistoj i slobodnoj misli koja radost proizvodi u ideju vodilju koja se odjelotvoruje u postupcima.
Njihova divna poezija kaže da su ljepota i ljubav samo u uljepšavanju i kićenju čovjeka i pokazivanje njegove nesputane privrženosti radosti i veselju.

***

Djeca su filozofi čija filozofija se temelji na jednostavnoj i praktičnoj formulaciji, a to je da mnogih stvari nema puno u mirnoj i čistoj duši.
Tako na život gledaju mirne i uravnotežene duše. Sve proživljavaju kao da na ovom svijetu ne postoji ništa zamršeno.
Za razliku od njih, duše uznemirene prohtjevima i strastima opsjednute su brigama oko ispraznoga gomilanja. Njihov primjer je sličan lakomom gotovanu koji se žalosti što ne može jesti za dva stomaka.

***

Ako duša nije zaokupljena mnoštvom, povećava se sreća i sa malenkostima.
Dijete pogledom preleti po mnogim ženama, ali njegova majka mu je najljepša, tamam kad bi i ružna bila.
Njegova majka je jedino majka njegovog srca, a u tom srcu za mnoštvo nema mjesta. U tome se sastoji ta tajna. Mudraci, naučite tu veličanstvenu mudrost od toga sićušnog djeteta!

***

Posmatram tu dječicu iz čijih duša bljeskaju znaci mubarek dana, iz čijih srca se radost razlijeva na sve strane. Doimaju se kao da iz tog raspoloženja nas starije oslovljavaju: 'Vi zvijeri, smaknite sa sebe te lance, makar na jedan dan. Ljudi, prihvatite ovaj svijet o­nako kako ga prihvaćaju djeca koja ostvaruju svoje lepršave snove, a ne tako kako vi činite, poput zvijeri koje svoje nagonske potrebe namiruju čerečenjem'.
To su slobodnjaci čija sloboda proizilazi iz kretanja vasione, navirući poput povodnja usmjerenog savršeno preciznim zakonima. o­ni izazivaju srdžbu zbog buke i skakanja. Tako se razilaze sa odraslima jer su u skladu sa prirodom.
I među njima se kad-što zapodjenu čarke, ali u njima posljedice trpi jedino igra. Za razliku od njih, odrasli prave razorne topove od gvožđa, za tijela krkih kostiju. Vi zvijeri, smaknite sa sebe te lance, makar na jedan dan!

***

Djeca se u kući ničim više ne obraduju nego djetetom koje se tek rađa. o­na ga dočekuju tako kao da mu je neophodan njihov savjet.
Ispunjava ih zagonetni osjećaj istinske radosti prilikom nastanka novog života, jer su i sami bliski toj čarobnoj tajni.
Na isti zagonetan način i godina zatrudni, da bi djeci rodila taj mubarek dan, a djeca ga dočekuju tako kao da mu je neophodna njihova nepomućena radost. Ispunjava ih isti zagonetan osjećaj istinske radosti iz svijeta tajanstva, jer su blizu toj tajni.

***

Teško li se nama odraslima! Kako smo mi daleko od tajni kje u sebi kriju stvorenja, zbog grijeha koje smo u životu počinili! Kako smo mi daleko od tajne svijeta, s ovim našim grešničkim prohtjevima koji ne vjeruju ni u šta mimo materije! Teško li nama odraslim, kako smo mi daleko od bilo kakve radosti! Naš grijesi, tako mi Allaha, od svega čemu bismo se trebali radovati, načinili su maltene nešto čega se stidimo.

***

O bašče beharom iskićene,
o ptice raspjevane,
o stabla razgranata,
o zvijezde treperave u iskonskom sjaju,
vi ste svako na svojoj strani,
ali, svi ste na jednom mjestu,
u dušama te dječice
kad su praznični dani.

Etički značaj mubarek dana
Nasušna je potreba nas muslimana za ispravnim razumijevanjem svojih mubarek dana, da ih dočekujemo i ophodimo se prema njima o­nako kako zaslužuju. Krajnje vrijeme je da nastupe srećni dani ispunjeni aktivitetom, dani koji bi nam ukazali na neprolazna mubarek znamenja i duše nam preporodili njihovim značajem, a ne ovakvi mračni i posunovraćeni neradni dani, lišeni bilo kakvog smisla, dani čiji najveći rezultati se iskazuju u obnavljanju odjeće, ustanovljenju neradnog vremena dodavanje osmjeha licemjerju.
Mubarek dan je o­no što se u tom danu dešava, a ne sam taj dan. o­nako kako ljudi razumijevaju taj dan tako ga i dočekuju. Mubarek dan je u islamu bio prigoda za pobožne misli, a sada je postao prigoda za beskorisnu zabavu. Bio je prigoda bogoslužja idejom koja je sjedinjavala cjelokupni islamski ummet u jednoj istoj želji, obistinjenju istine, a postao je prigoda isprazne namisli što zajednicu okuplja na osnovama tradicionalizma koji nema ništa zajedničko s izvornom tradicijom. Sveo se na manifestaciju užitka bez ikakvog smisla i značenja.
Mubarek dan je bio poprište jačanja duhovnog života ummeta s najtanahnijim slojevima značenja tih sadržaja, a postao je poprište ogrezavanja u nagonskim porocima s najraznovrsnijim oblicima i vidovima ispoljavanja. Bio je dan uvijek poželjnog obnavljanja snage, a postao je dan narastanja slabosti iz niskosti. Bio je dan principa i morala, a pretvorio se u veličanje materijalnosti.

***

Mubarek dan nije ništa drugo nego obznana ovom ummetu da ima snagu da mijenja dane, ne obznana da su se dani promijenili. Mubarek dan za ummet je dan u kom pokazuje ljepotu svoga socijalnog sistema, tako da je to dan kada svi imaju iste osjećaje, i kada se na jeziku sviju iste riječi ponavljaju. To je dan kada se osjeća snaga i sposobnost da se mijenja stanje, a ne moć da se mijenja odjeća. Mubarek dan bi, dakle, trebao biti kao mali predah družini na ratnom poprištu, poželjan oružju da se malo ohladi.
Mubarek dan je pouka ummetu kako se uspostavlja i širi duh dogovora. Ovo u skladu s nužnošću da se ponovo uspostavi moćna država koja bi cijeloj zajednici bila kao jedna kuća. Da joj bude kuća u kojoj se bratstvo ostvaruje u praktičnom smislu, u kojoj se potvrđuje vrijednost privrženosti svakoga svakome, u kojoj ljudi jedni drugima poklanjaju čisto srce i iskrenu ljubav. Mubarek dan bi, umjesto satelita, trebao lansirati jedinstvenu porodicu, jedini odgovarajući obrazac uređenja cjelokupne zajednice.
Mubarek dan je prilika da ovaj narod pokaže svoje pozitivno naslijeđe, da dokaže da može ukorak sa životom, da druge uvjeri da nije slaba zajednica, jer samo porobljene zajednice su lišene aktivnosti. Mubarek dan bi trebao biti glas snage koji ummet poziva: 'Izađite na dan vašeg veselja! Izađite kao u danima kad ste ostvarivali pobjede'!
Mubarek dan je prilika da se pokaže posebna društvena zajednica koja ima posebna narodna obilježja, zajednica neovisna o strancima. Trebali bi biti zaodjeveni djelom svojih ruku, da na svoj mubarek dan daju do znanja da su ekonomski i politički nezavisni, manifestujući snagu svoje vjere i stamene naravi, pokazujući ponos značajem svoje uloge i svog tržišta. Kao da je mubarek dan ustinu dan u kojem cjelovetan narod veseli se zbog svojih osobenosti.
Mubarek dan je prilika za susret starih i mladih u smislu radovanja uspješnom životu koji se kreće ka stalnom progresu. To je i prilika da madi starijima održe pravu lekciju kako se treba veseliti i ponositi, da dokažu kako se nekim riječima, koje su kod starih izgubile svoje sadržaje, mogu oživjeti izvorna značenja, da im pokažu kako se stiču sve istinske ljudske vrline, na način kako prijatelj s prijateljem postupa a ne na način na koji se ophodi posvađani s posvađanim. Mubarek dan je, dakle, dan u kojem živost i aktivnost obuhvata cijelu zajednicu.
Mubarek dan je prilika da se ummet uvjeri da vlastitom snagom može određivati kretanje vremena ka jedinstvenom razumijevanju i kad god to poželi. Potrebne osnove joj je iznijela uzvišena vjera, da na njima zasniva svoja znamenja, i da domovini upriliči mubarek dan materijalnog mubarek stanja u kojem bi se dirhem dirhemu osmjehivao, i da industriji odredi njen mubarek dan, da nauku udostoji njenim mubarek danom, umjetnosti iznalaziti posebne mogućnosti da se ljepotom iskaže, drugim riječima, svemu odrediti odgovarajuće dane proslavljanja, da lideri, kao nekad vojskovođe, narod stalno vode u istinske nove pobjede.

***

Radi ovih snažnih političkih značenja u islamu je uspostavljen mubarek dan, kao naslijeđe i znak vremena, da bi svaka generacija naslijeđenom mogla pridodati znakove svoga vremena, kao posvjedočenje trajnog hijeropovijesnog pregalaštva ummeta kroz potvrđivanje njenog uma u službi njenih vitalnih interesa.
Džuma-namaz za koju je potrebno imati hatiba, minber i džamiju u propisima je kao sedmični mubarek dan samo da bi bila uvod i priprema za gore spomenuta značenja. Svakih sedam dana muslimanima stigne dan u kojem treba ljude podsjećati na mjesto i značaj vojskovođe u cjelovetnom narodu. Kamo sreće da s naših mimbera govore ljudi iz čijih pluća grme topovi, umjesto o­nih 'u čijim rukama su drvene sablje'.

NAPOMENA: iz djela Nadahnuće pera, priredio M. Kico. Preuzeto iz Novih Horizonata.