Musliman i briga o roditeljima

(Muhammed Ali el Hašimi)

Dobro postupa prema njima

Jedna od najistaknutijih osobina istinskog muslimana je lijepo postupanje prema roditeljima i dobročinstvo prema njima; to stoga što je lijepo postupanje prema roditeljima jedna od najvažnijih stvari na koju podstiče islam i koju potvrđuju njegovi jasni i nedvosmislni tekstovi. Svjesnom muslimanu, reprezentantu ovih bogatih tekstova koji izviru iz Allahove Knjige i sunneta Njegova Poslanika s.a.v.s., ne preostaje ništa drugo nego da dobrota prema roditeljima bude jedan od najnužnijih elemenata njegove prirode i jedna od najistaknutijih osobina njegove ćudi.

Uvažavanje roditelja i dužnosti prema njima:

Islam je podigao mjesto roditelja na stepen koji ne poznaje čovječanstvo, obzirom da je dobročinstvo i lijepo postupanje prema njima postavio na stepen koji slijedi stepen vjerovanja u Allaha i robovanje Njemu.

Došli su ajeti Kur’ana, jedan za drugim, međusobno isprepleteni i tijesno povezani, postavljajući zadovoljstvo roditelja nakon Allahovog zadovoljstva i dobročinstvo prema njima ljudskom vrijednošću koja prati vrijednost vjerovanja u Njega:

I Allahu se klanjajte i nikog Njemu ravnim ne smatrajte! A rotiteljima dobročinstvo činite...

Zato je iskreni i svjesni musliman dobrostiviji prema svojim roditeljima od bilo kojeg čovjeka koji postoji.

Časni Kur'an se uzdiže toliko u oslikavanju položaja roditelja i širini i visini moralnog nivoa - koji treba da slijedi musliman u svome ophođenju sa roditeljima, ako bi im ili jednom od njih život dao oduška i dođu u doba oronulosti, starosti i nemoći - pa stiže do granice koju nije poznavalo čovječanstvo prije nego je Zemlju obasjalo sunce Vjere:

Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' l i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, o­ni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!.

To je, uistinu, božanski vječni imperativ u formi odredbe konačne koja se ne može dokinuti niti izbjeći: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. To je, uistinu, jasna veza između robovanja Allahu i dobročinstva roditeljima. U tome je podignuta vrijednost roditelja i njihov značaj do granice koju filozofi, reformatori i etičari nikada neće postići.

Kontekst ajeta se ne zadovoljava samo opisom ove čiste i jasne slike dobročinstva prema roditeljima, već pobuđuje osjećaj samilosti, vezanosti i dobrohotnosti u dušama djece izrazom suosjećajnosti, nježnosti i ljubavi koji kapti mehkoćom, blagošću i prisnošću: Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, o­ni su, tada, (kod tebe) tvoja briga, pod tvojom zaštitom i čuvanjem i možda već oronuli i o­nemoćali, pa pazi, dobro pazi, da ti se ne bi izmakla neka riječ gunđanja, dosade, ili tjeskobe: ne reci im ni: 'Uh!' l i ne podvikni na njih, čak, dužnost ti je, da dobro promisliš o lijepoj riječi koju ćeš im uputiti kako bi o­ni zbog nje osjetili sreću i zadovoljstvo: i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Neka tvoje stajanje pred njima bude puno poštivanja i krajnjeg uvažavanja, poput stajanja iz poniznosti, pokornosti i predanosti: Budi prema njima pažljiv i ponizan i neka tvoj jezik izgovara dovu za njih zbog o­noga što su o­ni tebi pružili rukom koja se ne zaboravlja, jer su te podizali i odgajali malog, nemoćnog i slabog: Gospodaru moj, smiluj im se, o­ni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!.

Musliman, otvorenog srca, prosvijetljene spoznaje, stalno prima, poput ove savršeno lijepe, božanske projekcije i druge u brojnim i jasnim Allahovim ajetima, pa povećava prema roditeljima svojima poštivanje i dobročinstvo:

I Allahu se klanjajte i nikog Njemu ravnim ne smatrajte! A rotiteljima dobročinstvo činite.

Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim.

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi

Istraživač koji proučava pristigle tekstove o dobročinstvu prema roditeljima, naći će časne hadise da kao svjetlost prate časne ajete potvrđujući vrijednost dobročinstva roditeljima i upozoravajući na neposlušnost i loš odnos spram njih ma kakvi bili razlozi:

Prenosi se od Abdullaha ibn Mesuda, r.a.: Pitao sam Vjerovjesnika, s.a.v.s.: Koje je djelo najviše Allah voli? Odgovrio je: Namaz u njegovu vremenu. Koje zatim?, pitao sam. Odgovrio je: Dovročinstvo roditeljima. Koje zatim?, pitao sam. Odgovorio je: Borbu na Allahovom putu.

Poslanik, najveći pedagog, postavio je dobročinstvo roditeljima, među dva najznačajnija djela u islamu: namaz u njegovu vremu i borba (džihad) na Allahovom putu. Namaz je stup vjere, a džihad je vrhunac islama. Pa na kakvo je časno i cijenjeno mjesto Poslanik stavio roditelje.

Poslaniku plemenitom je došao neki čovjek da da prisegu na hidžru i džihad, tražeći nagradu od Allaha Uzvišenog. Oklijevao je u njegovu prijemu, pitajući: Je li ti iko od roditelja živ? Čovjek je odgovorio: Naprotiv, obodvoje su živi. Časni Poslanik je pitao: "Tražiš nagradu od Allaha Uzvišenog? Odgovorio je: Da. Dobri i milostivi Poslanik reče: Vrati se svojim roditeljima i lijepo sa njima živi.

U predaji Buharije i Muslima stoji: Došao je neki čovjek da traži dozvolu od Poslanika, s.a.v.s., za odlazak u džihad. Pitao ga je: Jesu li ti roditelji živi? Odgovrio je: Da. o­n reče: Tvoj džihad je kod njih.

Poslanik - vojskovođa, nije propustio, a mobilizirao je vojne odrede za džihad, da se prisjeti svojim mehkim ljudskim srcem slabosti roditelja i njihove potrebe za sinom, pa je odbio ovog dobrovoljca za džihad i usmjerio ga, na jedan blag način brizi i pažnji prema roditeljima, a bio je tada u potrebi za svakim pomagačem koji može udarati sabljom iz njegovog, s.a.v.s., obzira prema značaju dobročinstva roditeljima i važnosti brige o njima u savršeno usklađenom i jednistvenom programu islama kojeg je postavio Allah za sreću čovjeka.

Majka Sa'd ibn Ebi Vekkasa nije se mogla pomiriti s činjenicom da joj je sin primio islam, pa mu je postavila uvjet: Ili da se povratiš iz islama, ili ću ja ostaviti hranu do smrti, pa ćeš ponijeti sramotu svih Arapa, kada budu govorili: o­n je ubio svoju majku!? Sa'd joj odgovori: Znaj, tako mi Allaha, kada bi imala stotinu duša, pa ti izlazila jedna po jedna, ja se ne bih povratio iz islama. Majka je izdržala jedan dan, pa dva dana, a treći dan glad ju je savladala, pa je uzela hranu. Allah Uzvišeni objavio je kur'anaski tekst koji je Poslanik proučio muslimanima, a u njemu je bio ukor za Sa'da zbog oštrine u odgovoru majci:

A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, o­noga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj.

U kazivanju o pobožnjaku Džurejdžu duboka je pouka o značaju i važnosti doboročinstva prema roditeljima i užurbanosti u poslušnosti njima. Kad ga je majka zovnula, a o­n klanjaše, pa pomisli: Gospodaru moj, moja mati ili moj namaz? i odabra namaz svoj. o­na ga zovnu drugi puta, a o­n joj se ne odazva i osta u namazu. o­na ga zovnu i treći puta, a kako joj se o­n ne odazva, o­na zazva prokletstvo na njega da ne umre dok ne vidi lica bludnica. Neka prostituka učini zinaluk sa nekim čobanom i osta noseća. Kako se poboja sramote za sebe čobanin je posavjetova: Ako budeš pitana o djetetovom babi reci: Pobožnjak Džurejdž, i o­na tako i reče. Ljudi srušiše njegovu bogomolju i sudija ga povede na stratište. Dok je išao putem sjeti se prokletstva majke svoje, pa se nasmija. Kad bi pripremljen za izvršenje kazne zamoli odgađanja, kako bi klanjao dva rekjata, zatim zatraži dječaka i šapnu mu na uho: Ko je tvoj babo? Malo dijete progovori: Moj babo je taj i taj čobanin. Ljudi zabrujaše: La ilahe illellah, Allahu ekber, sagradićemo ti bogomolju od zlata i srebra. o­n reče: Ne, samo je povratite o­nakvu kakva je i bila, od zemlje i blata. U hadisu koji je prenio Buharija Vjerovjesnik, s.a.v.s. kaže: Da je Džurejdž bio mudar znao bi da je odaziv njegovoj majci preći od produžavanja u namazu. Stoga, šerijatski pravnici smatraju da čovjek, ako obavlja dobrovoljni namaz, a pozove ga neko od roditelja, dužnost mu je da prekine namaz i da se odazove.

Dobro im čini, makar i ne bili muslimani

Svojim plemenitim usmjeravanjima veliki Vjerovjesnik islama uzdigao se do vrhunca čovječnosti, kada je oporučio dobročinstvo roditeljima i lijepo ophođenje sa njima, pa makar i ne bili u islamu, prema o­nome što je prenijela Esma, kći Ebu Bekra es-Siddika, r. anhuma: Došla mi je majka, koja je bila idolopoklonica u vremenu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa sam pitala Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Došla mi je mati, a u potrebi je, pa hoću li održati rodbinsku vezu? Odgovorio je: Da, sačuvaj rodbinsku vezu sa majkom.

Muslimanu, istinski svjesnom uzvišenih kur'anskih usmjeravanja i visokih vjerovjesničkih pogleda, ne preostaje drugo nego da bude najveći dobročinitelj roditeljima i najljepše ophodnje prema njima od (svih) Allahovih stvorenja, u svakoj situacij i svakom vremenu. Tko su činili ashabi i o­ni koji su ih slijedili u tome. Neki čovjek upitao je Sei'd ibnul-Musejjeba, r.a., govoreći: Razumio sam upotpunosti ajet o dobročinstvu roditeljima, osim dijela: i obraćaj im se riječima poštovanja punim, pa kakve su to riječi poštovanja pune? Se'id mu je odgovorio: Znači, obraćaj im se kako se obraća rob svome gospodaru. Ibnu Sirin, r.a., govorio je svojoj majci tihim glasom, kao da je to glas bolesnika, njoj u čast i iz poštivanja prema njoj.

Mnogo se boji neposlušnosti prema njima

Kada ostavimo ovu obasjanu i svijetleću stranicu koja izaziva osjećaj ljubavi dobročinstva roditeljima i lijepog postupanja sa njima i okrenemo stranicu drugog lista koja upozorava na opasnost neposlušnosti njima i ružnog postupanja sa njima vidjećemo je kako crna, mračna i neprozirna udara u srce neposlušnog i krutog djeteta, potresajući njegove najveće dubine.

Ona udara u čelo svakog neposlušnika njegovim roditeljima vezivajući neposlušnost i nepažnju za pripisivanje sudruga Allahu, kao što su dobročinstvo njima i pažnja povezani sa vjerom u Allaha, tako da je neposlušnost strašan, ogavan i mračan zločin od kojeg strahuje srce iskrenog muslimana i koji je njegovoj pameti nedokučiv. To je, uistinu, jedan od najvećih grijeha i najtežih prijestupa:

Prenosi se od Ebu Bekre, Nefi’ ibn el Harisa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao: Zar da vas ne obavijesetim o najvećim grijesima? - tri puta. Odgovorili smo: Svakako, Allahov Poslaniče. Rekao je: Pripisivanje Allahu druga i neposlušnost i nebriga o roditeljima.

Činiti dobro roditeljima

Kako se ne bi poremetila harmonija u dobročinstvu djece spram jednog od roditelja, usmjeravanja islama obuhvataju oba roditelja, dajući pojedinačno i majci i babi o­no što mu je svojstveno.

Ovo je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kojem dolazi čovjek dajući prisegu na džihad, kako smo maločas vidjeli, pita: Je li iko od tvojih roditelja živ? Ovo je potvrda strane plemenitog Poslanika o obaveznosti jednake pažnje i brige za oba roditelja.

Takođe, vidjeli smo u Esminoj predaji, da joj je naredio da održava vezu sa majkom svojom višeboškinjom. Došao mu je čovjek pitajući: Allahov Poslaniče, ko je najpreči ljepoti moga druženja sa njim? Plemeniti Poslanik odgovori: Majka tvoja. Ponovo upita: Zatim, ko? Odgovori: Majka tvoja. Ponovo upita: Zatim, ko? Odgovori: Majka tvoja. Ponovo upita: Zatim, ko? Odgovori: Babo tvoj.

U navedenom hadisu je potvrdio je plemeniti Poslanika kolika je prednost brige i pažnje o majci nad brigom i pažnjom za babu. Časni ashabi su to značenje potvrđivali muslimanima i poslije Allahova Poslanika, s.a.v.s., tako da je Ibn Abbas - more znanje i učenosti ovog ummeta - dobrotu i skrb majke smatrao djelom koje najviše približava Allahu. Došao mu je neki čovjek i pitao: Zaprosio sam ženu, pa je o­na odbila da se uda za me. Zaprosio ju je drugi čovjek, pa je pristala da se uda za nj. Bio sam ljubomoran na nju i ubio sam je. Ima li za mene ikakve mogućnosti pokajanja? Pitao ga je: Je li ti majka živa? Odgovrio je: Nije. o­n mu reče: Pokaj se Allahu Uzvišenom i nastoj da mu se umiliš što više možeš. Ata ibn Jesar, prenosilac predaje od Ibn Abbasa, kaže: Otišao sam (poslije) i pitao Ibn Abbasa: Zašto si ga pitao za život njegove majke? Odgovorio je: Uistinu, ja neznam da ima ijedno djelo milije Allahu od pažnje i brige o majci.

Možemo vidjeti kako je imam Buharija u knjizi El Edebul mufred - Individualni odgoj stavio na početku poglavlje o dobročinstvu i lijepom postupanju spram roditelja dajući prednost dijelu o pažnji i brizi majke nad dijelom o brizi i pažnji za babu pokazujići time povezanost i sklad između ovakve podjele poglavlja i o­noga što je sadržano u časnom poslaničkom usmjerenju.

Kur’an izaziva osjećaje dobročinstva, lijepog postupanja, zahvalnosti kao i priznavanja zaslužnosti i požrtvovanja u dušama djece, pa skreće pažnju na roditelje, naglašavajući prednost majke u pogledu nošenja i dojenja, kao i poteškošća i napora koje podnosi u ta dva perioda života istančanom i prefinjenom predstavom koja je nadahnuta krajnjim zalaganjem, apsolutnom nježnožšću i krajnjom samilošću:

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.

O, kako uzvišeno odgajanje! O, kako samilosno usmjeravanje ljudi! Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim. Zahvalnost roditeljima za dobro koje su učinili djetetu i koje prati zahvalnost Allahu Uzvišenom vrhunac je svih vrlina i dobrih djela. O, kako je častan i uzvišen položaj koji je dodijelila vjera roditelljima!

Katkada se dunjaluk okrene na čovjeka dajući mu u izobilju sve vrste opskrbe, puneći njegove hazne bogatstvom, a ponekada ga okupira lijepa žena i malehna djeca, pa se o­n okrene od brige i pažnje prema roditeljima svojim i zaboravi babu svoga i sve o­no što je o­n utrošio na njega, pa povuče ruku svoju od njega i navuče na sebe gnjev božanski.

Međutim, istinski i iskreni musliman daleko je od svega toga, jer o­n je u neprekidnoj vezi sa čistim, bogatim i nepresušnim izvorom uzvišenih, mudrih i upućujućih usmjeravanja islama. U njemu odzvanja eho povika Poslanika, s.a.v.s.:

Ti i imetak tvoj pipadate babi tvome!

Njegovo svo biće potreseno je zbog ovog Vjerovjesnikovog, s.a.v.s. odgajanja, a njegova duša otvorena za izljeve upute, tako da kroz nju poteče dobročinstvo, pažnja, briga, ljubav i darivanje, tako da je o­n siguran i zaštićen od neposlušnosti, nebrige i griješenja i, stvarno, o­nako kako je htio Poslanik islama da bude: o­n i njegov imetak pripadaju njegovom babi.

Čini dobro o­nima koje su o­ni voljeli

Usmjeravanja čiste vjere nisu se ograničila samo na dobročinstvo prema babi, već prelaze i na o­noga koga o­n iskreno voli. Prenosi se od Ibn Omera, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Najbolje dobročinstvo je da čovjek održava vezu sa o­nim koga voli njegov babo, a u jednoj predaji navedeno je: Uistinu, među najboljim dobročinstvima je čovjekovo održavanje veze sa o­nim koga je volio njegov babo, nakon što o­n preseli.

Abdullah ibn Omer, r.a., je sreo nekog prijatelja svoga babe Omera, r.a., pa mu je ukazao vanrednu počast i poštivanje. Neko od o­nih koji su bili sa njim, prigovorio je: Zar nije bilo dovoljno da si mu samo dao sadake dva dirhema? Ibni Omer odgovorio je: Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: Čuvaj ljubav svoga babe, ne prekidaj je, pa da ti Allah ugasi svjetlo tvoje.

Neki čovjek pitao je Vjerovjesnika, s.a.v.s.: Allahov Poslaniče, da li je ostalo neko dobro koje ja mogu učiniti za svoje roditelje, nakon njihove smrti? Odgovorio je: Da, četiri stvari: dova za njih i traženje oprosta, ispunjenje njihove obaveze, ukazivanja počasti prijateljima njihovim i održavanje rodbinske veze sa o­nim kojima si vezan preko njih.

To su najveći stepeni ljubavi, vjernosti, dobročinstva i lojalnosti roditeljima, tj.. da dijete održava vezu sa njihovim prijateljima dok su u životu i poslije njihove smrti. Istinski i iskreni musliman stalno pojačava i učvršćuje veze ljubavi, srodstva i iskrenosti sa o­nima koje o­ni vole i ostaje na toj ljubavi prema takvima i uvažavanju tih i nakon što njegovi roditelji sretnu lice Gospodara svoga, ne zaboravljajući tu staru ljubav i prijateljstvo i ne zapostavljajući veliki insanski korijen kojeg su učvrstili njegovi dragi roditelji. Život je lijep. S primjerom takvih uzvišenih ljudskih osjećaja i jake i iskrene ljubavi život je lijep, a živi su sretni i radosni. Sve to je u vezi sa bivstvovanjem iskrenog muslimana u ovom životu.

Dijete na zapadu se odvaja od svojih roditelja sa godinama zrelosti i time se prekida veza sinovstva i kćerstva. Neme susreta, nema milosti, niti saosjećanja sa babom i majkom. Dijete ide svojim putem, teško da se okrene nazad i baci pogled ljubavi, iskrenosti i dobrote prema generaciji koja se je žrtvovala, prošla, došla u duboku starost, čiji se sok života izlio i koja je pripravila nektar svog života za djecu svoju koja se otvaraju životu. Pa gdje je ova neposlušnost, grubost i suhoća djeteta prema roditeljima na Zapadu u odnosu na tu dobrotu, ljubav, vjernost i nježnu natapajuću svježinu sina islama, dobročinitelja roditeljima svojim u životu njihovom i, poslije smrti njihove, vezanošću za o­ne koje su o­ni voljeli?! Zar to nije islam i njegova neponovljiva i jedinistvena metodologija u oblikovanju duša i utvrđivanju visokih ljudskih odnosa do kojih nije stigao ni jedan sistem i čiju suštinu nije postigao nijedan vjerozakon.

Način ophođenja prema roditeljima

Musliman kojeg islam opisuje kao istinskog čovjeka je dobročintelj svojim roditeljima, okružujući ih uvažavanjem i poštivanjem, ustajući na noge kada mu dolaze, poginjući se rukama njihovim ljubeći ih, spuštajući glas pred njima, zbog svoje odgojenosti i poštivanja, pun poniznosti prema njima birajući najučitivije i najljepše izraze u razgovoru sa njima, tako da se preko jezika njegova ne pojavljuju neprikladni termini ili grubi i uvredljivi izrazi, niti se u njegovu ophođenju sa njima može pojaviti neki sramotan postupak koji odudara od pravila uvažavanja i poštivanja ma kakve bile prilike i ma kakve bile okolnosti, upučujući riječi Uzvišenog:

Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' l i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, o­ni su mene, kad sam bio dijete, njegovali !

Moguće je da roditelji skrenu sa staze ispravnog i odstupe od puta istine. Dužnost dobrog djeteta koje je musliman je da im priđu sa blagošću, mehkoćom, razboritošćtu, taktičnošću i trpeljivošću, kako bi ih odvratio od neistine i zablude koje se drže, ali bez oštrine, grubosti, tvrdoće i odbijanja, već će pokušati njihovo privoljavanje ošroumnošću i na najljepši mogući način, kako bi ih okrenuo Istini u koju vjeruje. Njegovo jedino oružje u svemu ovome jeste snaga argumenta, zdrava logika i uglađen i mudar nastup.

Svjestan i razborit musliman ne zaboravlja da se od njega traži takav nastup prema roditeljima, makar bili i višebošci. Od njega se traži, i u stanju njihova višeboštva, da sa njima lijepo komunicira i druži se, iako zna da je višeboštvo najveći grijeh. Pri tome izvršava naredbu Allaha Uzvišenog:

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, o­noga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put o­noga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o o­nome što ste radili obavijestiti.

Roditelji su najbliža rodbina, najmiliji ahbabi, međutim, veza sa njima, iako je prema stepenu njihove vrijednosti, dolazi poslije vezanosti vjerom, pa ako su o­ni višebošci i uvjetuju svome dijetetu višeboštvo, nema obaveze pokornosti njima, obzirom da nema nikakve pokornosti, ma kakvom stvorenju u ma kakvoj neposlušnosti Stvoritelju i, obzirom da je korijen vjerovanja nad svakim korijenom, a i da je samo vjerovanje iznad svega. Međutim, ostaje obaveznim dobročinstvo, briga o roditeljima i njihovo izdržavanje.

Stoga, istinski musliman lijepo postupa i dobro čini svojim roditeljima u svim mogućim situacijama, radeći na njihovom usrećivanju i unošenju radosti u njihova srca, koliko god je u stanju. U granicama pokornosti Allahu Uzvišenom, neće žaliti truda u ispunjenju raznih vidova dobročinstva, brige i ukazivanju dužnog poštovanja, kroz ukusna jela, lijepu odjeću, udoban smještaj i o­no što ulazi u njegove mogućnosti od raznovrsnih dozvoljenih životnih udobnosti koje su odgovarjuće vremenu u kojem o­ni žive i društvenom statusu kojeg uživaju, a iznad svega je lijepa riječ, vedro lice, nasmijana usta, puna ljubavi, nježnosti, vjernosti, priznavanja vrijednosti o­nima koji imaju veliku vrijednost – roditeljima.

Dobročinstvo istinskog muslimana prema roditeljima produžava se i poslije njihove smrti putem sadake za njih i ustrajnom dovom za njih, poput riječi Uzvišenog:

Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, o­ni su mene, kad sam bio dijete, njegovali !

Evo, to je put i pravac islama u činjenju dobra roditeljima i pravi musliman ide tim putem. Da li ga muslimani slijede danas, nakon što ih je preplavio val materijalizma i njihove oči oslijpila savremena civilizacija.

Danas, je naša pažnja usmjerena ženi i djeci. Briga za roditelje dolazi poslije i, nerijetko roditelji je uopće ni ne osjete, izuzev ako su njihova djeca dobra i bogobojazna.

Savremeni zapadni socijalni sistem koji je zanio pamet mnogim muslimanima ne vodi računa o dobročinstvu prema roditeljima, brigu o njima kada ostare i zaštitu od omalovažavanje, ponižavanja i gaženja njihovih prava kada dođu u dubuku starost. To čini da čovjek opečaćen takvim rezonima i sistemom vrijednosti razmišlja samo o ženi svojoj i djeci svojoj, ne okrećući se nimalo unazad kako bi bacio pogled ljubavi, dobrote i vjernosti generaciji koja prolazi i odlazi, koja je često noćima bdila podižući ga i odgajjući i nemilice trošeći na putu njegova razvoja i pripremanja za život. Tako ćeš ga vidjeti kada razmišlja o udobnom stanu, raskošnoj odjeći, ukusnoj hrani i putovanju, okrenutost srca njegova ženi i djeci. Njemu ni ne pada na um podsjećanje na udio roditelja u ovoj blagodati, a o­ni su u najnasušnijoj potrebi prema njemu, očekujući i gledajuć u ruku djeteta svoga dragog.

Uistinu, dobročinstvo roditeljima i okrenutost njima srcem koje kuca ljubavi, rukom raširenom zalaganjem, dobrom riječju prijateljskom i osmijehom punim topline i žara jeste osnovna i fundamentalna narav i osobina ćudi i morala muslimana. Muslimani ne smiju dozvoliti da izgubo tu narav, ma kako bili složeni životni uslovi, ma kakav o­ni napredak imali i ma kakve gomile uvezenih običaja se nataložile iznad njih. To su naravi koje ih čuvaju od okamenjenosti srca i egoizma i koje ih iznova vraćaju njihovoj izvornosti, ljudskosti i lojalnosti, kada se drugi strovaljuju u uvale sebičnosti, negiranja i nevjerovanja i, iznad svega toga, otvaraju im vrata džennetska.

NAPOMENA: Preuzeto iz djela "Šahsijjetul muslim kema jesuguha el islamu fil Kitabi ves Sunneti" - Ličnost muslimana oslikana u Kur'anu i sunnetu", Darul bešairil islamijjeti, Bejrut, 1993. Preveo Mensur Valjevac