 |
Neiskoristeno
vrijeme
(Sejh
Abdul-Malik Qasim)
Prosle noci moj je sin dobio temperaturu. Kad sam uvecer dosla s posla,
odlucila sam da ga uprkos mojoj iscrpljenosti odvedem ljekaru.
U bolnici je bilo mnogo svijeta… shvatila sam da zadugo necemo doci na
red. Uzela sam svoj broj i sjela. Mnogo je ljudi bilo tu, mladih i
starih, ali svi su sutjeli.
Neki su drijemali, a neki su gledali uokolo. Vecina se dosadivala.
Sutnju je prekidala samo sestra koja je prozivala pacijente. Na licima
onih koji bi bili prozvani javljao se izraz srece sto su napokon
dosli na red, brzo bi ustali … a onda bi opet nastupala sutnja.
Jedan mladic je privukao moju paznju. Neprestano je citao dzepni Kur
an; ne dizuci glavu nijednom. U pocetku nisam mnogo paznje obracala na
njega. Medutim, nakon sat vremena cekanja, moja nezainteresovanost
pretvorila se u razmisljanje o tome kako on iskoristava svoje vrijeme.
Jedan sat zivota bio je protracen! Umjesto da iskoristim taj sat, on
se pretvorio u samo dosadno cekanje. Oglasio se ezan. Otisli smo na
namaz u bolnicki dzemat. Nakon namaza obratila sam se momku koji je
ranije u cekaonici citao Kur'an. Rekla sam mu kako sam bila zadivljena
nacinom na koji on pokusava da iskoristi svoje vrijeme .
Rekao mi je da je vecina naseg vremena neiskoristena. Mnogo nam dana
prolazi, a da nismo ni svjesni da odlaze neiskoristeni. Rekao mi je da
je dzepni Kur an poceo nositi nakon sto ga je prijatelj savjetovao da
pocne svoje vrijeme iskoristavati u potpunosti. Rekao mi je da u
situacijama kada ljudima vrijeme prolazi neiskoristeno on dobiva
mogucnost da cita Kur'an mnogo vise nego sto to ima priliku u kuci ili
u dzamiji. Dalje, osim nagrade koju dobiva za citanje Kur'ana, njegova
navika ga cuva od dosade i nerviranja. Jos je dodao da na red ceka sat
i po.
Onda me je upitao "kada cete vi naci pola sata koje cete provesti u
citanju Kur'ana"?
Zastala sam i zapitala se koliko vremena ne iskoristimo?
Koliko vremena nasih zivota prolazi, a i ne znamo kako su prosli ?
Koliko mjeseci prode, a ne procitamo nista iz Kur'ana ?
U meni se razvilo postovanje prema mom prijatelju, uvidjela sam da
vrijeme nije u mojim rukama i zapitala sam se sta cekam ?
Razmisljanje mi je prekinula sestra prozvavsi moj broj. Otisli smo kod
doktora. Ali nakon ovoga htjela sam da postignem nesto. Nakon sto sam
napustila bolnicu odmah sam otisla do knjizare i kupila dzepni Kur'an.
Odlucila sam da bolje iskoristim svoje vrijeme. To je bila moja
namjera nakon sto sam dzepni Kur an stavila u dzep.
Koliko ljudi ce uraditi ovo ?
I kolika je nagrada za one koji ljudima ukazu na ovo ?
NAPOMENA: Sa
www.islamway.com
preveo Mirza

|
 |