Odličnost učenjaka

(Ibn Qayyim)

[Uvod prevodioca: Mnoge stvari su nazalost postale naopake kod nas muslimana. Jedna od njih je da je najvrijednije znanje - o Dinu, postalo znanje koje se najmanje cijeni (o razlozima mozda neki drugi put - mozda nevjernici najbolje shvataju razliku izmedju ucenog i neukog muslimana?). Tako se ljudi koji su uceni u pogledu Islama ne smatraju obrazovanim, dok se neki dekan sa Sorbone ili Harvarda smatra za visoko obrazovanu osobu, cak i ako ne zna svrhu postojanja, i ako mu njegovo znanje nece pomoci na Sudnjem Danu kada o­ni uistinu uceni nece biti poput neukih - neukih koje mnogi danas smatraju ucenim! Isto tako, muslimani danas salju najbolje studente da studiraju medicinu i pravo, a cesto osrednji, pa cak i losiji studiraju din - cast izuzecima, i vrlo rijetkim djelovima svijeta gdje ljudi drugacije gledaju na stvari. Ovo je prijevod Ibn ul Qayyimovog zakljucka o odlicnosti ucenjaka na osnovu jednog jedinog ajeta u Qur'anu. Nase znanje o Qur'anu je nazalost takvo da nismo u stanju da u tolike detalje razmotrimo ajet, ali alhamdulillaah, `ulamaa je tu da nam objasni stvari koje su od istinske koristi covjeku. "On daruje znanje o­nome kome hoce, a o­naj kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo o­ni koji su razumom obdareni." (El-Bekare, 269)
Ovdje se prvenstveno misli na znanje o Islamu, kroz koje je covjek u stanju da ispuni svrhu za koju ga je Allah stvorio.]

Allah `azza wa dzall kaze u Qur’anu:

Shahida Lllaahu annahu Laa ilaaha illa Huwa wal malaa’ikatu wa uulul-`ilm - qaa’imam-bil qisT. Laa ilaaha illaa Huwa -l-`Aziiz ul-Hakiim.

"Allah svjedoci da nema pravog boga osim Njega - i meleki i uceni (svjedoce isto)- i o­n pravdu vrsi/pravedno postupa. Nema pravog boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" [3:18]

Ovaj ajet ukazuje na odlicnost i superiornost znanja i ucenjaka. Iduce se moze zakljuciti iz ovog ajeta:

1. Allah je odabrao "Uulul-`Ilm" - ljude koji posjeduju znanje, da svjedoce o Allahovoj Jednoci (Tawhiid-u), iznad Njegovih drugih stvorenja.

2. Allah je odao pocast ljudima koji posjeduju znanje pomenuvsi njihov sehadet zajedno sa Njegovim sehadetom.

3. Uzvisio je status ucenjaka povezavsi njihov sehadet sa sehadetom meleka.

4. Ovaj ajet je svjedodzba o prednosti i prvenstvu o­nih koji posjeduju znanje. Allah upucuje na sehadet jedino cestite (tj. o­ni koji su na as-Siraat ul-Mustaqiim) medju Njegovim stvorenjima. Poznati hadis Poslanika, `alejhis salaatu was salaam, kaze: "Cestiti u svakoj generaciji ce nositi sa sobom ovo znanje, odbijajuci iskrivljenja o­nih koji prelaze granice Pravog Puta, neispravne trvdnje lazova i (pogresne) interpretacije neznalica (Hasan hadis).

5. Allah, subhaanahu wa ta`aalaa, Licno svjedoci o Svojoj Jednoci, a o­n je Najbolji svjedok. o­nda je izabrao od svih Njegovih stvorenja meleke i ucenjake - a to je dovoljno da se ukaze na njihovu odlicnost.

6. Allah je uputio ucenjake na najveci i najboji sehadet: "Laa ilaaha ill Allaah" (tj. nema pravog boga - boga koji zasluzuje ibadet - osim Allaha). Allah, subhaanahu wa ta`aalaa, ne svjedoci osim o najbitnijim stvarima, a zajedno sa njim to cine jedino najbolji od Njegovih stvorenja.

7. Allah je ucinio svjedocenje ucenjaka dokazom protiv o­nih koji odbijaju Istinu. Tako su ucenjaci dokaz i simbol Istine, ukazujuci na Allahovu Jednocu.

8. Allah ta`aalaa, je koristio glagol u jednini (shahida) da ukaze na Njegov sehadet i sehadet meleka i ucenjaka. o­n nije koristio dodatni glagol za njihov sehadet, te je tako (dodatno) povezao njihov sehadet sa Svojim. Ovo ukazuje na jaku vezu izmedju njhovog sehadeta i Allahovog sehadeta, kao da je o­n Licno svjedocio o Svojoj Jednoci na njihovim jezicima uputivsi ih da ocituju ovaj sehadet.

9. Allah, subhaanahu wa ta`aalaa, je uputio ucenjake da ispune Allahovo pravo nad Njegovim stvorenjima (da nikome ne cine ibadet osim Njemu) kroz ovaj sehadet, a ispunivsi to pravo, o­nda ce njihovo pravo biti ispunjeno (da ih Allah uvede u dzennet). Tako je obavezno ljudima da prihvate ovaj sehadet koji je preduslov za istinsku srecu na ovom svijetu kao i na njihovom konacnom odredistu. Ko god uzme uputu od ucenjaka i prihvati istinu zbog njihovog svjedocanstva, u tom slucaju je nagrada ucenjaka jednaka nagradi o­nih koji ih slijede. A niko ne zna vrijednost ove nagrade osim Allaha ta`aalaa.

NAPOMENA: Iz "Miftaah Daar as-Sa`aada" od ibn ul Qayyima. Preuzeto sa www.bih.org