Razumijevanje politike u Islamu

 (Hamdan Muhammed Hasan)

Razumijevanje Politike u Islamu-Fiqh al-Siyasah: prerađeno i priređeno iz knjige Fiqh al-Dawlah napisane od profesora Yusufa el-Qardawija.

Šta je cilj politike u Islamu?

Prema Al-Mawardiju, iz njegove knjige Al-Ahkam Al-Sultaniyyah, to je hirasatud din wa siasatud dunya – podržavanje vjere i upravljanje svijetom. Politika nije munker-izopačenost – stvarna politika je plemenita, čestita, jer upravlja poslovima svih stvorenja, dovodeći čovjeka bliže dobru, a udaljavajući ga od fesada-zla. Prema Ibnu-l-Qayyimu, politika je zaista pravda Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika (neka je Allahov mir i spas na njega).

Poslanik Muhammed (saws) je bio: političar kao i poslanik prenoseci risalu, murabbi-učitelj, qadi-glavni sudija, glava naroda i Imam ummeta. Hulefa-i-Rašidini, pravedno-vođeni rukovodioci koji su ga naslijedili su također bili političari slijedeći sunnet-Poslanikov način, uspostavljajući pravednu administraciju, izvršavajući ihsan-poboljšanje dobra i obezbjeđivajuci vođstvo Ilma-znanja i Imana-vjerovanja.

Medjutim, u sadasnjem vremenu, zbog “politike” čovjek je suočen sa patnjom kao rezultatom prevare i političkoga posla i šema i varljivih političara, bilo to u obliku prošlih kolonijalista, izdajničkih nasilnih vođa i režima koji su propovijedali makijavelističku filozofiju.

Postalo je svakodnevnica da se označe i opišu predani Muslimani kao “politički” tako da se gleda na njih oprezno i zlobno s ciljem razdvajanja i nastavljanjem udaljavanja ljudi od njih, s nadom da će društvo odbaciti i mrziti o­no što se zove “politički Islam”. Simboli Islama, kao što su: mahrama, odgovarajuća nošnja i namaz u džema'atu, pokušani su da budu označeni kao ‘politički’.

Nesumnjiva je laž za o­ne koji kažu da nema vjere u politici, i da nema politike u vjeri. Ova prevara je jednom pokušana u obliku pokušane fetve dok su članovi Ihvanu-l-Muslimun (Muslimanske braće) bili zatvoreni u prinudnom kampu u Egiptu pedesetih. Režim je želio da utiče na mase da smatraju aktiviste i Daije, (ljude koji su željeli da podrže Šerijat, Kur’an i sunnet) stvaraocima fesada-smutnje, koristeći korumpiranu ulemu-plačene učenjake.

Borba protiv fesada i zuluma (zla, prekoračenja i tiranije) je najveći stepen u džihadu. Iz razumijevanja Poslanikove tradicije (mafhum hadis):

Munker (prekoračenje - nije ograničeno hamru-vinu, kocki i zinaluku-nezakonitom seksu, nego je ponižavanje i skrnavljenje ćasti i dostojanstva naroda i građana glavno prekoračenje; isto je i varanje na izborima, odbijanje svjedočenja, odbijanje glasanja, dopustiti da vlada bude u rukama o­nih koji nisu zaslužni i koji su nepoželjni, krađa i rasipanje nacionalnog blaga i imovine, monopolisanje ljudskim potrebama za vlastite dobitke ili interese starih drugova, pritvaranje ljudi bez počinjenog kriminala ili pravednog razloga bez presude pravednog suda, mučenje ljudskih bića u tamnicama i prinudnim kampovima, davanje, uzimanje i posredovanje u mitu, kukavičluk, hvaliti zle vladare, dozvoliti neprijateljima Allaha i neprijateljima muslimanske zajednice da budu vođe i izbjegavanje vjernika-mu’mina.

Ovo su sve teška prekoračenja!

Kada Musliman prešuti nakon što vidi sve ovo to znači da o­n ili o­na ne zaslužuje da živi (nije živ) prema razumijevanju ajeta i hadisa.

Islam zahtijeva da svaki Musliman ima političku odgovornost. Iman-vjerovanje, traži od Muslimana da se uistinu bavi poslovima i problemima Ummeta-zajednice, pomažući i štiteći mekušce i slabiće, pobijajući nasilje i ugnjetavanje. Povlačenje i suzdržavanje samoga sebe, će samo pozvati Božansku kaznu i bit će zahvaćeno plamenovima pakla (mafhum ayat).

3. Politička sloboda je naša najveća potreba danas
Islam se uvijek podmlađuje, njegova poruka se širi, njegovo buđenje, njegov odjekujući poziv čuju svi, čak iako mu je dato nešto ograničene slobode. Stoga, prva bitka je postići slobodu da se dostavi poruka da’we, risale tewhida (jedinstva Boga), proširiti svijest i omogućiti postojanje islamskih pokreta.

Istinska demokratija nisu prohtjevi i strasti nasilnih vladara ili njihovih starih drugova, to nije mjesto za zatvaranje i tamničenje njenih boraca i nije mjesto za torturu njenih žrtvenika.

Demokratija je najjednostavniji i odgovarajući način da se postignu ciljevi plemenitog života, biti u mogućnosti da se pozovu svi Allahu i islamu, biti u mogućnosti pozvati druge u iman bez zatvaranja naših duša i optuživanja naših tijela da budu kažnjena vješanjem. To je prostor za slobodnu i časnu naciju da ima pravo da izabere, procijeni vladara, promijeni vlade bez državnih prevrata i bez prolijevanja krvi.

Teorija, način i sistem koji izgleda stran može biti prihvaćen ako nam koristi, i ukoliko ne poriče jasne islamske naredbe i pravila šerijata. Mi procjenjujemo, poboljšavamo se prema našem duhu, mi ne prihvaćamo njegovu filozofiju, i mi ne dozvoljavamo o­no što je zabranjeno i obratno. Mi se ne odričemo ili nagađamo o o­nome sto je naređeno ili moranje-vadžib u islamu.

Suština demokratije je da javnost, narod može izabrati vođe koje ce ga voditi; narod ima pravo da izabere, kritikuje i okonča; i narod nije primoran da prihvati sisteme, tendencije i politiku s kojom se o­n ne slaže i narod nije vrijeđan. o­n je slobodan, da održava izbore, referendume, obezbijedi prava većine, zaštiti prava manjine, ima opoziciju, ima više stranaka, ima slobodu štampe i štiti neovisnost suda. Ali, jos jednom da se stalno pridržava i štiti principe Islama; čvrsto vođstvo - El-Thawabit, ustanovljeno pravo-hukm qat’i, daruri-osnovi vjere i ne-idžtihad ne smiju biti nagađani ili zapostavljeni.

Šura:

Šura ili savjetodavno donošenje odluke se mora slijediti i to ne samo kao faktor raspravljanja. Praktikovanje šure je bliže, stoga čak i bolje nego duh demokratije. To je izgubljeno blago, pa pronađeno, izgubljena mudrost-al hikmah koja je ponovo pronađena.

Šura omogućava vođenje musyaware, postiže poglede ili razmišljanja, postaje dužnost naroda da savjetuju i daju upute vladi (ad-dinu nasiha) i uspostave amar ma’ruf nahy munkar-naređivanje dobra, a zabranjivanje zla. Među dužnostima amar ma’ruf nahy munkar, najveća je džihad (borba), a to je iskazati istinu pred nepravednim tiraninom.

Stanje politike u ummetu:

Musibah ili nesreća ummeta nekada i sada je odsutnost i neaktivnost sistema šure i prihvatanje okrutnog dinastičkog vladajućeg sistema. U modernom dobu, diktatori su ostajali u moći silom ruku i zlata- moć i bogatstvo koji su doveli do prepreke Šerijata, sekularizam je prisiljen i kulturna vesternizacija nametnuta. Islamska da’wa i islamski pokret su zlobno žrtvovani, učinjeni surovim, zatvoreni i proganjani.

4.Kur’anski primjeri nasilnih vladara

Kur’an dostavlja sve moćne vladare kao što su Namrud, Firaun (Faraon), Hamaan i Qarun. Namrud je tagut-prekršitelj koji je Allahove sluge učinio vlastitim robovima. Postoji ugovor ili saradnja 3 partije:

Firaun – iznosi da je bog, izvršava nasilje i ugnjetavanje na zemlji, zarobljava narod

Hamaan – lukavi političar, iskusan, interesdžija, čini tagut, uzdiže se i podržava Firauna i vara narod potčinjavajući ga.

Qarun – kapitalista ili feudalac koji uzima šansu iz nepravednog i okrutnog prava, tražeći bogatstvo za nasilnog vladara da bi se okoristio i zgrnuo više ogromnih dohodaka, prolijevajući krv i iskorištavajući klopke naroda. Porijeklo Qarunovo je iz plemena poslanika Musa’a koje je bilo u tajnom sporazumu sa Firaunom zbog ljubavi prema svjetskom životu i materijalizmu.

Kombinacija taguta i zulma dovodi do širenja mayhema i razaranja zajednice, potčinjavajući čovjeka silom i ponižavanjem.

Narod:

Kur’an govori o narodu ili građanima koji su pokorni i odani njihovim okrutnim vladarima. Narod koji ostane pod zaštitom taguta je potpuno odgovoran, jer je upravo njihovo stanovište to koje je uzrokovalo ove firaune i tagute.

El-Džunud (saradnici):

To su armije i nametnici vlasti i reda taguta. o­ni koriste silu, strah i suzbijanje da bi uništili i ugasili čitavu opoziciju i o­ne koji se ne slažu sa tiraninom.

5. Primjer vođstva

Belkisa, kraljica Sabe, kako je rečeno u Kur’anu, je bila žena koja je vodila svoj narod dobro i pravedno i potpomagala ih je inteligencijm i mudrošću, spašavajući svoj narod od rata koji je bio uništavajući i savjetujući ih. Priča se završila prihvatanjem Islama.Ona je vodila svoj narod ka dobroti ovosvjetskoj i budućoj.

Vođe slične njoj su mnogo močniji i imaju kvalifikacije političke pronicljivosti i mudrog rukovođenja nego mnogi sadašnji arapski i muslimanski vladari ‘muškarci’. (Prof. Yusuf Qardawi je namjenski izbjegao termin ‘al-rijal’).

6. Pluralizam i višepartijstvo u Islamu

Postojanje raznih partija ili pokreta nije zabranjeno ukoliko ujedinjenje nije dostižno, zbog različitosti u ciljevima, pristupima, razumijevanju i nivou povjerenja ili vjerovanja. Mnoštvo i specijalizacija su dozvoljeni sve dotle dok ne postanu protivriječni i sukobljavajući. Međutim, svi trebaju da budu u jednom ujedinjenom frontu kada se suočavaju sa izazovima akide-vjerovanja, šerijata, ummeta i opstanka Islama. Odnosi između partija i skupova bi trebalo da budu u atmosferi nenanošenja štete, opraštanja, plemenitosti, savjetovanja istine i strpljenja, mudrosti i vođenje zdravih vručih rasprava.

Čak i kada je islamska država uspostavljena nema razloga da se osjećamo izbezumljeni zbog postojanja pluralizma i različitosti.

7.Savjetovanje i ispravno učestvovanje u politici

Bez prolijevanja krvi, najefektivniji način kao ishod dugih i bolnih patnji, je postojanje političkih sila koje vlada u moći ne može da suzbije ili odstrani: to je postojanje političkih partija. Vladajući režim se može otarasiti pojedinaca i manjih grupa protivnika, ali mu je teško da pobijedi ili izbriše veće organizacije koje su dobro izgrađene, organizovane i ukorijenjene u mase društva. Političke stranke imaju program rada, ustrojstvo, dnevni list i izdanja kao i masovan uticaj.

Političke partije ili politički pokreti su neophodni da bi se pobilo ugnjetavanje, omogućila kritika, dovodeći vladu nazad da se pridržava istine i pravde, obarajući ili mijenjajući vladu. Ove stranke su u mogućnosti da nadgledaju i procijene vladu, ponude savjet i kritiku.

8.Glasanje

Glasanje na izborima je oblik svjedočenja. Pravedno svjedočenje se uzima u obzir ukoliko osoba nije optužena za kriminal. Ko god glasa ili se uzdrži od glasanja na glavnim izborima, uzrokujući poraz povjerljivog i zaslužnog kandidata, a s druge strane dozvoli manje povjerljivom i nezaslužnom kandidatu da dobije, taj ide protiv Allahovog naređenja po pitanju davanja svjedočenja.

NAPOMENA: Momentalno, o­n je Senior Civilnog Inžinjeringa na Naučnom Univerzitetu Malezije. Uključen je u omladinske aktivnosti sa muslimanskim omladinskim Pokretom u Maleziji. o­n je također predsjednik Udruženja muslimanskog kadra na njegovom univerzitetu