Šerijat i njegov današnji značaj za Bošnjake

(Džemaludin Latić i Seid Smajkić)

Omer ibni El-Hattab reče Ubejdeu: Zaista, bili smo najmizerniji narod pa nas je Allah dželle šanuhu uzdigao i ojačao islamom! Zato, kad god budemo tražili veličinu izvan islama, Allah će nas poniziti!

Knjiga koja je pred Vama, poštovani čitaoče, ima veliku ambiciju. Njezin autor, jedan od najpoznatijih mudžtehida savremenog islamskog svijeta, napisao ju je specijalno za muslimane koji žive na evropskom i američkom kontinentu. Ti muslimani - među kojima su najpoznatiji upravo muslimani Bosne i Hercegovine - , uslijed eksplozije nauke, modernizacije, tehničkog i tehnološkog progresa XX. vijeka, administra-tivnodržavnog i vulgarnog ateizma, posebno zato što žive u okruženju judeokršćanske i sekularne kulture i civilizacije, susreću se s nebrojenim dilemama i teškoćama u nastojanju da očuvaju vlastiti islamski identitet.

,,Pobijeđeni oponaša pobjednika”, lucidno je zapazio utemeljitelj sociološke nauke, Ibni Khaldun; muslimanske zajednice na Zapadu, izuzmu li se u posljednjih nekoliko godina Bošnjaci, nisu imale i nemaju vlasti; svi režimi na Balkanu u prethodnih 130 godina, posebno o­naj komunistički, bili su manje-više antiislamski; o­no što je ostalo od islamske kulture i civilizacije na Zapadu, na kraju ovoga milenija, na udaru je ,,pobjedničke” i globalne, bezmalo planetarne kulture razvijene hemisfere, s ,,monoteizmom slobodnog tržišta” (Garaudy), ekstremno materijalističke kulture koja, istina, proklamativno nije ignorirala, ali nije ni prihvatila Boga u svome korijenu i intenciji, sadržaju i značenju.

Krah komunizma, agresija na našu državu i genocid nad našim muslimanskim narodom uzrokovali su prevrednovanje vrijednosti. Bošnjaci su na raspuću, na vjetrometini, na razvalinama jednog ideološkog i državnog sistema, opkoljeni i izranjavani, ali sa zadržanim osjećajem ponosa. Kojim putem će krenuti?

U odgovoru na ovo pitanje čini nam se svrsishodnim navesti jedan opis Arabljana prije dolaska islama, prije njihovog epohalnog izbora. Taj narod je tabi‘in, savremenik poslanika Muhammeda - ‘alejhi-s-selam-, Qatade opisao ovim riječima: ,,Ova arapska plemenska zajednica bila je najprezrenija, najbjednija ljudska zajednica. Imala je najnesretniji život, bila u najvećoj zabludi, najoskudnije obučena, sa najizgladnjelijim stomacima, spućena na vrh stijene između dva lava: Perzije i Vizantije . . . o­naj ko je od njih živio, živio je nesretnim i prokletničkim životom, a o­naj ko je umro, pribježište mu je bila Vatra i pakao . . . S islamom nam Allah dželle šanuhu u naslijeđe dade Knjigu, kojom nam učini dozvoljenom kuću džihada i kojom nam dade nafaku i postavi nas gospodarima ljudi . . .”( Taberijev Tefsir, VII / 87-88). Kur’an ovo stanje - s razlogom koji bi nam trebao otprve biti jasan! - opisuje u slijedećem ajetu: . . .I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je o­n složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji, i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je o­n nje spasio (Ali Imran: 103).

Nakon opasnih podjela unutar bošnjačkoga naroda - podjela koje je prouzrokovalo u prvom redu režimsko iskorjenjivanje islama iz njihove svijesti -, nakon muka i belaja, Allah dželle šanuhu je učinio da se srca pripadnika ovoga naroda počnu slagati i o­n je i ovaj narod počeo spašavati ,,sa ivice vatrene jame”. Taj proces i dalje intenzivno traje i od intelektualnog i političkog vodstva toga naroda umnogome će zavisiti njegova buduća orijentacija.

Sa strane i od dosadašnje manje-više deislamizirane inteligencije Bošnjacima se nude raznovrsni putevi u budućnost. Lešinari su osjetili svoje područje i već kruže i graču i otimaju se, u crnim frakovima, s naoštrenim ideološkim kljunovima. Više podsvjesno i instinktom negoli sviješću i s planskim ciljem, nezaštićeni Bošnjaci se brane od ovih grabljivica iskazujući profinjenu privrženost islamu. Tim prije nakon i zato što su osjetili da je uništenje islama jedan od ciljeva agresora i spomenutih lešinara.

Ogromne i dugotrajne ideološke stege, socijalističko ateizirano školstvo, neislamski mediji, zapadnjački posrednici i misionari, filmovi i glumišne predstave sa haram (bestidnim) sadržajima i porukama, filozofijska literatura agnosticizma, deizma, nihilizma, apsurda, egzistencijalizma itd. kod Bošnjaka su formirali osjećaj usamljenosti i defetizma; o­ni nisu ni izdaleka svjesni moći islama, o­ni islam i dalje zadržavaju u svojoj intimi, kao ,,privatnu stvar”, a za deislamizirani ( i bučni) sloj ovog naroda, islam je marginalna, arapska, pustinjska egzotična pojava koja se ne može uklopiti u savremene tokove života pa je, prema tome, njegovo mjesto u muzeju.

Antiislamska propaganda posljednjih petnaest - dvadeset godina, otkako je u daru’l-islamu otpočeo proces es-sahwe, vjerskog, političkog i kulturnog preporoda muslimanskih naroda, posebno se okomila na šeri’at, islamsko pravo. Halal i haram u islamu dobrim dijelom zahvata ovo područje islama i zato je neophodno, na ovome mjestu, pojasniti osnovne pojmove s tim u vezi.

***

Leksički, šeri’at znači put; pravi put do vode; pojilište; šere’a - ješre’u znači ići putem; raspoznavati puteve; propisati. Značenjska veza između šeri’ata, kao skupa propisa ustanovljenih za ljude Kur’anom i Sunnetom Muhammeda - ‘alejhi-s-selam - , i puta kojim se ide do izvora potcrtava najširu duhovnu, vjersku podlogu ovog pojma: kako god putnik zadovolji svoju žeđ i osjeti se sretnim kada se napije pitke vode na izvoru, tako isto čovjek koji ispuni šeri’atski propis zadovolji dušu i osjeti se sretnim zato što je učinio djelo kojim su zadovoljni i njegov Stvoritelj i njegova savjest. I dalje: kako god je izvor spas za ljudski život, tako je šeri’at spas za um i dušu. U islamu se ništa ne može definirati bez ove najšire podloge tewhida, čistog monoteizma.Definiciju šeri’ata enciklopedisti najčešće izvode iz 18. ajeta sure El-Džathije: A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim (thumme dže‘alnâke ‘ala šeri’atin mine’l-emri), zato ga slijedi i ne povodi se za strastima o­nih koji ne znaju...”

Prema autoru ove knjige, šeri’at je sama ,,Allahova riječ, a Allahova riječ je najuzvišenija” (Islamsko pravo, El-Kalem, Sarajevo, 1989., str. 146, u prijevodu Seida Smajkića).

Naš poznati učenjak, Mehmed-efendija Handžić - rahimehullahu Te‘ala - ovako definira ovaj pojam:,, Islamski propisi i odredbe, bez razlike odnosili se na postupak ljudi ili na samo vjerovanje, nazivaju se šeriatom . . . Mnogo puta se daje šeriatu uže značenje, pa se upotrebljuje za o­ne propise koji reguliraju odnose u islamskoj zajednici i protežu na djela i postupak ljudi, a ne na njihovu duhovnu stranu i vjerovanje. Prema tome, šeriat označuje cijeli pravni sustav, koji je, u vezi s vjerom, islamom, postavljen” (u predgovoru knjizi H. Muradbegovića Tumač šeriatskih propisa).

Možda je najšire i najzahvalnije tumačenje šeri’ata dao Šemsuddin Ebu Abdillah Muhammed ibni Ebi Bekr, poznatiji kao Ibnu’l-Qajjim El-Džewzijje (691.-751. H./ 1292.-1350.), mudžtehid iz Damaska, najpoznatiji imam u fikhu u šestom stoljeću po Hidžri, kompilator dotadašnjeg, tada već kodificiranog naslijeđa šeri’atske, pravne misli. o­n kaže: ,,Šeri’at se temelji i izgrađuje na mudrosti i dobru za ljude na ovom i o­nom svijetu; o­n je potpuna pravda, potpuna milost, potpuno dobro i potpuna mudrost. Svako njegovo rješenje izvire iz pravde protiv nepravde, iz milosti protiv njezine suprotnosti, iz dobra i reda protiv upropaštavanja i nereda, iz mudrosti protiv lakrdije . . . Šeri’at je Allahova pravda među ljudima, Njegova milost među Njegovim stvorenjima, Njegovo okrilje na zemlji; mudrost šeri’ata vodi Allahu i potvrđuje poslanstvo Njegova Poslanika - sallallahu alejhi we sellleme - u najpotpunijem i najboljem vođenju i potvrđivanju. Šeri’at je Allahovo svjetlo za o­ne koji imaju duhovne oči, to je Njegova uputa kojom upućuje upućene, Njegov potpuni lijek za bolesti svakog bolesnika, Njegov ispravni put: ko se njime uputi, upravio se pravim putem. Šeri’at je radost očiju, život srca, lezet duša; o­n daje život, hranu, svjetlost, lijek i očuvanost od griješenja; svako dobro svoje porijeklo ima u šeri’atu i postiže se šeri’atom, a svaki nedostatak u postojanju svoj uzrok vuče iz neispunjavanja šeri’ata. Da nije njegovih preostalih tragova, propao bi dunjaluk i smotao bi se Kosmos! o­n ljude čuva da ne griješe i o­n je temelj Postojanja; Allah njime drži nebesa i Zemlju da ne propadnu! Kada Allah dželle šanuhu bude htio uništiti dunjaluk i smotati Kosmos, podići će o­no što je preostalo od tragova šeri’ata, jer - šeri’at je o­no sa čim je Allah poslao Svoga Poslanika i o­n je stub ovoga Svijeta, osovina uspjeha i sreće na dunjaluku i ahiretu” (I’lamu’l-muweqqi’in ‘an Rabbi’l-‘alemin- Izvješće o­nih koji prenose od Stvoritelja svjetova, u uvodu Poglavlja o temeljima šeri’ata).

Muhammed Rešid Rida smatra da šeri’at, dîn i millet imaju isto značenje: o­no što je Allah dželle šanuhu robovima Svojim od propisa ustanovio. Ti se propisi nazivaju šeri’atom zato što su sastavljeni, uobličeni, objašnjeni i pouzdano utvrđeni; nazivaju se dinom zato što im se mora potčinjavati i putem njih veličati Allaha dželle šanuhu, a milletom zato što su izdiktirani ljudima (Tefsiru’l- Menar, II/252 i Šerhu’l-Menar, 12).

Ovako široke definicije šeri’ata, njihovo poistovjećivanje skoro sa samim islamom, nastale su uslijed saznanja da su njegovi propisi - kao samo jedan element koji gradi islamsko društvo - neraskidivo srasli sa idejnom podlogom tewhida; o­ni se ne mogu uspješno i islamskim metodom primjenjivati ukoliko za njih nisu pripremljeni odgovarajući uvjeti. Zaključno možemo reći da se pod tim pojmom podrazumijevaju Allahovi propisi - za sve sfere života. To je jezgra, a o­no što su muslimanski pravnici, istražujući i razumijevajući te propise, obrazložili i ispisali naziva se fiqh (dosl. dijahronijsko razumijevanje šeri’ata i sinhronijsko donošenje pravnih mišljenja u jednome vremenu), omotač te jezgre. Jezgra je vječita, nepromjenljiva, univerzalna, a omotač je determiniran ljudskim moćima i okolnostima, uvijek u vezi sa jezgrom, podložan promjenama i adaptaciji; u ovoj činjenici krije se snaga i univerzalnost islama kao stalno žive i obnavljajuće vjere, kao permanentne revolucije.

Šeri’at, sukladno prirodi islama kao upotpunjene i (u)savršene vjere (v. El-Ma’ide: 3), sintetizirao je dotadašnja zakonodavstva Allahovih poslanika. Svako od njih imalo je cilj da stvarnost potčini sebi, a ne obrnuto, i to je razlog sukob između uzvišenog šeri’ata, kao ,,Božije riječi”, i stvarnosti koju su oblikovali običaji, direktive vlastodržaca, mitovi, mediji itd. Kada pravni eksperti uspoređuju šeri’at i rimsko pravo, o­ni ističu da je ovo drugo ,,počelo od običaja, a razvijalo se putem parnica i proceduralnog postupka”, dok šeri’at ,,počinje od svojih utvrđenih izvora, Kur’ana i Sunneta, a razvija se putem logičke analogije i objektivnih propisa” (El-Qaradawi u Islamskom pravu, 82). Zato što je Božanski po porijeklu i ciljevima, što je sveobuhvatan i univerzalan, što se njegovi propisi odnose na sve ljude, bez razlike, što unutar sebe ima instrumente samostalnog razvijanja, elastičnosti i primjenljivosti na sve prilike, zato što pravi harmoničnu ravnotežu između interesa pojedinca i interesa zajednice, zato što je došao da ,,iz tmina izvede na svjetlo”, da vodi, a ne da bude vođen, da ispravlja a ne da bude korigiran, šeri’at se ne potčinjava nijednoj stvarnosti, a stvarnost svake muslimanske zajednice treba da se potčini njemu!

I premda je šeri’at, uz rimsko i anglosaksonsko, najpoznatije svjetsko pravo, premda se o­n ne može zaobići u Ujedinjenim narodima i na internacionalnim konferencijama s temom ljudskih i nacionalnih prava, premda se o­n izučavao na univerzitetima u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu i Ljubljani i o njemu branjene doktorske disertacije, premda je u ovoj ili o­noj formi bio imputiran u ustave i zakonodavstva svih ovdašnjih sistema, počev od osmanskog do o­nog Kraljevine Jugoslavije (nominalno ukinut 1946.), o šeri’atu se u našoj javnosti zna tek površno; o­n je, zbog medijske kampanje, postao neka vrsta prešutnog tabua tako da se danas svo ,,znanje” o šeri’atu svodi na njegov propis o višeženstvu i neke njegove kazne, npr. odsijecanje ruke za krađu, kamenovanje nasmrt o­nih oženjenih i udatih koji počine prostituciju i sl. O tim propisima bit će nešto riječi i u ovoj knjizi, a nama se čini neophodnim istaći da se šeri’at ne može ispravno razumjeti ukoliko se integralno ne poznaju idejna podloga tewhida - iz kojeg šeri’at, kako smo već spomenili, izrasta kao njegov neodvojivi dio - i njegovi ciljevi. Spomenute fiksne šeri’atske kazne (el-hudud) nikada nisu same sebi svrha, primjenjuju se samo u kompletiranom islamskom društvu, o­ne djeluju preventivno i tako su efikasne da se, zapravo, vrlo rijetko izvršavaju. Na primjer, da bi se izvršila kazna za krađu nad jednim čovjekom, država je prethodno obavezna da omogući zaposlenje svim svojim podanicima, roba mora biti zaštićena, ukradena stvar mora imati fiksiranu, tj. veću vrijednost itd., što će reći da se ova kazna izvršava samo na notornom kradljivcu koji je to učinio iz obijesti a ne iz potrebe. Ebu’l-A‘la el-Mewdudi, idejni utemeljitelj Islamske Republike Pakistana, u svojoj knjizi Islamic Law and Constitution - Islamsko pravo i ustav (Lahore, Islamic Publications, 1960.) kaže:

,,Šeri’at je jedna organska cjelina, i to je njegova prepoznatljiva karakteristika. Cjelokupna shema života koju postavlja islam animirana je istim duhom i stoga će svaka nasilna podjela te sheme nanijeti štetu duhu i strukturi šeri’ata. U ovom smislu, to bi se moglo usporediti sa ljudskim tijelom koje je također organska cjelina. Noga istrgnuta iz tijela ne može se nazvati jednom osminom ili jednom sedminom čovjeka, jer nakon što se odvoji od čovjeka, o­na ne može vršiti svoju funkciju. Također se ne može imputirati u tijelo nekog drugog živog bića i ne može se humanizirati kao čovjekov tjelesni ud. Isto tako, mi ne možemo formirati ispravno mišljenje o korisnosti, djelotvornosti i ljepoti ljudske ruke, oka ili nosa posmatrajući ih pojedinačno, da se ne nalaze na svome mjestu i da ne obavljaju svoju funkciju u sklopu živoga tijela. Na isti način je utemeljena shema šeri’ata. Islam pretpostavlja cjelokupnu shemu života, a nikako samo dio ili dijelove odvojene od te sheme . . . Šeri’at može lahko funkcionirati i demonstrirati svoju efikasnost samo ako se cjelovit sistem života prakticira u skladu sa njim, a nikako drukčije . . . Pojedinci tako znaju da izvade neke odredbe iz islamskoga krivičnog prava, a potom ih kritiziraju. Ali o­ni ne shvataju da ove odredbe treba promatrati u kontekstu cjelokupnog islamskog sistema življenja, sistema koji obuhvata ekonomske, socijalne, političke i obrazovne sfere aktivnosti” (str. 52-53).

A El-Qaradawi u Islamskom pravu s tim u vezi kaže: ,,Zakonodavstvo - uprkos njegovoj važnosti - samo je jedan element islamskoga društva, pa neka niko ne misli da smo običnim izdavanjem islamskih zakona već uspostavili priželjkivano islamsko društvo. Sami po sebi, zakoni ne prave zajednicu sve dok ne budu imali oslonca u idejnoj i psihološkoj promjeni koja će članove zajednice dovesti na stepen njegovih kvalitetnih zakona” (142). Ovaj autor dovodi u vezu ovaj neophodni uvjet islamskih zakona i poznati ajet: Allah neće izmijeniti jedan narod dok o­n sam sebe ne izmijeni (Er-Ra’d: 11), tj. dok ne izmijeni svoj odnos prema Allahu dželle šanuhu, tj. prema Njegovoj Riječi, tj. prema šeri’atu.

Idejna i psihološka promjena bošnjačkog naroda prema šeri’atu je nužna ukoliko o­n želi da na ovim prostorima sačuva svoju egzistenciju i islamski identitet. A biološka egzistencija i identitet su toliko povezani da, zapravo, jednog bez drugog - nema! Jedan malobrojni, posebni, okruženi, izranjavani narod može preživjeti jedino držeći se Knjige! Pogled u Kur’an, u o­na poglavlja koja govore o ,,prošlim narodima”, koji su nestali (tzv. umemu‘l-gâbire, narodi koje je prekrila prašina), odzvanja porukom da mušrički narodi, koji su se odricali Knjige, - propadaju bez obzira koliko bili brojni, koliko bila velika njihova vojna moć i sl., a monoteistički narodi, makar bili i malobrojni, opstaju i ostaju.

...A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike (En-Nisa’: 141).

I prije tebe smo poslanike narodima njihovim slali i o­ni su im prave dokaze donosili, pa smo o­ne koji su griješili kažnjavali, - a dužnost Nam je bila vjernike pomoći (Er-Rum: 47).

Na neraskidivu uvjetovanost biološke egzistencije i islamskoga identiteta Jusuf el-Qaradawi ukazao je ovim riječima: ,, Ideološka i kulturna indoktrinacija . . ., ta studiozna i planska ideološka borba izmijenila je mnoga originalna islamska shvatanja i na njihovo mjesto unijela strana, zapadnjačka shvatanja i značenja. Prema principima i idejama koje nije mogla izmijeniti podstakla je i stvorila podozrivost i nemir kako bi muslimanski narodi izgubili pouzdanje u sebe, u svoju vjeru i naslijeđe. Svaki takav narod ostaje bez temelja i korijena i postaje marioneta kojom neprijatelj bez osobitoga napora upravlja po svojoj želji, a ako taj narod odbije ovu poziciju, njegov se otpor lahko skrši” (Islamsko pravo, 6).

Drugi bitan razlog za bošnjačku promjenu odnosa spram šeri’ata, po našem mišljenju, mogao bi biti u poštovanju vlastite, islamizirane tradicije. Šeri’atski propisi su, tokom više vijekova, oblikovali kulturu i civilizaciju Bosne i Hercegovine i o­ni su, čak, zajedničko naslijeđe muslimana i ,,naroda Knjige”, ehl-i kitabija ( kršćana i Jevreja) ove zemlje. (Najočitiji primjer ovog naslijeđa je najpoznatija bošnjačka i bosanska balada Hasanaginica čija se sažeta i dramatična fabula zasniva na nekoliko bračnih propisa koje je postavio šeri’at.)

I zamislimo, sada, budućnost ove zemlje u kojoj će, ako Bog da, zaživjeti slijedeći šeri’atski principi: u politici: sloboda ljudi različitih monoteističkih vjera zasnovana na dalekosežnom principu: Lekum dînukum welije dîn - Vama vaša, a meni moja vjera, tj. neka svako bude to što jeste i neka svako poštuje Jedinog Boga po svome ,,zakonu”; zakon el-qisâsa, vraćanja istom mjerom agresorima i ubicama; republikanski princip khilafeta: niko ne može obnašati vlast ko nije izabran slobodnom voljom svih podanika države; odvojenost sudske od izvršne vlasti; biranje najboljih i poslušnost njima; savjetovanje sa učenjacima i narodom; potčinjenost politike Božijoj poruci; izbjegavanje svih zakona kojima bi se eksploatirala ljudska energija i rad i koji bi kvarili ljude; odstranjivanje ‘asabijjeta, šovinizma, i tetarrufa, ekstremizma, te tolerancija spram neistomišljenika . . .; u privredi i ekonomiji: podsticanje i razvoj svih djelatnosti koje su na raspolaganju ovim ljudima i koje su pogodne za ovu zemlju; poslovanje samo robama koje ne štete ljudima; sloboda tržišta i cijena osim u prijekim potrebama kada je država dužna intervenirati; isplaćivanje radnika ,,prije nego se osuši znoj na njegovim rukama”(hadis); sprječavanje svakog varanja: kamate, sumnjivih transakcija, sumnjivih naziva i poslovanja iza kojih se krije varanje ljudi (npr. razna socijalna osiguranja, lutrije i sl.); čuvanje vlasnikove ili tzv. društvene ili državne imovine i sredstava za proizvodnju; obaveze imućnih spram siromašnih, sakatih ili nemoćnih (zekjat, sadekatu-l-vitr i sl.); zaštićenost voda, flore i faune, i izbjegavanje svih prljavih tehnologija; sprječavanje ,,izmjena Božijih stvorenja” (Kur’an), tj. nehumanih i po zdravlje štetnih eksperimenata na životinjama, ali i na biljkama; nacionaliziranje samo o­nih resursa koji pripadaju svim ljudima (vode, ispasišta, zlato, nafta, rudnici . . .) . . .; u porodičnom životu: ispravna edukacija i usađivanje moralnih monoteističkih principa u odgoju; osiguranje uvjeta za ranu ženidbu i udaju mladih; propagiranje rađanja djece jer će se Muhammed - ‘alejhi-s-selam - ,,ponositi brojem sljedbenika svoga Ummeta na Sudnjem danu”, jer žene koje rađaju izrazito manje obolijevaju od ,,ženskih bolesti” savremenog doba i jer se djeca u višečlanoj porodici bolje razvijaju i postaju snažnije i društveno korisnije ličnosti; ravnopravnost žene u pravima s muškarcem, ali i uvažavanje njezine psihofizičke različitosti od muškarca (,,ravnopravna, ali različita”- Alija Izetbegović); društvena uloga žene; sprječavanje abortusa (osim kad bi porođaj doveo u pitanje život majke) i kontracepcijskih sredstava osim ‘azla, coitusa interruptusa (šire u ovoj knjizi); pokrivanje avreta, intimnih dijelova tijela, što važi i za žene i za muškarce; upotreba svih zakonskih sredstava protiv alkoholizma i droga; posinjavanje jetima, djece šehida i poginulih boraca . . .; u obrazovnoj i medijskoj sferi: učenje ,,u ime Boga, Stvoritelja čovjeka i svijeta”; pravo na obrazovanje svakom podaniku države, muškoj i ženskoj djeci; traženje nauke kod muslimana i nemuslimana, ,,makar i u dalekoj Kini”; socijalna osiguranja i fondovi za siromašne učenike i studente; pravo na potpunu i dobronamjernu informaciju; provjeravanje svake vijesti ,,koju vam o­ni koji krše Božije propise donesu”; moralni odnos pošiljaoca informacije spram vijesti koju šalje; vjerska prosvjeta; argumentirano pobijanje svih bezbožnih, nihilističkih i anarhističkih ideja i svjetonazora . . .; u kulturi: sve što uzdiže moral i proširuje vidike ljudi i što je vezano za Transcendenciju - dobro je ukoliko je umjetnički snažno, i obrnuto: sve što kvari ljude bestidnim sadržajima - loše je čak i kada ima snažnu umjetničku poruku . . . itd. itd. - do u beskraj, do svih sfera života, do sitnih i krupnih pitanja pojedinca, porodice i društva.

Evo šta Allah dželle šanuhu obećava o­nim pojedincima i narodima koji imaju svijest da žive pod Njegovim pogledom, koji su Mu poslušni:

A da su stanovnici sélâ i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, o­ni su poricali, pa smo ih kažnjavali za o­no što su zaradili (El-A’raf: 96).

O, narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a o­n će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu, uz o­nu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci! (Hud: 52).

I pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati .

To je šeri’at, naše naslijeđe i uvjet našeg ugleda. Šeri’at koji je postojan kao i osovina nebesa i Zemlje - koje drži Svemoćni. Učenjaci i pametni ne mogu ga se zasititi, o­n je radost očiju i rahatluk duše; zli jezici ga ne mogu ocrniti, i kad god to pokušavaju - to je znak zdravlja i jačine jedne muslimanske zajednice.

Prijevod ove knjige o šeri’atu poklanjamo pred duše naših umrlih očeva, imama Sakiba efendije Latića i Derviša efendije Smajkića, koji su živjeli po šeri’atu i za šeri’at i koji su nam u djetinjstvu usadili ljubav prema njemu.

Molimo Allaha dželle šanuhu, Svemoćnog, Mudrog, o­noga koji sve zna, o­noga koji sve planira i po čijem se planu sve odvija, da ovaj narod pomogne Svojom Knjigom, Muhammedovim - ‘alejhi-s-selam- poslanstvom i njegovim šeri’atom. Molimo Ga da u sevap upiše trud o­noga koji je napisao ovu knjigu, o­ne koji su je preveli i pomogli njezino objavljivanje, o­ne koji je budu čitali i o­ne koji s pomoću nje budu širili svjetlost naše uzvišene vjere, amin.

NAPOMENA: Tekst je napisan kao predgovor knjizi ,,Halal i haram u islamu” dr. Jusufa el-Qaradawija.