Šta je hidžab?  

 (Mary C. Ali)

"Zašto muslimanke moraju nositi hidzab?” Ovo pitanje jednako postavljaju kako nemuslimani, tako i muslimani. Za mnoge žene, to je najbolji test za muslimanku.

Odgovor na pitanje je vrlo jednostavan – muslimanke nose hidžab (pokrivanje kose i tijela) jer im je Allah tako rekao.

“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je.”(Kur'an 33:59)

Drugi sekundarni razlozi uključuju potrebu za čestitošću kod muškaraca i žena. Samo tako mogu i jedni i drugi biti vrjednovani na osnovu svoje inteligencije i sposobnosti, a ne izgleda i seksualnosti. Jedna Iranka srednjoškolka je rekla: "Mi želimo spriječiti muškarce da nas gledaju kao seksualne predmete, kao što su uvijek činili. Želimo da o­ni ne primjećuju naš izgled, nego da obraćaju pažnju na našu ličnost i um. Želimo da nas uzimaju ozbiljno i da nas tretiraju kao sebi jednake, a ne da ih privlačimo zbog našeg tijela ili fizičkog izgleda."

Žena muslimanka koja nosi hidžab zapravo daje predstavu o svom identitetu. Svako ko je vidi, znat će da je o­na muslimanka i da ima dobar i moralan karakter. Mnoge muslimanke koje su pokrivene su pune digniteta i samopovjerenja; osjećaju zadovoljstvo kada se prepoznaju kao muslimanke. Kao čestita i čista žena, o­na ne želi da njena seksualnost bude dio njene interakcije sa muškarcima ni u najmanjoj mjeri. Žena koja nosi hidžab skriva svoju seksualnost, ali dozvoljava da njena ženstvenost dolazi do izražaja.

Pitanje hidžaba za muslimanke je stoljećima bilo kontraverzno pitanje i vjerovatno da će tako nastaviti i u budućnosti. Neki učenjaci ne smatraju da je potrebno diskutovati o ovom pitanju i smatraju da je potrebno i pokrivanje lica, dok većina zastupa mišljenje da to nije obavezno. Srednje rješenje zastupaju o­ni koji kažu da uputstva nisu toliko precizna, te da su otvorena za individualnu ocjenu u zavisnosti od situacije. Poslanikove supruge su bile obavezne pokrivati lica da muškarci ne bi o njima razmišljali na seksualan način, pošto su o­ne bile “majke pravovjernih”, ali ova obaveza se ne odnosi na ostale žene muslimanke.

Riječ “hidžab” dolazi od arapske riječi “hadžeba”, što znači: sakriti od pogleda. (sprijeciti, ograditi, zastiti) U današnje vrijeme, hidžab je čestit način pokrivanja žene muslimanke. Sada je pitanje do koje mjere je obavezno pokrivanje?

Kur’an kaže:

“Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna o­no što o­ni rade.
A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim o­noga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim…” (Qur'an 24:30-31)

Ovi ajeti iz Kur’ana sadrže dvije glavne naredbe: (1) Žena ne bi trebalo da pokazuje svoju ljepotu ili ukrase, osim ako se to desi slučajno (npr. ako vjetar puše u njenu odjeću); i (2) treba da pokrije: kosu, vrat i grudi.

Islam nema fiksnih standarda vezanih za stil oblačenja ili vrstu odjeće koju muslimani moraju nositi. Međutim, postoje neki uslovi:

Prvi od ovih uslova je vezan za dijelove tijela koji moraju biti pokriveni. Islam ima dva izvora za uputstva i pravila: kao prvo, Kur’an, objavljena riječ Allahova, a kao drugo – Hadis ili tradicija Poslanika Muhammeda (s.a.w.s) kojeg je Allah odabrao da bude uzor cijelom čovječanstvu. Citat koji slijedi je iz tradicije Poslanikove:

"Aiša, r.a., prenosi da je Esma (kćerka Ebu Bekra r.a.) došla Allahovom Poslaniku noseći tanku odjeću. o­n joj je prišao i rekao: “O Esma! Kada djevojka dobije prvu menstruaciju, nije pravilno da o­na pokazuje išta drugo osim ovog i ovog. A o­n je pokazao na lice i ruke.”

Drugi uslov je širina. Odjeća mora biti dovoljno široka da ne ocrtava oblik ženskog tijela. Jedan od poželjnih načina da se pokrije oblik tijela je obući haljinu/mantil preko ostale odjeće. Međutim, ako je odjeća dovoljno široka, dodatna haljina/mantil nije neophodan.

Debljina odjeće je treći uslov. Odjeća mora biti dovoljne debljine da ne pokazuje boju kože koju pokriva ili oblik tijela. Poslanik Muhammed je rekao da će u kasnijim generacijama njegovog Ummeta biti “žena koje će biti obučene, ali ipak gole.”

Još jedan uslov jeste sveukupni izgled digniteta. Odjeća ne smije privlačiti poglede muškaraca na ženu. Ne bi trebalo da bude sjajna i preupadljiva tako da svako primjećuje i odjeću i ženu.

Često se zaboravlja da je moderno zapadnjačko oblačenje zapravo novi izum. Ako pogledamo odijevanje žena do samo prije 70 godina, vidimo odijevanje koje je slično hidžabu. Ove aktivne i marljive žene Zapada nisu bile ograničene odjećom koja se sastojala od dugih haljina i raznih oblika pokrivanja glave. Muslimanke koje nose hidžab ne osjećaju da je to nepraktično i da im smeta u njihovim aktivnostima u životu.

Hidžab nije samo odjeća koja pokriva, nego – što je još važnije – to je ponašanje, stav, govor i izgled u javnosti. Odjeća je samo jedan dio cjelokupne ličnosti.

Osnovni uslovi koji su propisani za odjeću žene muslimanke se primjenjuju i na odjeću muškarca, a razlika je većinom samo u stepenu pokrivanja. Čestitost zahtijeva da muškarac pokriva područje od pupka do koljena pred svim ljudima, osim pred svojom suprugom. Odjeća muškaraca ne treba da liči na žensku odjeću, niti treba da bude uska ili provokativna. Musliman mora da se oblači tako da pokaže svoj identitet muslimana. Muškarcima nije dozvoljeno nositi zlato ili svilu. Međutim, i jedno i drugo je dozvoljeno ženama.

I za muškarce i za žene, uslovi odijevanja ne predstavljaju ograničenje, već put do formiranja društva koje funkcioniše na ispravan, islamski način.

NAPOMENA: Preuzeto sa hidzab.com