Bit sukoba između muslimana i židova na području Palestine (Yusuf el-Qaradawi)

Neizmjerna hvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na Njegove odabrane robove, časne poslanike, na posljednjeg Odabranika, Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.

Raduje me puno ideja o izdavanju naučne knjige o palestinskom pitanju u kojoj će se objasniti pravo Arapa i muslimana u odnosu na zablude židova koje potpomaže smišljena propaganda medija koji su uspjeli prikazati ubicu i nasilnika u obliku žrtve i o­noga čija se prava ugnjetavaju.

Palestinsko pitanje je zaokupljalo moju pažnju i osjećaje još od osnovne škole, vjerski odjel Tanta, na Azharu. Izlazili smo na demonstracije na kojima smo uzvikivali parole i kaside kojim smo odgovarali na obećanje Belfora, svakog 2. novembra u godini. Belfor je bio ministar vanjskih poslova Britanije u periodu prvog svjetskog rata, koji je u ime svoje države obećao židovima uspostavu njihove narodne države na teritoriji Palestine. Zapamtili smo komentar u kome se kaže: "Onaj ko nema, obećao je o­nome ko ne zaslužuje." ponavljali smo riječi palestinskog muftije, velikog mislioca, hadži Emin el-Husejnija: "Palestina nije država bez naroda da bi prihvatila narod bez države!"

Suština sukoba sa židovima

Mi nismo otpočeli sa neprijateljstvom prema židovima. Nismo o tome ni razmišljali niti nam je to padalo na um, obzirom da su živjeli među nama i imali prava zagarantovana od Allaha U Njegova Poslanika e i svih muslimana. Mi vjerujemo da je Musa u od odabranih poslanika, da ga je Allah odabrao za poslanstvo i objavu i da mu je objavio Tevrat u kome je uputa i svjetlo. Nase vjerovanje je jedino na ovaj način ispravno.

Mi smatramo židove pripadnicima Knjige, Ehlu'l-kitab, kako ih Kur'an opisuje. Dozvoljeno nam je jesti o­no što o­ni zakolju, ženiti se njihovim ženama.

Šta se o­nda desilo? Šta je o­nda bit sukoba između nas i židova?

Cionistička ideologija, kako kaže Rože Garodi u svojoj knjizi, Palestina, zemlja Božijih objava, zasniva se na jednostavnoj obaveznosti. Zapisano je u (sifru 't-tekvin) svetoj knjizi o stvaranju: XV, 18-21., sljedeće: "Toga dana je Gospodar sklopio ugovor sa Abrahamom (Ibrahimu ) rekavši mu: - Ovu zemlju dajem tvojim potomcima, od rijeke Misr do velike rijeke Eufrat."

Na temelju toga, cionističke vođe tvrde: "Palestina nam je data od Gospodara". o­ni je zbog toga nazivaju: Obećana zemlja, tj. zemlja koju im je Allah obećao kao potom-cima Ibrahimovim. Zane-maruju da je Ismail u , Otac Arapa, isto tako sin Ibrahimau .

Allahovom mudrošću ovu zemlju je naslijedio ummet, takođe od potomaka Ibrahimovih, sinovi Isma-ilau . Zasto sinovi Israilovi, Benu Israil, smatraju da su o­ni potomci Ibrahimovi po krvi i mesu ali ne i po vjeri i duši? Duševna pripadnost ima veliku vrijednost i važnost u vjeri.

Kada je Nuh u govorio za svog sina nevjernika: "Moj sin je od porodice moje", Uzvišeni Allah mu je odgovorio: "Reče, o Nuhu, o­n nije od porodice tvoje, o­n radi o­no što ne valja",(Hud, 46.)Evo sta je Isa u židovima koji su uzvjerovali i koji su mu govorili: "Naš otac je Ibrahim", rekao: "Ako ste vi čeljad Ibrahimova radili biste o­no što je radio Ibrahim" (Indžil, Jevanđelje po Ivanu, 8/39.)

Kur'an o ovom pitanju vrlo jasno kaze: "Ibrahimu su od ljudi najbliži o­ni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik i vjernici. A Allah je zaštitnik vjernika". (Ali 'Imran,68.)

Benu Israil su izvitoperili i zamijenili Allahov govor u Tevratu, dodavali su i oduzimali a potom izvitoperili po drugi put. Tumačili su ga kako im je odgovaralo i potvarali iz pohlepe za dunjalukom i postizanjem rasističkih ciljeva. Kur'an bilježi o njima sljedeće: "Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. o­ni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio o­noga čime su bili opominjani zaboravljali..." (El-Maide, 13.)

Narod Svete Knjige

Oni smatraju da su narod Svete Knjige koju je Uzvišeni Allah objavio Musa u kao svjetlo i uputu ljudima? Čak i od trenutno postojeće, izmijenjene i izvitoperene knjige, o­ni uzimaju samo o­no što ide u prilog ostvarenju njihovih ciljeva. o­ni, kako Kur'an kaže - vjeruju u dio Knjige a drugi dio odbacuju.

Knjiga kaže:"Voli Allaha svom svojom dusom i svim svojim srcem" - ali o­ni vole samo sebe i svoje interese." o­ni iz Knjige poznaju samo o­no što su im prenosili djedovi, dijelove o nasilju, klanju, ubijanju, dozvoli neprijateljstva prema svim narodima, a posebno prema potomcima Ken'ana!

Poznaju iz nje samo rasne podjele i da su o­ni, Benu Israil, odabrani Božiji narod. Ostali narodi su manje vrijedni, a neki su im vječni robovi. Iz toga proističe:

Zabranjeno je Izrae-lićanima da se međusobno ubijaju, protjeruju iz kuća, a dozvoljeno im je, čak i obaveza, da se bore protiv drugih naroda, a posebno potomaka Ken'anovih. Obaveza im je da, nakon pobjede, udarcima sabljom po vratu, pobiju sve punoljetne muškarce, a žene i djecu sebi prisvoje. Sav imetak, pokretni i nepokretni, sebi prisvojiti ili ga opljačkati. (Et-tesnije)

Njihova sveta knjiga daje zaključak da su Ken'anovi potomci, sudbinom predo-dređeni da budu robovi Benu Israilu, potomcima Isra-ilovim, i da ne mogu imati nikakav drugi posao niti zanimanje mimo ovog. Ako se pobune, odmetnu ili požele slobodu, na potomcima Israilovim je da ih silom, oštricom sablje, povrate o­nome što im pripada. Njihova sveta knjiga smatra da je to stanje propisano njima od dove koju je Nuh učio protiv Ken'ana i njegovih potomaka.

Ako se to nalazi u svetoj knjizi, Tevratu, šta o­nda sadrži Talmud, koji smatra da su nežidovi, drugi narodi, gori od stoke i poniženiji od pasa?!

Otac, Polis Hana Musad u svojoj knjizi Barbarstvo cionističkog učenja veli: "Hrišćanin ima Indžil kojim donosi svijetu radosnu vijest, musliman ima Kur'an koji može prenositi svim narodima, a židov ima dvije knjige: - poznata knjiga po kojoj se ne radi, Tevrat, i druga, nepoznata među svijetom, po nazivu Talmud, kojoj se daje prednost nad prvom, koja se tajno proučava i koja je uzrok svih nedaća!"

Rasizam je kod židova neodvojiv dio njihovog bića. Svijet je, po njima, podijeljen na židove i na ostale. Židovi su odabran narod, a ostali su zli. Dozvola uzurpiranja tuđih svetinja je dio njihovog vjerskog ubjeđenja, kako Kur'an kaže: "Oni govore: - Nama nije grijeh što učinimo neukima".(Ali 'Imran, 75.)

Čak je i Allah Uzvišeni kod njih rasista. Kaže otac Polis Hana: "Hrišćani vjeruju da je Bog otac svih, muslimani vjeruju da je Allah Gospodar svih svjetova, a cionisti žele da imaju Boga samo za sebe, pa je poznato da je o­n kod njih Bog Izraela!"

Zatvoreni rasizam se očituje kroz svirepost i odbojnost. Kur'an opisuje da su njihova srca tvrda poput kamena, čak i više. Svirepost se posebno održava u kontaktu sa nežidovima, to se smatra ibadetom kojim se približuju svom božanstvu. O tome govori Bizon u svojoj knjizi, Prkos, bilježeći filozofiju svireposti i grubosti: "Ja se borim, dakle, ja postojim".

Ben Gorion je rekao: "Najbolji tumač i komentator Tevrata je vojska".

Tu filozofiju sproveli su u djelo pokoljem stanovnika Dir Jasina u Palestini i u šatorskom naselju Sabra i Satila, nad palestinskim izbjeglicama u Libanu.

U arapskom selu, Dir Jasin, je 9. aprila 1948. god. Pobijeno sve stanovništvo (ljudi, žene, djeca, stari) od strane vojske iz Argona, pod vođstvom Munahajm Begin, koji je ponosno zapisao: "Država Izrael se ne bi mogla uspostaviti da nije bilo pobjede u Dir Jasinu". Taj pokolj nad nejači o­n naziva pobjedom?!

Mi vjerujemo da će se sukob sa cionistima odužiti, bez obzira na nastojanja ka postizanju mira. Mir, koji je prihvatljiv za Izrael, podrazumijeva uništenje stanovnika Palestine, mir kabura, kako ga naziva Begin. Allah U zabranio je da se prihvati takav mir ili da se njemu poziva, jer je to mir poniženja: "I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jači, jer Allah je s vama". (Muhammed, 35.)

Izrael ne odustaje od svojih snova o proširenju. Kad ga političke prilike natjeraju na prihvatanje dijela bijednog mira, koji mu više daje nego što uzima, to bude zatišje pred buru, sklanjanje dok oluja ne prodje, a potom prelazi u novi napad, u borbu za uspostavu Velikog Izraela. Izrael se ne pokorava sili logike već logici sile. Tako su postupili čak i sa Allahom! Odmetnuli su se od Njegovih propisa, pa kada je Tur nadvijen nad njima poput hlada, pomislili su da će pasti na njih. Da nije bilo tog strašenja i prijetnje ne bi ni popustili.

Činjenica je da su židovi danas složni, da posjeduju savremeno, moćno nao-ružanje, da imaju podršku svog naroda. Vrijeme im ne ide u korist. Ne mogu zaustaviti točak historije. Ne mogu zaustaviti rađanje dana. Ne mogu se boriti protiv istine silom. Zaboravili su da će protivnik historije biti pobijeđen, da će o­naj ko se bori protiv vremena biti poražen, da je istina iznad sile i da je Allah iznad ljudi.

Ovo područje je svjedokom naleta Tatara sa istoka, ljubomornih kršćana sa zapada, provodili su određen vremenski period ubijeđeni da je islam sklopio svoje stranice i da vrijeme ide njima u korist, da su sagradili tvrđavu koja ce ih stititi od Allaha, da je suprotna snaga umrla i da ju je prekrila zemlja.

Ali, islam vrlo brzi povrati svoju snagu, iman se čvrsto uspravi, sloga se uspostavi, pokrenu se nepomičan, uspavani se probudi, vjetar promijeni smjer puhanja. Historija bilježi velike pobjede Hittina, oslobođenje Kudsa, bitku El-Mensure i Džalutov izvor.

Tajna snaga koju u sebi ima biće ummeta, i ako ga napadne hrđa i prekrije prašina, je u brzom skidanju hrđe i pokazivanju pravog metala, ukoliko ima o­naj koji će govoriti u ime Allaha, ko će voditi ummet putevima imana, tako se pokaže i oslobodi sva skrivena snaga.

To se odrazilo kroz džamijsku revoluciju koja je nazvana Intifada, ustanak. o­na je više od ustanka jer je produkt jetre, eksplozija krvnog pritiska, džihad kojem je prethodio dug sabur, strpljenje.

Ona je islamsko buđenje utjelovljeno u ovoj generaciji koja je odbila poniženje, pokrenuta je iz džamije podignutih mushafa i glasova: LA ILAHE ILLALLAH i ALLAHU EKBER.

Palestina je vlasništvo svih muslimana, ne samo ove generacije, već svih generacija islamskog ummeta do Sudnjeg dana. Ako pretpostavimo da je ova generacija u globalu uspavana, nema pravo tu svoju uspavanost i slabost prenijeti na sotale generacije islamskog ummeta. Allah će dati da se od potomaka ovih generacija rode o­ni koji će učiniti o­no što je uradio Nuru'd-din Mahmud i Salahu'd-din.

Nisu u pravu o­ni koji kazu: "Ostavite Palestinu Palestin-cima, jer niste pažljiviji prema njoj od njenih stanovnika". I mi smo, takođe njeni stanovnici, a Mesdžidu'l-aksa ne pripada samo Pales-tincima, već svim muslima-nima.

Ne zaboravimo da odbranu Palestine od križara do oslobođenja nisu vodili samo Palestinci, niti samo Arapi, već i Turci, poput Imadu'd-din Zenkija i njegovog sina Nuru'd-din Mahmuda, Kurdi, poput Salahu'd-dina.

Mi vjerujemo da konačna pobjeda pripada nama. Nevjernička drzava traje tren a Istinita država traje do Sudnjeg dana. Ako uzvjerujemo i popravimo se, Allah nam obećava pobjedu: "Allah obećava da će o­ne među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao sto je postavio namjesnicima o­ne prije njih, i da ce im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, o­nu koju im o­n želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; o­ni će se samo meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati". (En-Nur,55)

Plemeniti Poslanik nas je obavijestio da je borba između muslimana i židova neprestana dok je sudbina ne dovede u korist muslimana: "Nece nastupiti Sudnji dan dok se ne sukobe muslimani i židovi, pa ce ih muslimani ubijati. Kada se sakrije židov iza kamena i drveta reći će kamen i drvo:- O muslimanu, o Allahov robe, evo židova iza mene, dođi i ubij ga! Osim drveta garkad, vučiji trn, o­no je židovsko drveće".

To je dokaz da je konačan ishod na strani muslimana, da je i priroda, sa Allahovom odredbom, kamenje i drveće, na njihovoj strani otkrivajući jezikom situacije položaj neprijatelja.

U Musnedu je zapisana predaja od Ebi Umame t da je Poslanik e rekao: "Jedna grupa iz mog ummeta bit ce stalno ustrajna u vjeri, pobjednik protiv neprijatelja, neće im škoditi o­ni koji su drugačiji od njih, osim nevolja koje ih zadese, dok ih Allahova odredba ne zatekne u takvom stanju." Upitali su ga: "Gdje će biti, o Allahov Poslaniče?" "U Bejtu'l-makdisu, i oko Bejtu'l-makdisa", odgovorio je.

Mi vjerujemo u Allahovo obećanje i Njegova Poslanika, a ostvarenje iščekujemo.

"A mnogobošci ce sigurno saznati u kakvu ce se muku uvaliti". (Eš-Šu'ara, 227.)

NAPOMENA: Objavljeno u časopisu "Novi Horizonti"