ŽIVOT POSLIJE SMRTI

Ebu Hamid Muhammed ibn Muhammed ibn Muhammed EL-GAZALI


S arapskog preveo: Ismail Ahmetagić

Sarajevo 1995

PREDGOVOR

Ebu Hamid Muhammed ibn Muhammed ibn Muhammed El-Gazali, je jedan od najpoznatijih islamskih učenjaka. Prozvat je ,,ukrasom vjere" zejnu-d-din, mada je više poznat po tituli ,,autoritet islama" hudždžetu-l-islam. Ova titula po najviše mu je data stoga što je on islamsko učenje branio od raznoraznih napada koji su dolazili kako iz vana tako i iznutra tj. kako od strane propagatora raznoraznih neislamskih učenja i ideologija, tako i od strane naivnih i neukih tumača islama.

Rođen je u Tusu. u Horasanu pored današnjeg Mešheda 450. godine po hidžri. Po predaji. njegov otac je bio poprilično siromašan. Uz to, bio je izuzetno dobar čovjek. Trošio bi ono što bi zaradio vlastitim trudom i radom. Dosta vremena je odvajao da bi se družio sa učenim Ljudima od kojih je sticao znanje. U granicama svojih mogućnosti bio im je na usluzi. Često je posjećivao sufijske skupove jer ga se to posebno dojmljivalo i djelovalo na njega. Sa suzama u očima je molio Uzvišenog Allaha da mu podari sina koji bi bio poput tih sufija.

Uzvišeni je udovoljio toj njegovoj molbi i darovao mu dva sina, Muhammeda i Ahmeda. Muhammed je postao jedan od najpoznatijih islamskih učenjaka, koji je usmenom i pismenom riječju, te vlastitom praksom objedinjavao put istine. A Ahmed je bio sufija. čiji su govori i predavanja plijenili pažnju slušalaca. Međutim, njihov otac nije doživio niti dočekao da mu sinovi postignu ono što su postigli, jer je umro dok su oni bili još vrlo mladi. U oporuci zamolio je jednog svog prijatelja, suflju, da se prihvati odgoja i obrazovanja njegovih sinova, davši mu pritom ono nešto ušteđevine što je imao. Tako je. nakon očeve smrti, prvi Gazalijin učitelj bio čovjek, koji je bio sufija. On i njegov brat Ahmed kod njega nisu mogli dugo ostati, jer se imetak koji je njihov otac ostavio brzo potrošio, a njihov učitelj je i sam bio siromašan. Tad im je on (učitelj), preporučio, da školovanje nastave u jednoj od medresa u kojoj im je medresa obezbjeđivala ono što im je potrebno.

Ahmed se od svoje mladosti posvetio tesavufu, i izrastao u izvrsnog profesora, čija su predavanja u jednoj od bagdadskih džamija bila izuzetno posjećena od strane studenata.

Što se tiče Muhammeda, on je u Tusu nastavio studij fikha (islamskog prava). Zatim je, sa nepunih dvadeset godina, nastavio školovanje u Džurdžanu. Odatle se ponovo vraća u Tus, a potom odlazi u Nejsabur, gdje pohađa ,,Nizamiju". u kojoj je tada predavao poznati islamski učenjak Ebu-l-Muavi Abdu-l-Melik El-Džuvejni, poznat kao imamu-l-haremejn. Tu studira osnove islamskog prava (usuli-fikh), islamskog prava (fikh), dijalektiku, logiku, filozofiju i drugo. Nakon smrti svoga profesora, Gazlija napušta Nejsabur i odlazi u Bagdad, prijestonicu abasidskog hilafeta. Tu stupa u vezu sa velikim vezirom Nizamu-l-Mulkom, koji ga dočekuje sa počašću i povjerava mu katedru na bagdadskoj Nizamiji.

Četiri godine drži predavanja i dobiva znanje iz raznih oblasti i piše djela. Zatim odlazi u Hidžaz, obavlja hadž. odatle ide u Siriju, Damask i po nekim predajama u Aleksandriju. Odatle se vraća u rodni Tus. da bi ga kasnije Nizamu-l-Mulkov sin Fahrudin privolio na to da preuzme katedru u Nejsaburu. Nakon čega se ponovo vraća u Tus gdje osniva tekiju, i ostatak života provodi u školovanju sufijskog kadra, pisanju djela i ostalim ibadetima. U rodnom gradu Tusu je i preselio na ahiret 505. godine po hidžri.

Za svog relativno kratkog života imami Gazali je napisao izuzetno velik broj, što dužih što kraćih djela iz različitih oblasti. Neka od njih su štampana što na arapskom što u prevodima na druge jezike. neka su još u rukopisima po raznim javnim i privatnim bibliotekama širom svijeta, a neka su zagubljena i nestala. Mnoga njegova djela ubrajaju se u reprezentativnu literaturu iz pojedinih oblasti islamske duhovnosti. Svakako. najpoznatije njegovo djelo Ihjau ulumu-d-din. pored kojeg ćemo spomenuti još samo neka. kao što su: Tehafutu-l-felasife, El-Munkizu mine-d-dalal, Miškatu-l-envar. Mi'jaru-l-ilmi fi fan el-mantik, Mizanu-l-amel. Fejselu-t-tefrika bejne-l-islami ve-z-zindika, El-Kisasu-l-mustekim. El-Mustaksa. Još za vrijeme svog života imami Gazali je stekao izuzetnu popularnost i slavu. Od samog početka. njegova djela su prepisivana, čitana. studirana i komentarisana. Ni u jednom periodu nije se gubio interes za njegova djela sve do današnjeg dana, šta više. kad god bi u islamskom svijetu došlo do značajnijih kretanja Gazalijina djela su bivala nezaobilazna literatura koja je svojim porukama u manjoj ili većoj mjeri uticala na tokove tih kretanja. I na našim prostorima Gazalijina djela su nailazila na izuzetna interesovanja. U ranijim periodima ona su izučavana na arapskom jeziku i kroz usmenu predaju dolazila do šire publike.

U posljednje vrijeme sve je veći interes za prevođenjem njegovih djela i na naš jezik. Što se tiče samog djela ,,Zivot poslije smrti", za prevod nam je poslužilo njegovo izdanje na arapskom jeziku ,,E-d-durre el-fahire fi ma'rifeti ulumi-l-ahire", štampano u Bagdadu 1976. godine. Djelo u kratkim crtama obrađuje pojedina Ljudska stanja, prilikom umiranja. život u kaburu, zatim smak svijeta, ponovno proživljenje i opis pojedinih stanja na sudnjem danu. Sve je to obrađeno u kratkim crtama na jedan zaokružen način. Za detaljniju obradu ovih tema bilo bi potrebno daleko više prostora. One su doduše, utvrđivane i razrađivane u detalje u pojedinim djelima islamskih učenjaka, bilo u zasebnim knjigama bilo u kontekstu važnijih djela. Po nama, najbolju analitičku obradu ovih tema dao je Ibn Arebi u pojedinim poglavljima ,,Futuhata". Ovo Gazalijino djelo nema nekih ambicija do da najširoj čitalačkoj publici ponudi ozbiljna znanja o pomenutim temama, a za one koji o tome žele više saznati neka potraže u islamskoj literaturi objavljenoj prije svega na arapskom jeziku. Ovo je jedno od prvih djela na našem jeziku koje islamsko viđenje života obrađuje u ovom obimu i na jedan zaokružen način. Doduše u ovom djelu nisu obrađene teme o džennetu i džehennemu. teme koje predstavljaju logički nastavak obrađenih tema. Nadamo se da nećemo dugo čekati prevođenje djela koje obrađuje i pomenute tema.
Prevodilac

BISMILLAHI-R-RAHMANI-R-RAHIM

Hvala Allahu koji je samo Sebe odlikovao time, da vječno ostane, koji je odredio da sve osim Njega jednog dana nestane, koji je učinio da smrt čeka kako kjafire tako i muslimane, koji je u Svom znanju odredbe raščlanio, odredivši da ahiret dođe poslije, kad za to obećani dan bude svanuo, učinivši to od Svojih stvorenja jasnim onima kojima je On htio, kojima je tu počast učinio.
Neka je Aliahov blagoslov na našeg sejjida Muhammeda, poslanika Sveznajućeg Vladara, na njegovu porodicu i njegove ashabe, koje je Uzvišeni posebno odlikovao time, što im je u Kući spasa obilne blagodati pripremio.

A zatim,

Uzvišeni Allah je rekao: "Svaka duša smrt će okusiti!" (Kur'an 3;185 / 21;35 / 29;57) To se navodi na tri mjesta u Njegovoj Časnoj Knjizi. Time Uzvišeni želi ukazati na smrt triju svjetova: umire ono što se svrstava u svijet dunjaluka, umire ono što se svrstava u svijet "melekuta" i umire ono što se svrstava u svijet "džeberuta".

U svijet "dunjaluka" ubraja se Adem (a.s.) i njegovo potomstvo, te sve tri vrste životinja, u svijet "melekuta" ubrajaju se Ijudi i džini a u svijet "džeberuta " ubrajaju se odabrani meleci.
Uzvišeni Allah veli:" Allah odabirs poslanike među melecima i ljudima"(Kuran 22;75).
U te odabrane meleke spadaju kerubijjuni, nosioci Arša i stanovnici šatora veličanstva, koje Uzvišeni spominje i hvali u Svojoj Knjizi, gdje kaže.
"A oni koji su kod Njega ne zaziru od toga da Mu robuju, i ne zamaraju se, hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju "(Kur'an 21; 19).
Oni su stanovnici dženneta i na njih se odnose riječi Uzvišenog:
"...zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ako bismo to činili' (Kur'an 21;17).
Čak i oni, na ovako visokom položaju kod Allaha, umiru. Ono o čemu ću ti najprije govoriti jeste dunjalučka smrt. Ako vjeruješ u Allaha, Njegovog poslanika i Sudnji dan, imaćeš sluha za razna stanja koja ti budem izlagao i opisivao.

Ja ću ti za sve to navoditi jasne dokaze.
Allah mi je svjedok za ono što ću ti reći.

Potvrda mome izlaganju može se naći u Kur'anu i onome što je pouzdanom predajom prenešeno od Vjerovjesnika (s.a.v.s.).