 |
Advokati
Pjesme Sandžaka Sandžački
gradovi

POVRŠINA: 8,687
kvadratnih kilometara.
STANOVNIKA:
530,000.
GLAVNI GRAD:
Novi Pazar.
GRANIČI
SE SA:
Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Albanija i Kosovo.
OPŠTINE:
Novi Pazar,
Tutin, Sjenica, Prijepolje, Priboj, Nova Varoš, Bijelo Polje, Rožaje,
Plav, Pljevlja i Berane.
STANOVNIŠTVO - BOŠNJAKA U OPŠTINAMA:
Tutin
99%
Rožaje 98%
Plav 87%
Novi Pazar 86%
Sjenica 84%
Bijelo Polje 53%
Berane 46%
Prijepolje 44%
Pljevlja 37%
Priboj 31%
Nova Varoš 18%
Glavni grad /
Prijestolnica
Opstina Novi
Pazar
se nalazi na istocnom dijelu Sandzaka, izmedju planinskih vijenaca
Golije, Rogozne i Pesterske visoravni. Prostire se na povrsini od 742
km2 brdsko-planinskog podrucija i ima oko 100.000 stanovnika u 99
naseljenih mjesta. Nacionalno stanovnistvo cine Bosnjaci sa 86,37%,
Srbi sa 10,93% i 2,7% ostalih nacionalnosti. Granici se sa opstinama
Sjenica i Tutin. Centar opstine je Novi Pazar. Temelji gradu na uscu
Josanice u Rasku udareni su u periodu od 1459. do 1461. godine. Grad
je dobio ime Jeni Bazar, sto na turskom jeziku znaci Novi Pazar, a
osnivac Jeni Bazara bio je Isa-beg Ishakovic, turski vojskovodja i
osvajac. Lociran je na ravnicarskom prostoru usred Novopazarskog
polja.
Novi Pazar je prvobitno bio zamisljen kao baza za dalje prodore
Turaka na sjever. Tu ulogu je brzo izgubio, ali je postao
znacajantrgovacko-ekonomski centar. Preko njega su prolazili
najvazniji putevi koji su povezivali Dubrovnik, Bosnu i juzno
primorije sa Solunom i Carigradom.
Od samog nastanka grad je imao
fizionomiju orijentalnog naselja, a zbog svoje velicine i znacaja
nazivan je seherom. U sredini se stanovalo, a u svakoj mahali
postojala je dzamija. Najveci broj mahala u gradu dobio je naziv po
graditeljima i obnoviteljima dzamija.
Tako se pominju: Mujezin hodzina
mahala, Iskender Celebijina mahala, Mahala Jarmise, Cerkez mahala i
druge. Putopisac Evlija Celebija zapisao je sezdesetih godina XVII
vijeka kako Novi Pazar ima preko 1.110 zanatskih radnji i ducana. Ovaj
trgovacko-zanatski centar imao je hanove, karavansaraje, hamame (javna
kupatlia), cesme, dzamije, itd. U to vrijeme Novi Pazar je imao vise
stanovnika nego London. Grad je, medjutim, dozivio pravu katastrofu u
austro-turskom ratu 1689. godine, kada je spaljen, pretvoren u prah i
pepeo.
U periodu izmedju dva svjetska rata grad prezivljava teske
dane, steciste je bede i sirotinje.Privreda je pocivala na usitnjenom
zanastvu i trgovini. Industrije nije ni bilo, ili se sastojala samo iz
male cigloceplane u Dezevi, elektrani koja je zaposljavala tridesetak
radnika i dva elektricna mlina. U Drugom svjetskom ratu okupiran je
16. aprila 1941. godine od strane njemackih fasistickih snaga. U toku
rata dozivio je jos jedno razaranje od bombardovanja. Snage
narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije usle su u Novi Pazar 28.
novembra 1944. godine.
U poslednjoj izgradnji grad je dozivio pravu
renesansu na svim poljima i do danasnjih dana izrasta u lijep i
moderan grad. Pravi dragulji islamske arhitekture u Novom Pazaru su
Altun-alem dzamija, Lejlek Dzamija, Isha-begov hamam, stara tvrdjava.
Altun-alem dzamija je arhitektonski najoriginalnija i jedna od
najlepsih gradjevina islamskog graditeljstva u Sandzaku. Sagradjena je
pored carske dzade, puta koji je vodio prema Skoplju i Solunu u
vrijeme trgovackog procvata Novog Pazara. Pored kulturne bastine koju
je ostavila proslost, u gradu postoje brojne institucije kulture poput
Narodnog muzeja u kome su zastupljeni historija, etnografija i
arheologija. Nosilac i organizator odredjenih kulturnih zbivanja je
narodna biblioteka "Dositej Obradovic". Najznacajnija institucija koja
organizuje mnoge kulturne delatnosti i kulturno zabavni zivot omladine
je Dom kulture "Oslobodjenje". Izgradjeni su savremeni putevi prema
Sjenici, Titinu, Mitrovici i Kraljevu. Novi Pazar ima jos jedno
prirodno blago. Doprinos razvoju turizma opstine, pored postojecih
hotela daju, po svojoj lekovitosti, nadaleko cuvene banje -
Novopazarska i Rajcinovica banja.
Novopazarska banja udaljena je od
grada 7km, sa puno toplih izvora i sacuvanim ostacima starih rimskih
termi koje su tu postojale jos u IV vijeku. Staro tursko kupatilo
podignuto je u XV vijeku i sacuvano je do danas. Sedam kilometara
sjeverozapadno od Novog Pazara nalazi se Rajcinovica banja, sa toplim
i hladnim izvorima. Banja je koriscena za lijecenje jos u XVII vijeku.
Punosistemski pastrmski ribnjak podignut je na rijeci Raski, jedan je
od najvecih u Evropi (drugi) i uglavnom je izvozno orijentisan. Jos u
doba osnivanja, Novi Pazar je predstavljao vazan privredni centar.
Pustanjem u probnu proizvodnju, TK Raska 1956. godine industrija
postaje najznacajnija grana.
Pocev od 1990. godine dolazi do naglog
razvoja privatnog preduzetnistva. Osniva se veliki broj privatnih
preduzeca i radnji. Mnogi od njih bave se proizvodnjom odece od
teksasa, te tako Novi Pazar postaje najveci proizvodjac ove odece ne
samo u Sandzaku vec u bivsoj Jugoslaviji. Danas u Novom Pazaru ima
preko 450 privatnih preduzeca i preko 2.500 samostalnih radnji.
Oko
200 samostalnih proizvodjackih radnji i preduzeca bavi se proizvodnjom
odece od teksasa, a 100 proizvodnjom obuce. Preko 90% prometa u
trgovini ostvaruje se u privatnom sektoru. Pored 700 privatnih
trgovackih radnji u Novom Pazaru je izgradjena moderna privatna robna
kuca "Rekic".
U drustvenom sektoru trgovinom se bavi "Uniprom",
"Sloboda", "Josanica", "Vojin Popovic" i RK "Beograd", sada i
"Samald-komerc". Ugostiteljsko preduzece "Lipa", sa hotelima "Raj",
"Vrbak" i "Sopocani" i vecim brojem drugih ugostiteljskih objekata i
preko 400 samostalnih ugostiteljskih radnji, prezentiraju novopazarsku
ugostiteljsku i turisticku ponudu. Danas u drustvenoj privredi Novog
Pazara radi oko 10.000 radnika, u drustvenim delatnostima oko 4.000, a
procenjuje se da je u privatnom sektoru angazovano oko 8.000 radnika.
U infrastrukturi i drustvenim delatnostima treba napomjenuti da je
prvi put realizovana telefonizacija u vise seoskih mjesnih zajednica,
privodi se kraju izgradnja moderne gradske deponije, a izgradnjom puta
Saronje - Golija prirodna ljepotica se otvara za razvoj turizma i
drugih delatnosti. Novi Pazar je grad djaka sa 13.000 osnovaca i 3.600
srednjoskolaca, razvrstanih u 11 osnovnih i 4 srednje skole, za koje
je kao mogucnost daljeg skolovanja u Novom Pazaru otvoreno
konsultativno odeljenje
Vise poslovne skole iz Beograda, odeljenje
privatnog univerziteta "Braca Karic" i odeljenje Uciteljskog fakulteta
iz Beograda.
Zdravstvena sluzba objedinjena je u Zdravstvenom centru
gdje su zastupljene uglavnom sve specijalisticke sluzbe. U gradu
postoji niz znacajnih objekata za fizicku kulturu: stadion,
sportsko-rekreativni centar, bazen olimpijskih razmera i hala
sportova.
___________________________________________
Berane
Opština
Berane
zahvata
juzni dio Sandzaka i centar je cijeline poznate pod nazivom Gornje
Polimlje. Podrucije opstine se prostire na oko 717km2 na kome zivi oko
48.000 stanovnika, od kojih su Bosnjaci oko 46%. Granici se sa
opstinama Plav, Rozaje, Tutin i Bijelo Polje. Grad Berane se nalazi u
zelenoj dolini rijeke Lima, okruzen obroncima visokih sumovitih
planina:Bjelasice, Cmijevice i Turijaka. To je grad sa sirokim
ulicama, trgovima, parkovima. Grad je ziva raskrsnica magistralnih
puteva. Berane takodje ima Jasikovac sa kojeg se pruza pogled na
cijeli grad i njegovu okolinu. Berane su mladje gradsko naselje.
Osnovali su ga Turci 1862. godine. Zbog polozaja Beranske kotline kao
i zbog prirode koja je bogato obdarila ovo podrucije brojne kulture i
osvajaci ostavili su svoje tragove tokom dugog historijskog razvoja.
Dolaskom rimljana u II vijeku stare ere pocinje proces izgradnje
puteva, otvaranje rudnika i podizanje vojnih utvrdjenja oko kojih su
se razvijali prvi zanatski, trgovacki i stambeni objekti. Krajem XIV i
pocetkom XV vijeka pocinje petovijekovni period turske vladavine. U
tom periodu se moze govoriti o Beranama kao gradskom naselju. Naime,
1862. godine Turci su osnovali vojno utvrdjenje sa namerom da izraste
u privredno i politicko srediste sire okoline. Do 1879. godine, kada
je granica izmedju Turske i Crne Gore, grad se razvijao kao logor,
uglavnom na desnoj obali Lima u podnozju brda Jasikovac, a kasnije
pocinje izgradnja i na lijevoj obali. Uz vojnu i upravo-politicku
funkciju sve se vise razvija trgovacka, zanatska, a onda kulturna,
prosvetna i zdravstvena delatnost. Racuna se da je Berane 1867. godine
imalo oko 110 kuca sa oko 400 stanovnika, a 1909. je izraslo u naselje
sa 500 kuca. Berane je dobilo naziv po Beran-Selu u neposrednoj
blizini varosi, sa kojim danas cini jedinstvenu cijelinu. U
medjuratnom periodu, posle okupiranja 1912. godine. dolazi do velikog
napredka. Izuzetna paznja se poklanja opismenjavanju stanovnistva kroz
osnovne skole po selima, gimnazije (1913.) i uciteljske skole u
Beranama, a onda i drugih institucija (narodne citaonice, biblioteke,
bioskopa i dr.). Pored toga, gradjene su i prve drumske saobracajnice
sa makadamskom podlogom, kojima je regija otvorena prema Bijelom
Polje, Peci i Podgorici. Poratni period karakterise se znacajnim
ostvarenjima u svim domenima drustveno-ekonomskog i kulturnog razvoja.
21. jula 1949. godine, grad dobija novi naziv - Ivangrad, koji je bio
u upotrebi do marta 1992. godine, kada mu je vraceno staro ime.
U toku intezivnih promena
Berane je izraslo
u moderan grad.
Sacuvani su brojni urbani i arhitektonski detalji, a novi se jos
uvijek stvaraju vodeci grad u moderan zivot. Specificnost reljefne
makrostrukture ovog podrucija ogleda se u tome sto se od centralnog
dijela prostora (dolina Lima) izdizu dva relativno simetricna, ali u
fizicko-geografskom i razvojno-funkcionalnom pogledu razlicita
planinska krila - visokoplaninsko krilo koga cine Bjelasica, Komovi i
Zeletin, na zapadnoj, te srednjevisoko planinsko krilo predstavljeno
Mokrom planinom, Cmiljevicom, Turijakom i drugim manjim planinama na
istocnoj strani. Raznovrsna makro struktura reljefa ogleda se u
njegovoj izrazenoj vertikalnoj
disekciji koja se
krece u rasponu od 630 m nadmorske visine (grad) do 2461 m (Kom
vasojevicki).Pored Koma vasojevickog dominantne pozicije u morfoloskoj
strukturi ovog podrucija prpadaju i planinskim vrhovima: Crna glava
(2139 m), Zekova glava (2117 m), Strmi pad (2050 m), Planinica (2110
m), Sjekirica (2005 m), Mokra planina (1932 m), Cmiljevica (1962 m) i
dr. Specificne oblike u reljefu ovog podrucija cine i: Tivranska i
Suceska klisura koje odredjuju kompozitni karakter doline Lima,
klisura Kaludre, klisura Popce iznad Petnice, Zdravac na Bistrici i
dr. Brojne rijecnedoline, medju kojima se posebno istice kompozitna
dolina Lima, imaju presudan znacaj kako za eksternu dostupnost ovog
podrucija, tako za njegovu internu saobracajnu povezanost i
komunikativnost. Disperzno razmestene i duboko usecene u planinske
masive, rijecne doline omogucavaju izgradnju puteva i do
najudaljenijih dijelova teritorije.
Posebno se
istice njihova pogodnost za razvoj poljoprivrede i formiranje naselja.
Najvise je zastupljena dolina Lima kao i srednji i donji dijelovi
njegovih pritoka (Pisevska, Sekularska, Trebacka, Kaludarska, Dapsicka
i Ljesnicka rijeka, Zlorecica, Krastica, Trepcanska rijeka, Bistrica i
dr.) gdje zemljiste omogucava uzgoj raznih kultura veoma znacajnih za
ishranu lokalnog stanovnistva. U posleratnom periodu, na osnovu
politike regionalnog razvoja, odvijao se proces drustveno-ekonomskog
razvoja podrucija Berana podizanjem industrijskih kapaciteta, rudnika,
puteva, ugostiteljskih i turistickihobjekata, zdravstvenih institucija
i dr. To je dovelo do povecanja broja zaposlenih i promene socijalne
strukture stanovnistva. Privredna aktivnost bila je u stalnom usponu
sve do 1987. godine,zbog podizanja jednog broja krupnih indutrijskih i
drugih objekata. Pored toga, broj zaposlenih povecan je sa 5041 lice u
1961. godini na 9317 u 1987. godini ili za 85%. U periodu posle 1987.
smanjuje se privredna aktivnost u Beranama zbog brojnih teskoca sa
kojima se opstina suocila, stoje dovelo do bitnog opadanja privredne
aktivnosti i obustavljanja rada nekih preduzeca. Ovakva kretanja su
uslovila da opstina Berane promijeni status u pogledu privredne
razvijenosti i svrsta seu najmanje razvijene opstine u periodu posle
1995. godine. Zbog obustava rada nekih krupnih preduzeca, i drugih
manjih pogona, broj zaposlenih se od 1987-1993. godine smanjio za 3824
lica,ili za 41% u odnosu na 1987. godinu. Zbog propadanja drustvenog
sektora doslo je do krupnih promena u transformaciji privrede.
Drustveni sektor sve manje ima udjela u privredi ovog kraja, dok
nasuprot tome dolazi do naglog razvoja privatnih preduzetnistva. Ovaj
proces posebno je ubrzan u 1992. i narednim godinama. Berane se polako
"dize na noge" i pretvara se u sve moderniji grad.
Opširnije tipkati na
Sandžački
Gradovi

_____________________________________
Tutin
40-te
Sandžačke igre
Opstina Tutin
nalazi se na istocnom dijelu Sandzaka. Prostire se na povrsini od 741
km2 i ima oko 35.000
stanovnika u 93
naseljena mjesta. Nacionalno stanovnistvo cine Bosnjaci sa cak 99%.
Granici se sa opstinama Novi Pazar, Sjenica, Berane i Rozaje. Centar
opstine je Tutin. Tutin je mali gradic u kotlini rijeke Vidrenjaka, sa
6.000 zitelja, centar je prostranog planinskog podrucija.
Tutin je
dobio ime po tutnjavi Husein-kapetanove silne vojske koja je prolazila
kroz Tutin i kroz cijeli Sandzak. Sem podrucija oko rijekeIbar, citav
kraj je planinskog karaktera. Bogatstvo pasnjacima u dijelu Gornje i
Donje Pesteri i sumskim kompleksima na Mokroj gori, doprinijelo je da
se stanovnistvo ovog podrucija prije svega bavi stocarstvom i preradom
drveta.
Nigdje priroda nije tako sacuvala svoju iskonsku ljepotu i
cistocu kao ovdje. U predijelima Mokre gore, sacuvane su i prasume.
Kompleks Kaljavica, gdje jele dostizu visinu od 60 metara, stavljen je
pod zastitu drzave.
Izuzetno lijep i atraktivan predio je mjesto
Ponori na Mokroj gori, omiljeno izletiste ljubitelja prirode. Pester i
Djerekarski honar su izuzetno atraktivni, kao i Vucanske sume.Svi ovi
predijeli bogati su visokom i niskom divljaci.
U sumama ima medveda,
srna, divljih svinja, kuna, zlatica i bijelica, lisica, zeceva, itd.
Smatra se da su Mojstirske sume najbogatije divljim tetrebom u
Sandzaku. Rijeke Ibar, Vidrenjak, Borovstica i druge, bogate su ribom.
Dobro su poznati kvalitetni pesterski sir i jagnje. Dobrim dijelom
opstine prolazi Jadranska magistrala, koja spaja Sandzak i Kosovo.
Do
naselja Ribarice dopire vjestacko jezero Gazivode, pa se i ovo mjesto
ubrzano afirmise kao izletnicki centar sire okoline. Ovdje, kao i u
Tutinu, podignuti su moderni moteli.
____________________________________________
Nova Varoš

Nova Varoš-Džamija

Nova Varoš-Čardak

Nova Varoš-Park

Nova Varoš-Jezero-Kokin brod

Nova Varoš-Panorama

Nova Varoš-Panorama-Džamija iz daleka
______________________________________________
Rožaje
Rožaje:Na
istocnom dijelu Sandzaka, na prekrasnoj planinskoj povrsini nalazi se
Rozaje, koje obuhvata povrsinu od 432 km2 i 25.000 stanovnika.
Nacionalno stanovnistvo cine Bosnjaci sa cak 98%. Granici se sa
opstinama Tutin i Berane a centar opstine je Rozaje. Hajla, Zljeb,
Mokra gora, Krstaci, Turijak su planine koje okruzuju Rozaje,
smjesteno u dolini koju dijeli rijeka Ibar. Rozaje je nalik selu,
scucuren u podnozju brda. Dijeli se u tri mahale: Kucevsku,
Zejnelagica i Kurtagica. Rozaje sa okolinom je stocarski kraj, takodje
razvijen zemljoradnjom. Ovo je najsumovitiji dio Balkana. Divne,
gotovo nepregledne sume bogate sumskim cvijecem, lekovitim biljem i
mirisne planinske livade cine da Rozaje u ljetnjim mjesecima deluje
"kao izmisljeno" za odmor i rekreaciju. Snazan utisak i nezaboravnu
sliku na posetioce ostavljaju i okolne planine sa debelim snjeznim
pokrivacima, skijaskim terenima, zicarama, lovackim kucicama i gotovo
svim drugim sto je potrebno za ugodan dozivljaj. Kao i vecina
planinskih krajeva bogato je narodnim umjetnickim stvaralastvom
izrazenim u pecinama, anegdotama i narodnoj poeziji.
Gosti mogu da se
smjeste u dva hotela, u samom gradu je "Rozaje" sa stotinak lezajeva,
te hotel "Turijak", kapaciteta 230 lezajeva, koji ima i kamp, lovacku
kucu i sistem zicara na skijaskim stazama. Sagradjen je u predivnom
ambijentu istoimene planine Turijak preko koje vodi i magistralni put.
Najvece bogatstvo sticano je stocarstvom i trgovinom, a kasnije, sve
razvijenijom drvopreradjivackom industrijom.
Pored preduzeca za
turizam i ugostiteljstvo vece radne organizacije su SIK "Gornji Ibar"
i fabrika za izgradu kristala. Od kulturno historijskih spomenika
posebno su znacajni: Ilirsko naselje na brdu Brezojevica i Kurtagica
Dzamija.
Rozaje je relativno staro mjesto. Nastalo je na zavrsetku
nekadasnjih ledenika, gdje se formiralo lijevkasto prosirenje. Ima
predpostavki da su ljudi ovaj kraj naseljavali jos prije nove ere.
Pod
sadasnjim nazivom Rozaje postoji od 1585. godine. Ovo ime vezuje za
dva krecnjacka klika, stuba, u obliku rogova. Danasnje Rozaje, prema
turskom historicaru Hameru, utemeljio je Duce-pasa 1683. godine. Varos
se razvijala oko dva jezgra, starijeg u Gornjoj carsiji, i mladjeg oko
Ganica kule. Rozaje je, kao i svi gradovi Sandzaka, u proslosti proslo
kroz mnoge tegobe i bure. Varos je dugo zivela od otkupa stoke i
mlecnih proizvoda koji su izvozeni karavanskim putevima u Gornje
Polimlje ili prema Mitrovici, Skoplju i Peci.
U poslijednjoj deceniji,
Rozaje se u domacim i svjetskim medijima pominje najcesce kao grad
koji je nesebicno pruzio utociste
hiljadama ljudi
koji su zahvaceni ratnim desavanjima u Bosni i Hercegovini i na Kosovu
___________________________________________________
Sjenica
Sjenica
se
nalazi na sjevero-istocnom dijelu Sandzaka. Prostire se na povrsini od
1059km2 na nadmorskoj visini 1000-1030m, u sjenickoj kotlini na desnoj
strani rijeke Uvac i obalama rijecice Grabovice i predstavlja sjediste
poznatog stocarskog kraja Pesterske visoravni. Prema poslijednjem
popisu ima oko 35.000 stanovnika u 101 naselja.
Nacionalno
stanovnistvo cine Bosnjaci sa 84,9%, pa zatim Srbi i ostali.Granici se
sa opstinama Novi Pazar, Tutin, Bijelo Polje, Prijepolje i Nova Varos.
Centar opstine je Sjenica. Sjenica je sjediste po povrsini jedne od
najvecih opstina u nasoj zemlji. Nalazi se na poprecnomputu Novi
Pazar-Sjenica-Nova Varos koja spaja Ibarsku magistralu sa Zlatiborskom
magistralom pa ima dobre saobracajne veze sa Novim Pazarom,
Prijepoljem i Novom Varosi. Dobila je naziv po obilju trave-sijena,
koja se u okolini Sjenice kosi i po tri puta godisnje. Sjenica znaci
"Zemlja sijena".
Od vecih privrednih organizacija tu su: Fabrika
lasteksa, pozamaterije i zenske modne konfekcije "Vesna", Rudnik uglja
"Stavalj", Poljoprivredno-sumarski kombinat "Pester" koji se bavi
ratarskom i stocarskom proizvodnjom, otkupom poljoprivrednih
proizvoda, domacom radinoscu a posjeduje za preradu mesa i sumski
kompleks od 9.000 hektara suma. Citavo podrucije Sjenicko-Pesterske
visoravni je planinskog karaktera. Iako rijec visoravan asocira na
odrjedjen pojam prostora sa izvesnom crtom monotonije, morfologija
Sjenicko-pesterske visoravni sa svojim planinama i rijekama,
vodopadima i slapovima, pecinama i jamama, klisurama i kanjonima,
vrelama i ponornicama, vratacama, skrapama, uvalama, poljima,
mocvarama i jezerima, sumama i pasnjacima predstavlja iznenadjenje ne
samo za onoga ko se po prvi put upoznaje sa ovim krajem, vec i za
dugogodisnje istrazivace, kojima svaki novi boravak na Pesteri donosi
nova saznanja, uzbudjenja i emocije.
U okolini Sjenice nalaze se
planine: Jadovnik (1734m), Zlatar
(1627m),
Ozren (1680m), Giljeva (1617m), Zilidar (1616m), Javor (1520m)
i
Golija
(1833m). Sjenica je staro naselje, prvi put se pominje 1253. godine
kao mjesto na dubrovackom putu, gdje su pristajali i placalicarinu
dubrovacki trgovci. Vijekovima se u Sjenicu trgovalo stokom i stocnim
proizvodima. U tursko doba Sjenica je bila dobro utvrdjena kasaba i
znacajna trgovacka i karavanska stanica. Turci su, na uzvisenom dijelu
bili podignuli utvrdjenje Grad koje je kasnije poruseno. U blizini
utvrdjenja bila je carsija sa ducanima i kucama od brvana i dasaka. U
16. i 17. vijeku Sjenica se pominje kao stanica na trgovackomputu
Dubrovnik-Novi Pazar. Zbog svog strateskog, vojnog i politickog
znacaja u 19. vijeku Sjenica se od samog pocetka ovog vijeka smatra
vaznom strategijskom tackom, pa su prema njoj bile usmjeravane
vojneoperacije i u Prvom Srpskom ustanku kojim je rukovodio
Karadjordje.
Po jednom zapisu iz 1809. godine"Karadjordje osvoji
Sjenicu, porusi grad i izgna Turke". Karadjordje je potom obustavio
ratovanje u Sandzaku i povukao se u Sumadiju. Nema podataka da li je
bilo neke graditeljske aktivnosti posle razaranja Sjenice, ali je
poznato da je 1821. obnovljena tvrdjava i opremljena sa sest topova.
Uskoro je uslijedio novi talas nemira u ovom kraju, vazan za pokret
otpora radikalnim reformama Sultana Mahmuta II (1809-1839). Ukidanje
janicara i zavodjenje regularne vojske (nizama) izazvalo je otpore
sirom carstva,sto je reflektovalo i na feudalce u Bosni i Albaniji.
Pocev od 1831. godine kada su Bosnjaci predvodjeni Huseinom Kapetanom
Gradascevicem (u narodu zvanim Zmaj od Bosne) krenuli u direktan
okrsaj sa sultanovom vojskom na Kosovu, u narednim godinama sve do
slamanja otpora 1850. godine od strane Omer-pase Latasa, bosnjacko
pobunjenicko plemstvo je stajalo na putu Porti da sprovede zacrtane
reforme. Sjenica je tada bila u sastavu Bosanskog pasaluka. Kroz
Sjenicu je tada prolazio put koji je prekoNove Varosi i Priboja
vezivao Bosanski pasaluk sa ostalim dijelovima Osmanskog Carstva. Ovim
putem prosla je kroz Sjenicu bosnjacka vojska na celu sa Huseinom
Kapetanom Gradascevicem, pozdravljena ispaljivanjem topovske salve iz
topova sa tvrdjave, a na isti nacin pozdravljena je pobjeda ustanika
na povratku.
Za bosnjackom vojskom, koja nije znala pravilno da
iskoristi pobjedu vec je doslo do rasula pri povratku prema Bosni,
nastupala je sultanova vojska sa zadatkom da smiri Bosnu. Sjenicki
kraj je tada stradao zbog svoje podrske ustanicima. Koliko je Sjenica
postradala i osiromasila u svim tim ratnim pohodima govori opis Anri
Bue-a iz 1836. godine, koji Sjenicu naziva selom od 150 kuca-brvnara,
daskama pokrivenim. Ostalo je zabijelezeno da je stanovnistvo bilo
vecinom muslimansko i da je ta mala Sjenica, sa obzirom da je bila na
vaznom drumu imala postu. Za poredjenje o padu broja stanovnika
trebanavesti podatke putopisca Baron Bozura (kraj 18. vijeka) po kome
varosica Sjenica, koju je branila cetvrtasta tvrdjava ima 3.000-4.000
stanovnika, i zapis Anri Pokolje (sam pocetak 19. vijeka) koji je u
svom opisu naveo 700 kuca i cak 9 dzamija. Za vrijeme Balkanskih
ratova, srpska vojska je okupirala Sjenicu 10. oktobra 1912. godine. A
u toku Drugog svjetskog rata snage narodnooslobodilacke vojske
Jugoslavije su usle u Sjenicu 8. januara 1945. godine.
___________________________________________
Plav
Grad
Plav
se
nalazi na oko 910 metara nadmorske visine na jugu Sandzaka, ispod
ljutih i snijeznih Prokletija, na desetak kilometara od granice
Albanije. Prostire se na povrsini od 486 km2 i ima 25.000 stanovnika.
Nacionalno stanovnistvo cine Bosnjaci sa 87%, Albanci sa 8% i
Crnogorci i Srbi sa 5%. Granici se sa opstinom Berane. Centar opstine
je Plav. Izuzetne ljepote jezera, planina i rijeka ovoga kraja ucinile
su da najatraktivija privredna grana bude turizam koja je u zadnjih
tridesetak godina jednostavno zaobisla ovaj kraj.
Cinjenice govore da
su bistre plavske vode privukle mnoge ljubitelje prirode jos prije
Drugog svjetskog rata. Godine 1948. u toku ljeta, statisticari su
zabelezili da je grad Plav imao pet puta vise turista od jadranske
Budve.
Imajuci u vidu danasnje podatke, Budva je postala mediteranska
metropola, a Plav je zaboravljen. Na samoj obali Plavskog jezera
nalaze se dva moderna hotela koji imaju bazen, kongresnu salu,
Nacionalni salon koji je prekrasno dekoriran, te brojne sportske
terene.
No bez posjetilaca sve ovo lici na jednu kamaru betona i
metala, a ne za ono zasta je i namenjen. Ali u jednoj nesreci bilo je
i srece, tako da su u hotelske i turisticke kapacitete ovog kraja bili
smjesteni muhadziri iz Bosne i Kosova koji su nasli utociste kod
plemenitog naroda Plava kada je nad njima i njihovim drzavama izvrsena
agresija i genocid.
Svakako, jedan od najvecih turistickih lokaliteta
u sandzackoj regiji predstavlja upravo Plavsko jezero, koje je najvece
lednicko jezero na ovom dijelu Balkana. Plavsko jezero sa svojom
pritokom Ljucom i otokom Limom, koji se uliva u Drinu, predstavlja
jednu savrsenu sliku ljubitelja raznih sportova na vodi. Racuna se da
je Plavsko jezero postalo krajem ledenog doba jos prije 24000 godina
kada je doslo do promjene klime i do naglog otopljavanja nasih
krajeva. Duzina jezera je oko 3,5 km, a sirina vise od 2 km.
Jezero je
bogato raznim vrstama slatkovodnih riba i skoljki. Razvijen je
robolov. Pored ribolova, jezero pruza mogucnost i lova na pernatu
divljac. Na jezeru se nalazi moderan splav koji je sagradjen prije
pedesetak godina. Na njemu mogu kupaci da se suncaju i da uzivaju u
bistroj vodi Plavskog jezera. U toku ljeta, organizuju se i skokovi u
vodu sa montazne skakaonice na splavu do desetak metara visine.
Ljubitelji prirode bi imali priliku da se pored Plavsklog jezera koje
se nalazi na 910 metara nadmorske visine, kupaju i uzivaju ljepotu
Hridskog jezera, koje je na 2000 metara nadmorske visine i koje se
smatra da je jedno od ljepsih jezera u Evropi. Hridsko jezero ili
"Jezerosrece" kako ga jos od dragosti zovu brojni posjetioci, nalazi
se na sjevero-zapadnoj strani Prokletija. Ovo planinsko jezero je
ispod hridskih strmenih krsa i prostire se na lokalitetu hridske mjere
na oko 300 metara duzine i oko 160 metara sirine. Dubina se procenjuje
na 5-6 metara koja se u jesenjem, zimskom i proljecnom dobu povecava
usred padavina i otapanja snijega, dok za vrijeme ljeta neznatno
umanjuje.
Ovo planinsko jezero nije nesto posebno bogato ribom
vjerovatno zbog nedostatka hrane od koje bi mogle normalno zivjeti,
jer u toku zimskog perioda zbog debelog leda i visokog snijega
nemoguce bi bilo da se ubacuje hrana za njih. "Jezero srece" zovu ga
iz razloga zato sto mnogi vjeruju da kupanjem u ovoj bistroj
planinskoj vodi donosi srecuu zdravlju i braku. Pored ova dva
prelijepa jezera se nalazi i Visitorsko jezero. Ono se nalazi na
istoimenoj planini koja se uzdize iznad Plavskog jezera na oko 1735
metara nadmorske visine, duzine oko 100 metara, sirine oko 80 metara a
dubine nesto manje od 5 metara. Ono je, na razlikuod Hridskog jezera,
okruzeno gustom i visokom sumom. Vrlo je interesatno za ljubitelje
planinarenja, ali za sada nam ostaje samo kao slovo na papiru dok ne
vratimo pravi turisticki sjaj nasem kraju, jer ovakvih ljepota
nemoguce je naci na daleko. Pored prirodnih ljepota ovaj kraj
raspolaze sa bogatim kulturno-historijskim objektima koji bez sumnje
daju jedanu posebnu sliku ljepote plavske carsije, medju kojima su
najznacajniji:
Stara ili Drvena dzamija iz XV vijeka, dzamija
"Sultanija", Ferovica ili Sabovica dzamija, Redzepagica dzamija,
Redzepagica Kula, Domkulture, Bosnjacki Centar "Ikre" (sa bibliotekom
i mesdzidom koji je u izgradnji), kao i porodicnekule: Hadzimusevica,
Jasavica, Kamica, Ducica i druge.
Stara, Drvena ili Carsijska dzamija
kako je tu zovu, bez sumnje je najznacajniji vjerski i historijski
objekat koji se ubraja u objekte nulte kategorije i kao takav je
zakonski zasticen od strane drzave. Sagradjena je 1471. godine.
Ime Staradzamija je dobila vjerovatno zato sto je najstariji objekat takve
vrste na nasim prostorima i koji vec vijekovima prkosi raznim
vrjemenskim, politickim i drugim neprilikama. Doduse njeno pravo ime
je Drvena dzamija. Tako je nazvana kada je napravljena prije vise od
pet vijekova. Uradjena je iz dva znacajna i zanimljiva dijela. Prvi
dio je od kamena koji je vesto ukomponiran sa gornjimdrvenim dijelom
koji se razvija do strmenog krova koji je bio pokriven sindrom (a sada
plastikomkoja asocira na sindru) iz kojeg izrasta vitka i prelijepa
drvena munara sto se uzdize u plavo nebo,dok se sa drugim dijelom
preko kamena spusta na zemlju gdje je i glavni ulaz ovoj prekrasnoj
dzamiji. Ulazni dio poznat kao soferluk je posebno dekoriran i koji
nas vodi u unutrasnji dio koji je prekrasno uredjen od raznih
umjetnickih razbarenja na drvetu kao i nosecih stubova, do lijepe
mimbere i krasnog mihraba.
Na gornjem dijelu je uradjen prostor za
zene kako islamski propisi nalazu, a koji joj takodje daje posebnu
unutrasnju ljepotu celokupnog ovog islamskog objekta. Carsijska
dzamija, nazvana je sto dovoljno govori da se nalazi u samoj gradskoj
jezgri. U njenoj blizini, na desnoj strani je zgrada PTT, ispred nje
su zgrade Skupstine opstine i Opstinskog suda, anaspram nje je dzamija
"Sultanija" koja ce nakon obnove u skorije vrijeme biti stavljena na
raspolaganje vjernicima. Kula ili cardak Redzepagica kako je u Plavu
zovu, je svakako najinteresatniji i najljepsi objekat te vrste na
podruciju opstine Plav. Kula se nalazi u samom centru grada i prema
podacima kojima raspolazemo, podignuta je u XV vijeku. Namjera
graditeljaje bila da sluzi u svrhu musafirhane za putnike.
Rijec je o
najstarijoj bosnjackoj stambenoj gradjevini ovoga kraja koja je jos
sacuvana. U ovoj prelijepoj zgradi se stanovalo do prije dvije
decenije. Napravljena je iz pet nivoa, pola od kamena a pola od
kvalitetnog drveta. Svakako, predstavlja biser bosnjacke arhitekture.
Prije nekoliko godina, odlukom Skupstine opstine odredjen je da bude
Muzej grada Plava i da se u druge svrhe nemoze upotrebljavati. Plav je
veomastaro naselje koje datira jos od ilirskog i grcko-rimskog
perioda, a sav procvat je dozivio za vrijeme turske vladavine. Govori
se da su se u ovom kraju naseljavali jednim dijelom Iliri, kao i Grci
i Rimljani, naravno i Bogumili. U vrijeme Turske carevine izgradjen je
grad Plav sa svojim visokim zidinama, gdje su mahom zivjeli age i
begovi. Medju najstarijim bratstvima ovog kraja isticu se Redzepagici,
Omeragici, Ferovici, Ferhatovici i dr. Tada je Plav imao status
vilajeta a jedno vrijeme pripadao Skadarskom, te Novopazarskom
sandzaku. Plavski Bosnjaci u vrijeme Turske Carevine imali su i
neobicnu 34-godisnju autonomiju. Naime, odlukom Berlinskog kongresa
1878 godine, Bosanski pasaluk je podijeljen na tri dijela. Bosna i
Hercegovina pripali su Austro-Ugarskoj, dok je Novopazarski sandzak
ostao pod Turskom Carevinom. Plav i Gusinje su pripali Crnoj Gori.
Takvu odluku nisu prihvatili Bosnjaci i Albanci Plava i Gusinja.
Revoltirani knjaz Nikola I uputio je na Plav i Gusinje veliku vojsku
3. i 4. decembra 1879. godine.
Vojsku su na Noksicu Bosnjaci i Albanci
ovog kraja zaustavili i pobijedili. Ta plavsko-gusinjska autonomija
trajala je sve do 1912. godine, kada su Crnogorci okupirali Plav i
Gusinje, te izvrsili nezapamceni genocid u kojem su stradali Bosnjaci
i Albanci koji su odbili da se pokrste da bi na neki nacin bili
"spaseni". Slican genocidni zlocin su pocinili i sa istim namjerama
1913. i 1919. godine. U to vrijeme je stradala najljepsa dzamija ovog
kraja, dzamija "Sultanija", a unutrasnji dio u potpunosti demolirali
da bi im kasnije sluzila kao skola, odnosno UDBA. U sastavu opstine
Plav nalaze se drevna varosica Gusinje i varosica Murino. Danas
opstina Plav ima oko 25.000 stanovnika.
Medjutim, raspolazemo podatcima iz 1895. godine kada je ovaj
kraj imao isto stanovnika (25.000). Dakle, radi se o velikom
raseljavanju zitelja ovog kraja. Najvise su se ljudi iz ovog kraja
selili u Ameriku, Bosnu i Hercegovinu, Tursku, zemlje zapadne Evrope,
Kosovo, Makedoniju, Podgoricu i druge krajeve. Plav i Gusinje su od
davnina vazili za malu trgovacku i kulturnu saobracajnicu, gdje su
prolazili vazni putevi za Dubrovnik i Podgoricu, Novi Pazar i
Istambul. Danas, ovo mjesto je gotovo sa svim saobracajnicama
zaobidjeno, bez obzira na privredne a posebno turisticke mogucnosti.
Od preduzeca i firmi u ovom kraju treba spomenuti: DIP "Bor" (osnovano
1959. godine), DP "Termoplast" (osnovan 1981. godine), RO konfekcije
"Teteks" (1985. godine), zemljoradnicke zadruge u Plavu i Gusinju.
U Plavu su se zadrzali stari zanati i oblici trgovine. U plavskom kraju
razvijeno je sumarstvo, lov i ribolov, ali ne i turizam s obzirom na
prirodne ljepote i velike mogucnosti za razvoj ovog kraja kako u
ljetnjem tako u zimskom periodu. Na podruciju plavskog kraja postoji
vise osnovnih skola, medju kojima je najznacajnija "Hajro Sahmanovic".
Gimnazija je u Plavu osnovana 1966. godine i danas nosi naziv "Beco
Basic" (po narodnom heroju iz Drugog svjetskog rata). U Plavu postoji
i predskolska ustanova djeciji vrtic. Svakako, narod ovog kraja
poducen ajetom iz Casnog Kur'ana "Uci, proucavaj u ime svog Gospodara"
posebno se zalaze za razvoj skolstva u periodu muslimanske renesanse
XV i XVI vijeka, kada je postojala Biblioteka u vrijeme Dubrovacke
Republike, koja je bila izgradjena 1471. godine o kojoj je pisao
poznati putopisac Evlija Celebija. Poseban napredak se vidimo mogao
primetiti u XVIII i XIX vijeku, gdje je bila osnovana skola "Ruzdija i
Mekteb". Medjutim, pocetkom XX vijeka ove skole su onemogucivane da
rade, da bi tek 1960. godine prosvjetna delatnost dozivela, ako se
moze reci, znacajnu afirmaciju. Ovaj kraj je dao niz znacajnih
licnosti iz raznih naucnih i umjetnickih disciplina, sto jasno govori
da su plavski Bosnjaci uvijek tezili obrazovanju i da su upucivali
svoju omladinu u svijet da zavrse visoke strucne spreme. Posebno
isticemo da plavski kraj ima izuzetne terene za planinarenje, po cemu
su poznati masivi Bogicevica, Hridski krsi i drugi vrhovi Prokletija
gdje ima nekih naznaka da se proglase Nacionalnim parkom. Svakako je
najzanimljiviji zimski smucarski kompleks Paljevi i Konjski obor na
planini Kofiljaci koji se nalazi na svega tri kilometra od grada
Plava, kao i kompleks Bogicevica 20 km od Plava.
Prema nekim
istrazivanjima OESD plavsko-gusinjski kraj pruza mogucnost izgradnje
29000 metara sumarskih staza. S ozirom da su rijeke u ovom kraju
bogate sa posebnim brzicama na pojedinim dijelovima svog toka, sa time
se otvara mogucnost splavarenja i kajakastva sto daje poseban znacaj
ka razvoju turizma. Naravno, sve ove rijeke su bogate prvoklasnom
ribom, te eto posebne mogucnosti onima koji uzivaju bacanju udice.
Osim tradicionalnih plavskih knjizevnih susreta koji se odrzavaju vise
od dvije decenije nesto posebno na kulturnom planu se nije uradilo.
Ako uzmemo u obzir da znacajan broj nasih intelektualaca vecgodinama
rade u drugima gradovima i zemljama, neki cak vode i znacajne
institucije mozda i glavnu rijec iz polja nauke i kulture, dok za svoj
zavicaj nisu uradili skoro nista znacajno. Na knjizevnim
tradicionalnim susretima dodeljivana je nagrada poznatog pisca iz ovog
kraja, rahmetliEsada Mekulija. Pitanje je dali se sa njom i nastavilo
s obzirom da ju je ustanovilo Udruzenje pisaca Plava, ili su opet u
ovom kraju neka politicka previranja na kulturnom polju.
_____________________________________________
Prijepolje
Opstina
Prijepolje
sa
824 km2 povrsine, se nalazi na sjeveru Sandzaka. U 82 naseljena
mjesta zivi oko 48.000 stanovnika. Nacionalno stanovnistvo cine
Bosnjaci sa 44%, Srbi sa 53% i 3% ostalih. Granici se sa opstinama
Sjenica, Bijelo Polje, Pljevlja, Priboj i Nova Varos. Centar opstine
je Prijepolje. Karakteristike njenog terena su pretezno
brdsko-planinske, a rijeka Lim je presjeca skoro na dva simetricna
dijela pravecim jugoistok-sjeverozapad. Grad je lociran izmedju obala
Lima i Milesevke, na nadmorskoj visini od 440 m, okruzen talasavim
brdima, od kojih su Sokolicai Gradina posebno atraktivni i cine ujedno
prirodne simbole grada. Okolina Prijepolja je ispresjecana planinskim
rijekama, ciji su izvori ispod padina Zlatara, Jadovnika, Ozrena,
Lise, Crnog vraha i drugih planinskih visova, prosaranim manjim i
vecim kompleksima listopadne i cetinarske sume i planinskim
pasnjacima.
Jadransku magistralu ovdje presjeca regionalni put
Pljevlja-Prijepolje-Sjenica cija se trasa dobrim dijelom poklapa sa
starim putem iz rimskog doba i turskog perioda, poznatim kao
Dubrovacki put. Ispod Prijepolja, kod Bistrice, odvaja se put ka
Priboju, Visegradu i Sarajevu. Kako je zabelezeno, Prijepolje je 1332.
godine "bilo grad trgovine,trgovacko naselje", a trinaest godina
kasnije pominje se u pisanim dokumentima kao Merkatum Prijepolje.
Preko njega je vodio karavanski put od Dubrovnika do Novog Pazara,
Soluna i Carigrada. Razne civilizacije ostavile su svoje nezaboravne
tragove. Na to podsjecaju brojne arheoloske iskopine iz rimske i kasne
anticke epohe. Na lokalitetu Kolovrat, predgradju Prijepolja,otkrivena
je i istrazena nekropola koja ukazuje da je rijec o znacajnom urbanom
naselju. Za vrijeme turske vladavine podignuto je vise objekata koji
imaju ne samo kulturni vec i turisticki znacaj. Medju njima
najpoznatiji su tri dzamije i Sahat-kula, kuca Musabegovica,
Seceragica i Cvijovica, koje svjedoce o kulturi i izuzetni su
spomenici gradjevinarstva. U memoriju palih boraca i zrtava
fasistickog terora, kao i znacajnih historijskih dogadjaja na
podruciju opstine, podignuto je 130 spomenika, medju kojima je
najznacajniji spomenik "4. decembar", sa spomen-bolnicom i
kosturnicom. Danas, zahvaljujuci naporima drustvene zajednice,
Prijepolje ima razvijenu tekstilnu, obucarsku, metalnu, hemijsku i
gradjevinsku industriju, relativno razvijenu trgovinu, komunalnu
delativnost, poljoprivredu, ugostiteljstvo i turizam. U usponu je i
privatni sektor koji ima preko 750 registrovanih preduzeca i
samostalnih radnji.
U drustvenom sektoru zaposleno je oko 9200
radnika, a u privatnom oko 700. Preko 1200 radnika ima visoko i vise
obrazovanje, 1800 je sa srednjom strucnom spremom, a ostali su VKV ili
KV radnici. Nosioci privrednog razvoja opstine su FAP Livnica, Fabrika
obuce "Limka", Industrija konfekcije "Iris",Hemijska industrija
"Elan", Gradjevinsko preduzece "Red", Proizvodnja rezane gradje i
stoliranje"Javor" i drugi kolektivi.
U razvoju poljoprivrede
postignuti su znacajni rezultati zahvaljujuci velikim dijelom
Zemljoradnickoj zadruzi "Poljoprodukt". Usluge prevoza obavlja
"Polimljetrans". Komunalno preduzece "Lim" vrsi vodosnabdevanje, brine
o cistoci grada, izgradjuje i odrzava objekte vodovoda i kanalizacije.
Ujedno snabdevanje elektricnom energijom u nadleznosti je
elektrodistribucija koja se stara o izgradnji i rekonstrukciji
cjelokupne elektro-mreze na podruciju opstine. Za Prijepoljsko
ugostiteljstvo i turizam brinu se hoteli "Park" i "Mileseva", ali i
nekoliko privatnih ugostiteljskih radnji. Svi oni, uz postojece
prirodne uslove, pruzaju mogucnost za potpuni razvoj turizma.
Planinski prostori Zlatara, Jadovnika, Crnog vrha, Lise i ostalih,
zatim rijeke Lim, Milesevka i Dubocica, koji su puni divljaci i ribom,
predstavljaju posebnu atrakciju za lovce i ribolovce. Kad je rijec o
obrazovanju, izvrsen je potpun obuhvat djece skolovanjem.
Nastava se
odvija u devet osnovnih skola i tri srednje skole, a postoje i cetiri
predskolske ustanove. Na visokom nivou organizovano je i zdrastvo.
Znacajni rezultati ostvareni su na polju kulturne i informativne
delatnosti. U Prijepolju postoji biblioteka "Vuk Karadzic". Od1952.
godine u Prijepolju izlazi zavicajni list "Polimlje", koji je
konstituisan u javno preduzece za informacije, u cijem okviru je i
radio stanica pod istim nazivom. Pecat prijepoljskoj kulturi daje i
Zavicajni muzej koji je sakupio znacajno arheolosko i etnolosko blago.
U njegovom sastavu je
i posebna muzejska postavka u Memorijalnom centru "Bosko Buha" u
Jabuci. U Prijepolju vise decenija radi i stamparija "Mileseva", koja
uspjesno nastavlja tradiciju milesevskih stampara iz XVI vijeka.
Prijepolje je grad sportova i sportista. Pored FK "Polimlje" koji
postoji vec 78 godina,postoji jos dvadesetak klubova koji okupljaju
blizu 1800 clanova.
Pored stadiona, bazena i vise sporskih igralista,
grad ima sporsku dvoranu i cetiri sporske skolske sale. Porijeklom iz
Prijepolja poticu mnogi poznati sportisti - kosarkasi, fudbaleri,
atleticari, odbojkasi... U svojoj bogatoj i burnoj historiji
Prijepolje je dalo mnoge znacajne licnosti na polju kulture, nauke i
umjetnosti. Danas je
Prijepolje moderan grad otvorenih kapija.
___________________________________________________
Priboj
Priboj u XIV vijeku
Istorija Priboja i njegove okoline bogata je dogadjajima koji su se
ovde zbivali u danima burne istorije naąih naroda. Ne zna se tačno
kako je i kada Priboj nastao, ali se smatra da je podignut joą u
srednjovekovnom periodu od tadaąnjih feudalaca kao četvorougaoni
zidani grad Jagat na padinama planine Bić. On je u mnogim
srednjovekovnim putopisima opisivan kao utvrđenje i vojnička zaątita i
nazivan i kao: Pribon, Priboj, Biąćanski grad i dr., a to potvrdjuju i
danaąnji ostaci grada na vrhu Malog Bića. Smatra se da Priboj postoji
joą mnogo pre 1418. godine kada se pominje prvi put u istoriji i kada
ga je osvojio Isak-beg.Kasnije se pominje u Povelji kralja Fridriha
III iz 1448. godine, zatim 1463. godine u jednom putopisu pominje se
Priboj u nahiji Dobrun, a drugi put 1485. kao sediąte istoimene
nahije. Potpunije podatke o Priboju, kao gradu, dali su Benedikt
Kuripeąić, slovenački putopisac koji je prolazio kroz Priboj 1530.
godine, i Evlija Čelebija koji je boravio u Priboju 1662.godine.
Povoljan strateąki poloľaj donosio je Priboju brz privredni razvoj,
ali i velika ruąenja i razaranja: ruąen je u vreme turskih osvajanja,
ruąili su ga Austrijanci u XVII vijeku, goreo je 1809.godine, a
stradao je u vreme Balkanskih ratova, zatim u Prvom i Drugom svetskom
ratu.Iako proąlost Priboja nije dovoljno isrtaľena, zna se da na ovom
prostoru odvijao veoma intenzivan privredni i kulturni ľivot. Nedaleko
od Priboja, u naselju Jarmovac, nalazio se praistorijski rudnik bakra,
jedan od retkih juľno od Save i Dunava. Dokaz za ovo su i joą
postojeća rudarska okna, za koje pisani izvori a i predanje govore, da
je tu, joą za vreme Rimljana, kopana i topljena bakrena ruda. Rudarsko
okno, unutra sa zidovima prepunim ąalitre, koji nisu ni vijekovi ni
milenijumi zatvorili dokazuje praistorijsko postojanje. Rudarski
čekić, pronađen baą ovde i joą neki znaci govore da je tu postojao
jedan od svega nekoliko rudnika samorodnog bakra, otkrivenih do danas.
Nedaleko od Priboja, na oko 5 km, nalazi se Pribojska Banja, poznata
po lekovitosti termomineralnih izvora joą iz rimskog doba. Njeno
ekoloąko bogatstvo, njen prirodni, otkriveni i neotkriveni, a za
ljudski ľivot, neophodan, potencijal, a posebnu izuzetnu lekovitost
terba bolje prikazati i izvući iz anonimnosti, i svrstati je među
znamenitosti Priboja. U zemlji ispod banje i njene ąire okoline, leľi
ogromna prirodna akumulacija čiste hladne vode (Murteničko jezero).
Takođe, ispod te akumulacije, na preko 900 km2, leľi jezero tople
vode, temperature oko 60°C. Inače termalni centar je smesten na samom
izvoriątu banjskog potoka "jaza", koji snagom preko 43 l/sec izbija
iz male pećine, a temperatura vode na izvoru je oko 38°C. Jedna od
prvih analiza je vrąena 1878. godine u Beču i od tada se ubraja u
vrhunske svetske termalne izvore. Banja je imala vaľan geostrateąki
poloľaj i svojim znamenitostima, predstavljala ranije mnogo viąe,
nego sto je to danas slučaj. U okolini sela Krajčinovići su prilikom
novijih iskopavanja pronađeni predmeti materijalne kulture iz
helenističkog i keltskog doba.
Priboj danas
Svoj
procvat i burni privredni razvoj Priboj je doľiveo tek posle Drugog
svetskog rata. Tada je izgrađen čitav jedan novi grad sa jakom
indusrijom koji je tada moľda posle Uľica, u naąem kraju, bio najjači
industrijski centar.Tada je podignuto viąe ąkola osnovnih i srednjih,
jedno vreme je postojala i viąa ąkola, drugih obrazovnih i
zdravstvenih ustanova, ugostiteljskih objekata , stanova u druątvenom
i privatnom sektoru itd.Priboj je poznat i izvan granica naąe zemlje
zahvaljujući autobusima i kamionima Fabrike automobila FAP, izgrađene
1953. godine. Međunarodne sankcije i ekonomska kriza zaustavile su
saradnju sa vodećim svetskim firmama u automobilskoj industriji, pre
svih "Mercedesom". Uz FAP se razvijao i industrijski kompleks
"Poliester" koji proizvodi predmete od plastičnih masa i delove za
automobile. Hemijska industrija "Epoxid" uspela je i u godinama krize
da sacuva solidnu poziciju na trľiątu. Bez obzira na loąu situaciju, u
poslednjih nekoliko godina su izgrađeni značajni objekti za grad
kao ąto su sportska dvorana, novi most i dr. U Priboju je u
nekom skorijem periodu otvoreno nekoliko novih ugostiteljskih
obejekata u kojima se zabavljaju ne samo mladi iz Priboja nego ovde
dolaze i Prijepoljci, Novo Varoąani i mladi iz drugih
mesta.Sport u Priboju je uglavnom vezan za Rukometni klub Epoxid, koji
je bio prvoligaą, zatim je značajan i Fudbalski klub FAP, kao
odbojkaąki i koąarkaąki klub. Atletičari pribojskog kluba su
učestvovali na mnogim naąim i internacionalnim takmičenjima, na
kojima su ostvarivali značajne rezultate. ©ahisti kluba iz Priboja su
takođe učestvovali na domaćim i na svetskim takmičenjima i neki od
naąih ąahista su dobijali zlatne medalje. Kulturna deąavanja u Priboju
poslednjih godina su malo umanjena, ali moraju se pomenuti
Limske Večeri poezije koje su prerasle u manifestaciju. U organizaciji
galerije Spirala, koja je počela sa radom pre nekoliko godina,
odrľane su brojne izloľbe, kao i samostalne izloľbe koje se
odrľavaju već duľi niz godina u organizaciji Doma Kulture. Zavrąen je
i obnovljen zavičajni muzej za koji se smatra da na naąim prostorima
ima veoma velike arheoloąke, istorijske a pre svega etnografske
vrednosti, bitne kako za naą narod tako i za naąu kulturu.jos bitno za
Priboj je da ima u starom dijelu grada jednu dzamiju i jednu na brdu
iznad novog dijela grada. inace na teritoriji Priboja ima 6 dzamija.
Stanovnistvo opstine sacinjavaju
|
Opšti podaci |
|
Ukupno stanovnika: |
35951 |
|
Površina (km2): |
553 |
|
Polj. površina (km2): |
33.4% |
|
Broj naselja: |
33 |
|
Broj katast. opština: |
24 |
Po vjerskoj
strukturi
|
Pravoslavni: |
23861 |
|
Islam: |
10829 |
|
Judaizam: |
1 |
|
Katolici: |
94 |
|
Protestanti: |
6 |
|
Drugi: |
2 |
|
Neopredeljeni: |
18 |
|
Ateisti: |
224 |
|
Nepoznata vera: |
896 |
Po Nacionalnoj
strukturi
|
Srba i Crnogoraca: |
67.26% |
|
Muslimana: |
30.39% |
|
Albanaca: |
0.10% |
|
Mađara: |
0.04% |
|
Srbi: |
23421 |
|
Crnogorci: |
758 |
|
Muslimani: |
10927 |
|
Jugosloveni: |
534 |
|
Albanci: |
36 |
|
Mađari: |
16 |
|
Romi: |
7 |
|
Hrvati: |
48 |
|
Slovaci: |
3 |
|
Rumuni: |
7 |
|
Ostali: |
194 |
_____________________________________________
Gusinje
Istorija Gusinja
Gusinjski kraj cini
jedna varosica sa desetak sela u jugoistocnom dijelu Republike Crne
Gore. Gusinje se nalazi u podnozju Prokletija i razvilo se na
temeljima srednjovjekovnih naselja.
Prvi spomenici o Gusinju poticu jos od prije 2700 godina ( VIII vijek
prije nove ere). Zivjeli su tu, koliko se zna, najprije Iliri, a zatim
Grci i Rimljani. Prvi pisani dokumenti iz XIII i XIV vijeka svjedoce o
ekonomskom znacaju i o razvoju ovog kraja u srednjem vijeku.
Kada je
uspostavljena Osmanska vlast, u Gusinju je bila veca naseljenost nego
i u jednom drugom dijelu Crne Gore.
O ovome najbolje govori podatak,
koji datira iz tridesetih godina XVIII vijeka, da je Gusinje imalo 600
domova i oko 200 trgovinskih i zanatskih radnji kada je u Cetinju bilo
samo 60 domova (prema prvom zvanicnom popisu stanovnistva u Crnoj Gori
iz 1485. godine, plavsko-gusinjski kraj imao je sedam puta vise
stanovnika od podrucja danasnje Podgorice).
Jedan od motiva za pripajanje Gusinja Crnoj Gori bio je njihov nivo
ekonomske razvijenosti i zelja da se putem pripajanja ovih krajeva
poboljsa materijalni polozaj tadasnje Knezevine Crne Gore.
Prvi tragovi zivota u danasnjem Plavu, varosica koja se
nalazi nedaleko od Gusinja, poticu jos iz VIII vijeka pne. Da je neko
zivio ovdje najbolji dokaz je nacrtani lik lovca na jelene, koji je
uklesan na jednu stijenu u planini Brade Vezirove, desetak kilometara
istocno od Gusinja.
U IV vijeku pne. ove krajeve naseljavaju Ilirska
plemena. Pretpostavlja se da su oko 300 godina pne gusinjsku kotlinu
naseljavali Arijate, ili Piruste, jedna od starijih ilirskih plemena.
Gusinjska kotlina bila je teritorija na kojoj su se ukrstali interesi
i uticaji svih plemena koja su je naseljavala.
Po prirodi stvari, oni su jedni na druge vrsili odredjene uticaje, pa
je ovaj prostor, po svom geografskom polozaju imao i odlike simbioznih
pojava, koje ce biti karakteristicne i u njegovom kasnijem razvoju.
Poslije poraza Ilira od strane Rimljana, znaci u II vijeku pne, Iliri
su romanizirani, odnosno prihvatili su hriscanstvo kao religiju.
Veliki slovenski talas u VII vijeku nove ere zapljusnuo je citav
Balkan , a ovdje u nasoj kotlini razbio se o padine Prokletija.
Staro-ilirska i romanizovana plemena izmijesala su se sa Slovenima i
postepeno se poslovenila. Jos jedna, znaci treca najezda je seoba
naroda koja je zapljusnula ovaj kraj u XVI i XVII vijeku nase ere,
kada su mnoga plemena, uglavnom Kuci i Bratonozici, iz raznih razloga,
dosli u ovaj kraj.
Danas oko 95 % ovdasnjeg stanovnistva je islamske
vjeroispovijesti zapravo to su potomci nekadasnjih Kuca.
Sto se tice Plava, u vrijeme Turske carevine izgradjen je grad Plav sa
svojim visokim zidinama, gdje su mahom zivjeli age i begovi. Medju
najstarijim bratstvima ovog kraja isticu se Redzepagici, Omeragici,
Ferovici i drugi. Tada je Plav imao status vilajeta. Jedno vrijeme
pripadao je novopazarskom, a veci period skadarskom sandzakatu.
Plav i
Gusinje su za vrijeme Turske Carevine imali 34-godisnju autonomiju.
Dok, 1878. godine odlukama Berlinskog kongresa Plav i Gusinje pripali
su Crnoj Gori. Stanovnistvo Plava i Gusinja nije prihvatilo takvu
odluku. Kralj Nikola I uputio je tada u Plav i Gusinje veliku vojsku,
pocetkom novembra 1879. godine, koju su na Noksicu stanovnici ovog
kraja, sa Ali-pasom Sabanagicem na celu, do kraja zaustavili i
pobijedili.
Ta plavsko-gusinjska autonomija trajala je sve do
1912.godine. Tada su Crnogorci prvi put okupirali Plav i Gusinje.
Prema posljednjem popisu stanovnistva iz 1991. godine, opstina Plav
ima svega 20 000 stanovnika. Sacuvani podatak iz 1895. godine govori
da je ovaj kraj tada imao 25 000 stanovnika.

Dakle, radi se o velikom reseljavanju zitelja ovog kraja. Najvise
nasih ljudi otislo je u Ameriku, Bosnu i Hercegovinu, Tursku i zemlje
Zapadne Evrope. Plav i Gusinje su od pamtivijeka vazili za malu
trgovinsku i kulturnu saobracajnicu. Danas nazalost, ovaj kraj je
zaobidjen gotovo svim saobracajnicama, bez obzira na ogromne privredne
i turisticke mogucnosti.
_____________________________________________
Andrijevica
Општински
центар Андријевица је релативно младо насеље, јер њени први зачеци
почињу тек средином
XIX
вијека. То не значи да територија општине није била од увијек простор
људског дјеловања и простор са привредно активним мјестима, која су у
затишју настајала или нестајала најездом освајача.
Археолошким испитивањима Завода за заштиту споменика са
Цетиња 1956. године, установљено је да трагови материјалне културе из
доба неолита постоје у иванградској котлини. Сем тога пронађени су и
трагови илирске материјалне културе, па се може претпоставити да је и
околина Андријевица била екуменски простор свих старих народа.
Откривени су и бројни локалитети римских насеобина не
само у Иванградској котлини гдје је постојао римски град Муниципиум,
већ и у околини Андријевице. На римским некрополама нађено је више
споменика. Нарочито је добро очуван споменик у селу Забрђу испод
Жољевице. На основу ових доказа може се закључити да је простор
општине Андријевица био друштвено економски активан почев од
најстаријих времена.
Југозападно од Андријевице, на даљини од 1 км. У селу
Божићу налази се узвишење Граце, гдје у Средњем вијеку постојала
тврђава – град што и само име каже.
И данас је примијетан простор гдје је била тврђава која је имала
стратегијски значај на раскрсници путева уз ријеку Лим и њену притоку
Злоречицу. Ови путеви су били саставни дио главног пута између старе
Рашке и Зете.
Бројни средњовјековни споменици: хрисовуље, акти,
љетописи, типици и записи, забиљежили су повећи број села која се и
данас налазе у залеђу Андријевице и која су без сумње старија од саме
варошице.
Забиљежено је да је овај крај био густо насељен српским
живљем и у доба Немањића, а да је гравитациони центар био Будим град у
Будимљанској Жупи 15 километара удаљен од Андријевице и њене околине.
По Римској повељи из
XIII
вијека; Комска жупа и дотичнe
жупe
припале су Растку Немањићу и потомцима Мирослава Немањића па је његов
син Андрија, захумски кнез подигао у своју славу цркву у Међуречју,
(данашња стара Андријевица) Црква ''Андријевна'' имала је радионицу
резбареног карактера али је доласком Турака више пута спаљивана,
рушена и обнављана да би коначан разор доживјела 1765. год. за вријеме
похода Кариман – паше који је спалио сва села у Комској Жупи.
У каснијем периоду (1853) године, старо ратничко српско
племе Васојевићи подизало је често устанке против турске власти,
почело је и да развија насеље око цркве ''Андријевне'' по којој је и
добила име ова варошица. Године 1858. истакнути војвода племена
Васојевића Миљан Вуков проглашава Васојевиће саставним дијелом Црне
Горе.
Од 1878.
године, Андријевица постаје главно политичко јегро за читаву
сјеверну Црну
Гору.
У Андријевицу
долазе и српски емигранти на савјетовање и ради примања оружја. То је
допринијело развоју краја, а и варошице тако да је већ 1882.год. у њој
било 20 кућа. У ово вријеме она се развија у више праваца. Сем
војничке функције она стиче административно-управну, трговачку, а
отварањем школа и просвјетно културну.
Тако је
Андријевица до 1912. године, ширећи се уз главни полимски пут на
флувијално глацијалној тераси изнад Лима, добила физиономију
варошице. Развој краја и варошице бива прекинут током Балканског и
Првог светског рата, да би тек после ослобођења од Аустроугарске
настао њен значајан процват. Одмах после Првог светског рата
Андријевица је најприје била окружно мјесто са четири среза:
Андријевачки, Краљски, Љеворечки и Плавско – Гусињски.
Укидањем округа од
1921. године она постаје средско мјесто за све поменуте срезове. И
после Другог светског рата у Андријевици је било сједиште среза све до
1951. године, захватајући велико гравитационо подручје: Лијеву
Ријеку, Матешево, Баре Краљске, Плавско – Гусињску котлину,
Требачко-Шекуларску општину и наравно садашње подручје општина. У
вријеме између два светска рата доживљава најзапаженијни развитак.
Постоје главни, административно управни, привредни, културни и
образовни центар сјевероисточног дијела Црне Горе.
Законом о основама
друштвеног и политичког уређења Народне Републике Црне Горе од 22 јула
1957. године, укинути су срезови и престао да постоји 1 јануара
1958. године.
Од тада је
Андријевица била општина све до доношења новог Закона о подјели
Народне Републике Црне Горе на општине. Тим Законом 15. априла 1960.
године, изгубила је и статус општине, њена територија подијељена је и
уступљена сусједним комунама, а све административно управне функције,
привредни, образовни у културни субјекти прикључени Беранској
општини.
Тачно након 30
година од укидања општине Скупштина Републике Црне Горе поново је
доношењем измјена и допуна Закона о територијалној подјели Црне Горе
на општине вратила статус општине и овој средини, па је 1991. год.
Поново формирана општинска Скупштина и њени извршни органи локалне
власти.
Geografsko-statistički
podaci
Општина
Андријевица, налази се у сјевероисточном дијелу Црне Горе. Захвата
простор од 340 км2 окружен високим планинама, Комовима, Бјеласицом и
Проклетијама, које чине природни оквир ове Општине. Међу њима се
прожима као нит долина Лима која има улогу спајања ових разноврсних
простора, па са њом чине јединствену географску цјелину.Припада кругу
приграничних општина јер са сусједном државом Албанијом има 25 км
границе и најмање развијених општина у Црној Гори.
Према подацима из
задњег пописа од 1991. године насељена је са 6.696 становника
распоређених у 24 насеља, а организованих у 15 Мјесних заједница.У
општинском центру Андријевица живи 1.000 становника, а остали на
сеоском подручју.
Двије осморазредне
школе са тринаест подручних одјељења на сеоском подручју и Средњу
мјешовиту школу похађа 1.000 ученика.
Укупно је
запослено 1.000 грађана од тога у привреди 750 у ванпривреди 250.
На евиденцији
Завода за запошљавање налази се 731 незапослено лице. Од овог броја
већа половинa
три и више година чека на посао.
Значајну
популацију чине 750 п.н.е.
Prirodna bogatstva:
Општина
Андријевица располаже значајним природним богаствима, која још на
прави начин и у довољној мјери нијесу валоризована а то су:
1. Шумски фонд
- шуме покривају простор од 13.912 ха. Од тога привредне шуме се
распростиру на 8.106 ха а високе економске шуме на 7687 ха.
2.
Пољопривредно земљиште
- 5.971 ха земљишта погодног за пољопривредну производњу
- 7.692 ха пашњака
3. Минералне
сировине
- бројна налазишта украсног камена и минерала,
- значајно налазиште квалитетног речног шљунка и пијеска
4.
Хидропотенцијали који чине бројне ријеке, мањи водопади, извори и
врела.
5. Љековито биље и
шумски плодови
6. Природне љепоте
- Планине; Комови, Бјеласица и Проклетије
- Долине ријека Лима, Злоречице, Краљштице, Требачке ријеке и друге.
_______________________________________________
Bijelo Polje
Opširnije
tiskati na
Gradovi

_________________________________________________
Petnica
Opširnije tipkati na
Gornji
Bihor

_________________________________________________
Pljevlja

Pljevaljska lepotica-Džamija
 
Pljevlja-centar
Pljevlja-hotel
 
Stari zapisi-grada
Pljevlja-panorama
 
Most
Splavovi

Ribolovac
O Pljevljima u pripremi
 |
 |