Nastava na bosanskom jeziku u školskoj 2019/2020. godini doživljava najniži stepen odziva učenika od njenog uvođenja 2013. godine. Prvi rezultati upisa pokazali da će većina bošnjačke djece nastavu pohađati na srpskom jeziku. Istraživali smo šta to donosi u praksi.
Kroz predmet srpski jezik i književnost djeca će učiti narodne pjesme koje veličaju borbu protiv Turska, islama i muslimana. Jedan od primjera jeste “Gorsku vijenac” “u kojem se slavi ubijanje muslimana, uništavanje njihovih kuća i rušenje džamija.
Predmet muzička kultura i ove godine donosi brojne crkvene pjesme. Najmlađi Bošnjaci će od malena učiti Opelo i Himnu o svetom Savi koje su obavezni dio nastavnog programa.
Predmet kroz koji će bošnjačka djeca učiti o svojoj prošlosti i svojim precima ih zapravo negira. Naime, udžbenik iz historije tvrdi da Bošnjaci kao narod ne postoje, već da su to Srbi muslimanske vjere. I ovog puta će biti prikazane pogrdne slike “proroka Muhameda”, a period Osmanske vladavine Srbijom biće prikazan kroz turski zulum i “nabijanje na kolac”.
Nastavnik geografije će djecu učiti da Sandžak kao regionalna cjelina ne postoji a susjednu Bosnu i Hercegovinu predstavit će bez entiteta Republika Srpska.
Ni smije se zanemariti ni utjecaj likovne kulture. Kroz nekoliko časova djeca će učiti o crkvama i feskama koje će kasnije slikati a radovi će biti istaknuti u holu škole.
Dolazimo do zaključka da će od ove godine većina bošnjačke djece pjevati o Svetom Savi i slaviti srpsku kulturu a sve to zahvaljući Sulejmanu Ugljaninu, koji je vodio Bošnjačko nacionalno vijeće, kome je bio povjeren proces implementacija nastave na bosanskom jeziku. Uz nestručne i nekompetentne kadrove bez kredibiliteta, onda je ovakav rezultat sasvim očekivan. Posebno onda kada ti kadrovi dolaze iz stranke koja u svom djelovanju više pažnje posvećuje albanskom nego bošnjačkom identitetu.