Akademik Muamer Zukorlić u drugoj besjedi o vanrednom stanju govorio o strahu, ističući da je strah pojam i fenomen koji zasigurno predstavlja jedan od najkompleksnijih fenomena.
„Definitivno ga nije moguće za jedan nastup opservirati, to je tema kojom se bave razne nauke, posebno psihologija ali sa više aspekata i zasigurno tema straha bi mogla biti veoma zanimljiva za neki vrlo važan i višednevni simpozijum kako bi imali mogućnost sagledati ga sa više aspekata i baciti dovoljno svjetla na sve ono što se tiče samog pojma ali isto tako i fenomena straha. Ono što je po meni najbitnije jeste onaj aspekt straha u pogledu percepcije ali i u pogledu određenih poruka koje bi nam mogle biti zanimljive u okolnostima u kojima se nalazimo jer zapravo smisao opservacije svake teme i svakog pitanja u prvom planu će imati ona značenja i one reflekcije koje su posebno zanimljive za stanje u kome se nalazimo, zapravo ove besjede i ovi susreti imaju za cilj ponuditi onom dijelu građana kog zanimaju poruke iz ovog ugla, na način da mu budu od koristi za sopstveno formiranje sopstvenih stavova, za zdravo ponašanje, za ispravne poglede, za osvježenje sopstvenih stavova u stanju u kome se nalazimo i kao pojedinci i kao porodice, i kao kolektiviteti, zajednice, države i šira zajednica općenito“
Naglasio da je strah jedna najjačih emocija koju čovjek ima, da spada u one realne kategorije koje su sastavni dio čovjeka, te da ne postoji čovjek koji nema ovu pojavu kod sebe, ukoliko se smatra psihički i mentalno zdravom osobom.
„Nije moguće tražiti neki put gdje bi se strah u potpunosti mogao eliminisati, to je iluzija i svako ko pomisli da bi mogao da dosegne stepen potpune eliminacije straha, mora shvatiti da je to nemoguće i da od takve iluzije treba svakako da odustane. Strahovi uglavnom negativno djeluju, postoji mala doza straha koja i nije tako negativna, koja kod čovjeka povećava oprez, koja kod čovjeka može povećavati odgvornost, u tom smislu ta manja doza straha nije negativna ali uglavnom strah je pojava koja kod čovjeka izaziva negativne reflekcije, odrežene slabosti i smanjene sposobnosti u pogledu i promišljanja, i djelovanja, i rezonovanja, i raznih drugih aktivnosti koje čovjek može i želi da ima.“
Istakao da strah nije moguće eliminirati ali da ga je moguće staviti pod kontrolu.
„Strah je moguće pobijediti na način da budemo jači od njega, da postoji, da je realna kategorija ali da ga možemo kontrolirati odnosno, da mu ne dopustimo da nas uugrozi, to je suštinska ambicija ili prava ambicija koju svaki čovjek treba ili može da ima prema strahu. Fokusirat ću se na dva ključna oružja koja ukoliko se njima opskrbimo i naoružamo, onda su naše realne sanse da strah pobijedimo velike, to je znanje, prvo i osnovno oružje, to je oružje koje nam ruši tu barijeru, taj strah. Ključni izvor straha jeste neznanje, u pogledu izvora straha imamo realnoe i nerealne izvore straha, objektivne i neobjektivne izvore straha. Objektivni izvori straha su nešto što se ne može promijeniti ali možemo se prema objektivnom izvoru straha postaviti adekvatno, a ukoliko uspjemo objektivizirati taj izvor straha. Međutim, da bismo uspjeli objektivizirati taj izvor straha neophodno je da eliminiramo ono što opterećuje objektiviziranje straha, tj. da eliminiramo ono što nije objektivni izvor straha. Da bi došli do objektivizacije opasnosti potrebno je ukloniti mrak, barijeru, zid, koprenu, prepreku koja nas sprečava da uklonimo neobjektivne izvore opasnosti.”
Znanje koje ne koristi je opasno iz razloga što kada se pomiješa sa znanjem koje koristi, ne znate koje je korisno a koje beskorisno, istakao dr. Zukorlić.
„Mi imamo od početka objave i dolaska prvih Božijih riječi iz Kur’ana Časnog, imamo „Uči u tvoga Gospodara koji stvara. Zašto? Zato što nije moguće bez svjetla imati ambijent bilo čega, ni ambijent produhovljenja, ni ambijent promocije etike, ni bilo koje druge vrijednosti koje kasnije dolaze u cjelokupnom snopu vjerskih poruka i normi koje imamo kasnije u objavi Kur’ana Časnog i u drugom dijelu objave koji se zove sunnet Poslanika a.s., odnosno njegovi časni hadisi. Svjetlo je ključ da bi uopće ušli u šansu predstavljanja bilo koje vrijednosti, odnosno bilo koje poruke od značaja. Ukoliko malo bolje zagledamo u kuranske ajete a to je uči, nije se stalo samo na uči, već imamo određene dimenzije kojima se trasira pravac tog učenja, da li uči onako bez orijentacije, bilo šta, ne, nije bilo šta. Za ljude koji su mnogo čitali knjige, knjigoholičari koji su gutali knjige, smatralo se da oni budu izuzetno obrazovani, da budu učeni čak i da budu mudri, da postanu neke intelektualne veličine, vjerujte, mnogi od njih nisu to postojali, bez obzira što su se mogli pohvaliti rekordnim brojkama pročitanih knjiga. Zašto nisu uspjeli da postanu naučnici, intelektualci, mudraci, filozofi? Zato što nisu uspjeli selektirati znanje, nisu uspjeli probrati vrijedno od bezvrijednog. Neko će reći postoji li bezvrijedno znanje, da, postoji, zato Vjerovjesnik ima jedan hadis u kome nam poručuje da je on znao koliko je važno razdvojiti korisno od beskorisnog znanja i kazao je, utječem se od znanja koje ne koristi. Zašto je opasno znanje koje ne koristi? Zato što ono kada se pomiješa sa znanjem koje koristi, vi ne znate koje je ono korisno a koje je beskorisno, zato ćete danas ući u mnoge knjige i prosto se poguniti. Jedan od fenomena koji dezorijentiše javnost u pogledu edukacije i informisanja oko problema u kome se nalazimo, oko pandemije, oko svih mogućih opasnosti, pozadina, uzroka i svega ostalog, jeste inflacija odgovora, inflacija tekstova, inflacija naslova, inflacija klipova, inflaciju učenjaka, mudraca, ljekara, kada pristupite elektronskoj komunikaciji dobijete invaziju takvih poruka, kako sada sve to selektovati, tu jeste problem i tu se razlikuje učeni od neukog, tu se razlikuje intelektualac od školovanog, tu se razlikuje mudrac i onaj koji to nije, tu je suštinska razlika i zato je od izuzetne važnosti iozgraditi mehanizam a potom i određeni osjećaj, još ako ste počašćeni talentom te selekcije, onda ste u velikoj prednosti.“
Zaključio da je znanje jedan od ključnih načina da se odagna strah, da se umanji strah, da se objektivizira strah te da se na argumentima selektuje sve ono što je pred nama, jedino tako ćemo imati približno tačne ili istinite zaključke.
(SANA)