Agoniji supružnika Zećović iz naselja Mur u Novom pazaru nema kraja. Oboje teško bolesni traže pravdu. Baraka koju su jedva upristojili za život jedino je što imaju. Nažalost, i iz nje moraju.
Supružnici Zećović još 1995. godine nakon 18 godina podstanarskog života, 74 godine radnog staža od grada Novog Pazara dobili ar placa na trajno korištenje. Da ne bi, kako im je rečeno, tražili stan u gradu dobijaju zapuštenu baraku za koju, da bi je osposobili, ulažu 30 hiljada eura. Što kaže supruga Fadila, koliko smo u nju dali i kuću smo neku mogli napraviti. Ali, jedino je tad bila za šta su se mogli uhvatiti. I sve je nekako teklo do 2007. godine i, kako kaže, kad Sulejman Ugljanin dolazi na mjesto gradonačelnika. Ar zemlje, ističe prodaje, u tajnosti i za ove ljude, Fadilu koja se bori s karcinomom dojke i prošla je već 12 hemoterapija i Adema kojem je noga amputirana, počinje horor.
“Suljo Ugljanin je prodao ovaj ar placa Avdu Hijeni iz Trnave, ni znali nismo. Samo je čovjek došao pred vrata i rekao, ja sam kupio , dao sam Sulju deset hiljada, Mečetu pet hiljada i nekoj Saidi pet hiljada i ovo je sad moje. Vi morate da izlazite.” kaže Fadila Zećović.
Pozivi da isele zajedno sa stvarima stalno stižu, ali i prijetnje.
“Dolaze, kako ne dolaze. Ja sam to kupio kaže. On bolestan, ja bolesna, šta ću. I da me neko ubije, da me ostave ovdje. Suljo Ugljanin mi je doveo ovu bolest, i meni i Ademu. Molila sam ga, išla kod njegovih kćerki, išla u Lučnu zgradu, Suljo nije htio da se pojavi. Došao je jednom tu pred izbore u kahvu SDA i ja sam upala i rekla ja sam ona čiji si plac prodo. On je samo ćutao, ništa nije rekao.”
Pisala mu i pisma samo da poništi prodaju i da dvoje starih i nemoćnih konačno ostave na miru
“Ja odavde neću. Ovdje sam došla i ono veče kad sam došla od radosti sam rekla da neću odavde samo mrtva.”
O Fadili i Ademu brine Halil Berović sa suprugom, pomognu koliko mogu
“To je tragedija nažalost da njih dvoje starih koji nemaju ni djecu , gdje će oni na ulicu. Ona je uzela dvije kante, može i da se zapali. Pa su ih prepadali, upadala im dva čovjeka usred dana a oni su nemoćni i niko ništa ne preduzima. Neću ih ostaviti sigurno makar me koštalo.” kaže Halil Berović.
Iako bolesna poručuje i u Beograd će da traži pravdi. Borba s bolesti, ali i za baraku koja je njihovo jedino mjesto za život se nastavlja. Borba s vjetrenjačama kojoj se, nažalost, ne vidi kraj.
SANA