Jedan od rijetkih vrijednih mladih Bihoraca koji je odlučio da ostane u zavičaju je Haris Rastoder. On se već nekoliko godina uspješno bavi stočarstvom.
Kaže kako je za njega stočarstvo mnogo više od običnog posla. Ističe da je to njegova odluka, i da ne razumije da ljudi više vole raditi za drugog i daleko od svog doma nego za sebe, kod svoje kuće.
“Život u Bihoru, sa svim poteskoćama je veoma inspirativan, baš zbog toga što su staze kojima gazimo utabali naši djedovi i očevi”,smatra Haris.
Kako nam je rekao na svom gazdinstvu ima 70 koza i planira da širi biznis.
„Nemamo mnogo svoje zemlje, pretežno zemlju uzimamo u zakup. Stava sam da se može pokrenuti nešto u Petnjici i živjeti od toga, sve dok ima naroda, jer ukoliko nema naroda, ne možemo da funkcionišemo. Želim da formiram mini farmu krava. Već sam počeo da radim na tome i trenutno imam tri krave”, saopštva nam u razgovoru ovaj mladi Bihorac.
„Područje Bihora je bogom dato za stočarstvo, skoro i da nema druga opcija za radom, osim prazno bavljenje politikom. Na prstima jedne ruke možemo nabrojati mlade koji žele da se bave sa stočarstvom, ne zbog toga što ne žele, nego zbog toga što je Petnjica sredina koja ne može da pruži potpun život mladom čovjeku. Ja sam izabrao ono što sam morao, jer se čovjek mora boriti dok je živ“, kaže Haris.
„Koristio sam neke projekte Ministarstva poljoprivrede, i naravno da mi je pomoglo, mislim da to može još bolje, još više. Cijene mlijeka i mlječnih proizvoda se moraju podignuti na veći nivo, da bi osoba koja privređuje imala solidnu nadoknadu za to što radi.
Isplati se baviti stočarstvom, pogotovo ko je mlad i sposoban, jer sa tim brojem grla može se skromno živjeti. Iako to zahtjeva odricanje, ipak je to jedno fino zanimanje. Znamo svi da su naši stari od tog posla, sa sela živjeli, da su djecu školovali, pa što i mi ne bi mogli biti kao oni,“ zaključuje Haris Rastoder.
ENKO KORAĆ
