Na početku, predsjedniče, šaljem vam pozdrav iz Novog Pazara, Sandžaka i Regionalnog Covid centra OB Novi Pazar, koji su bili svjedoci najstrašnijeg scenarija drugog pika prvog talasa epidemije Sars-CoV-2 virusa, sa statistički gledano najvećom stopom smrtnosti u Evropi u odnosu na broj stanovnika.
Svega je tu bilo, predsjedniče, o čemu ste, znam sigurno, dobro obavješteni. Na zalost, još uvijek se ne zna tačan broj preminulih, jedino je izvjesno da taj broj prelazi cifru 300.
Razlog tome takodjer dobro znate. I ovom prilikom duboko saosjećam sa bolom mojih sugradjana i Sandžaklija, ma koje vjere ili političke opredjeljenosti bili. Ono što najviše boli jeste činjenica da su mnogi umrli od Covida-19, a da njihova smrt nije zvanično registrovana i objavljena,… kao da nisu punopravni gradjani Republike Srbije, kao da nisu ni postojali! Sve vrijeme žestoke borbe u protekla dva mjeseca, ulje na vatru nam je dolivalo beskrupulozno gaženje duša naših preminulih, po principu jedne sasvim nove matematicke kategorije. Pošto Vi, predsjedniče, dobro znate matematiku, neće Vam biti teško da je shvatite: “U proteklih 24 sata u Srbiji je od korone preminulo 4 oboljelih, od toga 12 u Novom Pazaru!” Ja priznajem, ja je ne razumijem. Ovo je samo jedan segment, a kroz šta smo sve prošli i čemu smo sve bili svjedoci, pa mogao bi se roman napisati.
Ja Vas sada pitam, predsjedniče, ko je sve odgovoran za sve što se dešavalo, kao i za toliki broj preminulih kod nas?! Moram Vas da pitam, jer obraćati se instancama ispod Vas je postalo besmisleno. Sami ste, predsjedniče, u gostovanju na RTS-u prije izvjesnog vremena priznali da je za to odgovoran direktor OB Novi Pazar, dr. Meho Mahmutović, jer nije na vrijeme organizovao naš zdravstveni sistem,… nije na vrijeme prepoznao situaciju,… nije na vrijeme reagovao,… nije u to vrijeme znao šta i kako treba raditi. I šta ste Vi rekli tom prilikom?! Rekli ste da vam je žao zbog toga! Predsjedniče, ako neko punom brzinom uleti u raskrsnicu kroz crveno i pri tom usmrti tri pješaka na pješačkom prelazu,… da li biste i tada rekli da Vam je žao vozača što nije stao na crveno, što je vozio jako brzo, što nije stigao da ukoči,… a da pri tom ni ne pomenete nesrećne pješake koji su ni krivi ni dužni sve to platili svojim životima?! Paa, ne biste, siguran sam. Tražili biste punu krivičnu odgovornost za ono što je vozac uradio.
Takodjer ste priznali da je i ministarstvo zdravlja zakazalo i nije na vrijeme reagovalo u pravcu blagovremene organizacije rada našeg zdravstvenog sistema, jer ono što nam se spremalo je bilo više nego očigledno! Nije to samo odgovornost ministarstva zdravlja, nego i Republičkog kriznog staba. Njihov je to propust zbog cega je, izmedju ostalog, i doslo do peticije sa preko 2800 potpisa mojih kolega za njihovu smjenu. I kada je u mom gradu dnevno od korone umiralo po 4, 5, 7,… 12 oboljelih, direktor Meho Mahmutović, pa i Vaš potpredsjednik vlade iz Sandžaka, obmanjivali su i nas i cijelu javnost Srbije da je situacija stabilna, da je pod kontrolom i da se ništa drastično ne dešava. A svako iznošenje istine o katastrofalnom stanju, o totalnom kolapsu i raspadu zdravstvenog sistema sa preko 60 oboljelih zdravstvenih radnika, nazivali sa dezinformacijama i politikanstvom!
Znate li, predsjedniče, kako boli to što slušate, a znate i vidite istinu?! Zbog takvog stanja je tokom posjete Premijera i ministra zdravlja uslijedila spontana, protestna reakcija zdravstvenih radnika naše bolnice, u kojoj sam i ja uzeo učešće. Nakon toga direktor Mahmutović odlazi, ministarstvo zdravlja uzima stvar u svoje ruke, imenuje glavnog koordinatora, vlada Republike Srbije šalje dodatnu medicinsku i zaštitnu opremu, respiratore, vojska i VMA organizuju poljsku bolnicu, OB Novi Pazar se organizuje po principu Regionalnog Covid centra sa respiratornim centrom i intenzivnom njegom (u čemu je veliki doprinos u organizaciji rada i lavovski dio posla iznijela dr. Tanja Petrović, anesteziolog iz Kraljeva, zajedno sa našim anesteziolozima, prenoseći znanje i ogromno iskustvo iz KBC “Dragiša Misović” gdje je boravila i radila u toku prvog talasa epidemije).
Primljen je znatan broj zdravstvenih radnika u stalni radni odnos da bi se nadomjestio naš desetkovani kadar. U pomoć su pristigli i volonteri. Angažuje se i naša plemenita dijaspora slanjem materijalne i novčane pomoći. Pomoć šalje i Republika Turska. U pomoć dolaze zdravstveni radnici iz Kragujevca, Kraljeva, Beograda i ostalih gradova Srbije, iz Tuzle, Sarajeva, koji su dali ogroman doprinos i pomoć struci da se izbori sa ovom strašnom epidemijom. Neka mi oproste oni koje ovdje nisam naveo, nije namjerno!
Kao plod svega ovoga i svih preduzetih mjera imamo sada situaciju da epidemija jenjava (bar ovaj njen prvi talas). Situaciju za koju se tek sada može reći da je pod kontrolom. I šta se dešava na kraju, predsjedniče?! Na samom kraju ove borbe Vi ponovo dovodite Mahmutovića da i dalje obnaša funkciju direktora OB. Predsjedniče, za ono što je radio i ono što nije radio, a morao je,… za ono kako se ponašao u toku ove epidemije, nije dovoljno to što je Vama samo žao zbog toga!
Cijenu takvog ponašanja, činjenja i ne činjenja, platio je svojim životima veliki broj naših sugradjana, gradjana Republike Srbije! Za to se ne iskazuje žaljenje, predsjedniče, nego se traži svaka, pa i krivična odgovornost! Kakvu nam to poruku šaljete, predsjedniče?! Sami ste rekli da se očekuje drugi talas epidemije početkom mjeseca novembra, a na čelo bolnice vraćate iste ljude! Zar mislite da im vjerujemo?! Zar mislite da treba da ćutimo i čekamo da se opet ne snadju, da opet ne organizuju zdravstveni sistem, da opet ne znaju šta i kako da rade,…. a da Vi poslije opet samo žalite zbog toga?! Ne, predsjedniče…. ne možemo ćutati i pustiti da se historija ponovi.
U ime mojih kolega i sugradjana koji dijele moje mišljenje, tražim punu odgovornost svih koji su doprinijeli najvećoj katastrofi mog naroda od rata pa na ovamo, kao i smjenu direktora i rukovodstva OB Novi Pazar.
Tražim ovo od Vas jer iskreno smatram da bi to bio Vaš časni i plemeniti čin prema dušama naših umrlih, prema njihovoj neutesnoj rodbini i prijateljima, prema gradjanima Novog Pazara i Sandžaka u cjelini.
Na kraju Vam moram reći još i ovo. Moje učešće u protestu zdravstvenih radnika u toku posjete premijera i ministra zdravlja našoj bolnici, Vaš potpredsjednik vlade iz Sandžaka je okarakterisao kao politikanstvo i da sam ja neko ko pretenduje na funkciju direktora OB Novi Pazar. Predsjedniče, evo vama i svima koji čitaju se u Allaha dragog kunem, da mi to ni u jednom trenutku nije bio motiv, kao što nije ni sada! Ne želim da budem direktor bolnice i neću to ni biti! Neću, zato što u ovakvom ustrojstvu zdravstvenog sistema ne mogu sebe da zamislim kao direktora bolnice ni 24 sata!
Ja sam, i ostaću samo hirurg koji liječi svoj narod najbolje što umije! I drugi, ali ne i manje bitan razlog – ako bih prihvatio tu funkciju, pogazio bih sebe, svoju čast i svaku ovdje napisanu riječ! A to nema cijenu! Predsjedniče, nadam se da Vam je sada jasno da ja samo želim dobro mom narodu, mom Sandžaku i mojoj državi Srbiji!!!
Autor: dr. Enes Zogić
Sandžak PRESS