Šira društvena slika o značaju i vrijednosti znanja, umijeća i umjetnosti, nažalost, nije preživjela društvene traume i lomove posljednjih nekoliko decenija, tako da je skoro izblijedjela percepcija o suštinskim vrijednostima na kojima počiva cjelokupna ljudska kultura i civilizacija. Knjiga Academia, autora dr. Muamera Zukorlića, koja uskoro izlazi iz štampe, daje odgovore na pitanja o suštini fenomena znanja, nastojeći da kroz kompariranje dvaju pristupa zapadno-helenskog i islamskog, ukaže na rezultate dosadašnjih istraživača i ponudi vlastito viđenje predmetne problematike na primjeru Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti.
Autor posebno obrađuje značaj epistemiologija kao naučna disciplina o spoznaji i znanju i njegovom shvatanju kao potrazi za istinom kroz cjelokupnu historiju čovječanstva – od antičkog perioda preko evropske renesanse, i islamskih mislilaca do savremenog trenutka – nudeći sopstvena promišljanja i komparativno sagledavanja znanja i spoznaje kroz zasebne sisteme mišljenja, da bi na koncu došli do spoznaje o univerzalnosti znanja kao jedine moguće trajne vrijednosti nasuprot partikularnim naučnim disciplinama.
Da bi došao do takvog zaključka, autor daje hronološki slijed nastanka i razvitka akademije i akademske misli, njenog institucionalnog ustrojstva i modalitete korporativnog organiziranja u različitim društvima i kulturno-civilizacijskim okvirima, počevši od Platonove academie i Epikurovog vrta, preko akademija muslimanskog svijeta, s posebnim osvrtom na bagdadsku Bejtu-hikeme/Kuću mudrosti, te kairske i kordobske škole mišljenja do razvoja savremenih koncepata evropskih nacionalnih akademija nauka i umjetnosti poput francuske, britanske, austrijske, ruske i švedske akademije.
Knjiga Academia obrađuje i utjecaj muslimanske naučne misli na razvoj evropske nauke, kao i doprinos vjerskih autoriteta u judaizmu, kršćanstvu i islamu utemeljenju i razvoju naučne misli, sa osvrtom na Aurelija Augustina, Tomu Akvinskog, Martina Lutera i Makarija III, El-Gazalija, Ibn Tejmiju, šah Veliullaha Dahlavija, Syeda Ahmeda Khan, Jamaluddina al-Afganiija, Muhammeda Abduhua, Muhammed Rashida Ridaa i drugi.
Autor se bavi i fenomenom krize akademske elite u odnosu na izazove savremene civilizacije, smatrajući da u usljed njene kohabitaciji sa državnim sistemima i političkim moćnicima, dolazi do dominacije političke elite nad akademskom, predlažući i smjernice prevazilaženja ovog neprirodnog i stanja.
Posebno poglavlje knjige posvećeno je akademijama nauka i umjetnosti u regionu i njihovome odnosu spram Bošnjaka, kroz objektivno sagledavanje njihove ulogu u društvenim procesima koji su ozbiljno i dugoročno određivali položaj Bošnjaka kao naroda od XIX vijeka do danas.
Kako bi dosljedno prikazao dosadašnja dostignuća i doprinos Bošnjaka razvoju nauke u cjelini, autor daje faktografski prikaz obrazovnih institucija Bošnjaka, njihov nastanak, razvitak, posebno se osvrćući na pregled uglednih bošnjačkih intelektualca, mislilaca, naučnika, pisaca i umjetnika u posljednjih pet stoljeća koji su samostalno, uglavnom bez institucionalne ili bar svoje nacionalne podrške ili organiziranosti postizali vrhunske naučne i umjetničke dosege.
U nastavku knjige, Zukorlić se bavi razlozima za osnivanje Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, dajući vlastiti sud o događajima i izazovima koji su prethodili i dogodili se nakon osnivanja BANU, dajući i detaljne podatke o osnivačima i izabranim članovima BANU s ciljem prikazaivanja najznačajnijih ljudskih resursa, intelektualnih kapaciteta i dostignuća ljudi koji su cjeloživotni rad kroz Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti zavještali svom narodu kao naučno, kulturno i duhovno naslijeđe. Također se bavi i prikazivanjem prvog naučnog glasila ove insitucije Glasniku BANU-a, kao i unutrašnjem ustrojstvu BANU kao akademske naučne i umjetničke institucije, s akacentom na naučna i umjetrnička odjeljenja.
Autor se bavi i značajem Bošnjačke akademija nauka i umjetnosti za bošnjački narod, dajući vlastito viđenje BANU i njenih akademika kao stjecišta kvalitativne misli koja bi trebala imati zadatak da razvija strategije očuvanja i unapređenja ključnih vrijednosti ovog naroda, u prvom redu države Bosne i Hercegovine, vjerskog, nacionalnog i kulturnog identiteta, kao i sagledavanju odlika akademske misli kao izazova za bošnjačke akademike, naročito u periodu opće globalizacije, gdje se sve manje vrjednuje, pa čak i opstruira slobodna i autentična misao, a naučnici i umjetnici pretvaraju u sitne dijelove globalnog mehanizma kroz nacionalnu, etičku, kritičku i slobodnu misao.
I ovu drugu Zukorlićevu knjigu likovno-grafički i dizajnerski opremio je akadmeik Mehmed A. Akšamija sa nekoliko stotina slika, fotografija i crteža koji su saživljeni sa tekstom. Academia je opremljena i indeksima ličnih imena, akadmeskih ustanova, društava i zajednica, stručnih termina i geografskih naziva i toponima, više stotina biblograskih jedinica i napomena.
Popratne tekstove knjizi potpisuju akadmici Muhamed Filipović, Enver Halilović i Refik Šećibović, dok se među saradnicma nalaze akademik Fatmir Bači, dr. Jahja Fehratović i mr. Osman Softić.
Zukorlićeva knjiga “Academia” sadrži 605 strana formata portret (210 x 250 mm). Štampana je na 135 gramskom papiru punog kolora. Tvrdog je uveza, prošivenih i lijepljenih tabaka.
Academia je urađena po najzahtjevnijim dizajnerskim i grafičkim standardima što je, uz sve druge pobrojane karakteristike, svrstava u red najluksuznijih izdanja na našem jezičkom području.
Izdavač i ove Zukorlićeve knjige je Matica Bošnjaka.